100.000 šarenih laži

Povezani članci

• U BiH država može bez vlasti – bez državne mafije ne
• Ko to tamo zvecka oružjem?
• Mosul (ni)je Alepo
• Bilježnica Robija K.: Ljudi i brojevi
• Nije, bre, Banja Luka ni u kakvoj Bosni!
• PLANETARNI TRUMANOV SHOW

Većina predizbornih obećanja SDA bila su unaprijed osuđena na neuspjeh, i u njih je mogao povjerovati samo neko ko u stanju opšte neimaštine i siromaštva u zemlji više nije u stanju razlučiti realno od nerealnog. A takvih je, nažalost, mnogo. Najviše zahvaljujući katastrofalnoj SDA politici u prethodnih 20 godina.

Piše: Haris Ljevo

Od Opštih izbora u BiH prošlo je skoro godinu dana, a stranke koje učestvuju u vlasti na svim nivoima još uvijek se bave same sobom, raspoređivanjem svojih ljudi u Upravne odbore javnih preduzeća, dok im ne pada na pamet da rade ono za što su ih ljudi birali na izborima, a to je da počnu napokon ispunjavati velika predizborna obećanja.

Sve političke stranke u predizbornoj kampanji prošle godine davale su megalomanska obećanja svojim potencijalnim biračima, a prednjačile su SDA, HDZ i SNSD. Radi se o tri stranke koje imaju najduži staž u prethodnim vladama, pa je i logično da nakon prethodnih iznevjerenih obećanja datih biračima i ovaj put obećaju “kule i gradove” kako bi došli do željenog izbornog cilja.

Ukoliko bi se osvrnuli na sva obećanja data od strane ove tri stranke vjerovatno bi nam bilo potrebno prostora za jednu opširnu knjigu. Međutim, u analizi predizbornih obećanja SDA, HDZ-a i SNSD-a osvrnut ćemo se samo na ona najvažnija, odnosno na ona koja su ove stranke koristile kao svoj najveći predizborni adut.

“Ovaj put sebi zadajemo kao zadaću, intenzivnu obnovu ekonomije, intenzivno zapošljavanje. SDA je do sada svaki proces koji je bio dobar za građane BiH dovela do kraja. Prioriteti u predstojećem periodu su nam privreda, obnova ekonomije, zapošljavanje ljudi”, poručio je u septembru 2014. godine iz Tuzle predsjednik SDA Bakir Izetbegović.

Bošnjački član Predsjedništva bio je tada svjestan činjenice da je u državi oko pola miliona nezaposlenih osoba, pa je i igrao na kartu zapošljavanja i ekonomije s ciljem da osvoji srca, odnosno glasove, mnogih s liste nezaposlenih, što mu je dobrim dijelom i uspjelo, ako pogledamo izborni rezultat koji je ostvarila njegova stranka.

Međutim, Izetbegović se nije udostojio objasniti dio rečenice “SDA je do sada svaki proces koji je bio dobar za građane dovela do kraja”. Da li je mislio na privatizacijske procese u kojima je njegova stranka učestvovala vrlo aktivno i dobrim dijelom kreirala rezultat od pola miliona nezaposlenih ljudi, ne znamo, ali je zbog što boljeg izbornog rezultata najveće bošnjačke stranke jasno i glasno poručio da će on i njegova stranka u ovom mandatu otvoriti 100.00 radnih mjesta, ukoliko mu građani ukažu povjerenje na izborima.

Izetbegović ni u snu nije mogao pomisliti da će mu građani stvarno povjerovati, kad ono izborni rezultat pokaza da su naši ljudi u očaju zbog nedostatka posla i bilo kakve socijalne sigurnosti u stanju povjerovati i u najveće predizborne gluposti.

Istog trenutka kada je shvatio kakav su rezultat ostvarili i da je pred njima nemoguća misija zapošljavanja tolikog broja ljudi, Izetbegović je nastojao objasniti ljudima kako on nije mislio baš tako, već da su to novinari izvadili iz konteksta, te da je on mislio na 100.000 radnih mjesta u nekom dužem vremenskom periodu, a ne u jednom mandatu. Tim opravdanjem Izetbegović je zapravo odmah priznao da on i njegova stranka nemaju ni volje ni kapaciteta da ispune to izborno obećanje.

Kada su u pitanju ostala predizborna obećanja data od strane SDA, tu se radilo uglavnom o već dovoljno otrcanim frazama koje manje-više koriste i sve ostale stranke u BiH poput jake države jednake za sve njene građane i narode, jačanja pravne države, bržeg puta ka EU, dobrosusjedskih odnosa, održivog povratka izbjeglica itd.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić obećao je da će omogućiti mladim ljudima da za samo jednu KM i to u samo jednom danu otvore vlastitu firmu, što je obećanje koje također odmah možemo upisati u rubriku onih koja neće biti ispunjena. Zvizdić je itekako svjestan da se takvi zakoni uglavnom donose na nižim nivoima vlasti, kantonalnim i entitetskim, tako da on to nije u stanju ispuniti čak i kad bi stvarno želio.

Federalni premijer Fadil Novalić, također kadar SDA, najavljivan je kao “čovjek iz realnog sektora”, odnosno privrede koji zna kako se uhvatiti u koštac s problemima koji tište našu privredu, ali vrlo brzo se potvrdilo da on nije taj kapacitet. To se najbolje vidjelo tokom usvajanja novog Zakona o radu kada je Novalić izvalio nekoliko nebuloza kakve se ne mogu desiti ni ljudima koji s privredom nemaju nikakvih dodirnih tačaka.

Da budemo krajnje iskreni, većina predizbornih obećanja SDA bila su unaprijed osuđena na neuspjeh, i u njih je mogao povjerovati samo neko ko u stanju opšte neimaštine i siromaštva u zemlji više nije u stanju razlučiti realno od nerealnog. A takvih je, nažalost, mnogo. Najviše zahvaljujući katastrofalnoj SDA politici u prethodnih 20 godina.