Analitičko presipanje iz šupljeg u prazno

Povezani članci

• David Albahari: Pisana slova
• Amfilohije u Vukovaru
• UBOJICE BLISKOISTOČNOG MIRA
• Princip je lični interes, sve ostalo su nijanse: Ovo su vijećnici koji su u Vijeće ušli na listi jedne, a završili u drugoj stranci
• Berlin: Bosanci i Hercegovci sakupljaju pomoć za stanovnike poplavljenih područja u BiH
• Socijalizam ponovno među Hrvatima

Piše: Haris Ljevo

Usvajanje Novog zakona o radu u oba Doma Parlamenta FBiH pokazalo je sav jad i bijedu u kojoj se zemlja i društvo trenutno nalaze.

Zakon, koji je rastrojeni federalni premijer Fadil Novalić označio kao prekretnicu na evropskom putu BiH, poslužio je da napokon utvrdimo ono što mnogi odavno već znaju, a to je da se sve pore našeg društva nalaze u velikim govnima.

Politikom se kod nas, čast izuzecima, odavno bave oni koji nemaju nimalo morala i koji su nesposobni da bilo šta drugo u životu rade. Ni s novinarstvom se ne možemo baš pohvaliti, ali prethodnih nekoliko dana je pokazalo da nam je novinarstvo na mnogo nižim granama nego što smo i mislili.

Sindikalne vođe također ne zaslužuju nijednu pohvalu. Lijepo je bilo vidjeti 15.000 radnika na protestima protiv novog Zakona, ali vođa sindikalaca Ismet Bajramović zaista nema razloga da se hvali činjenicom da je uspio za dva dana organizovati i izvesti toliki broj ljudi na ulicu.

Radnici u ovoj zemlji su gaženi na najgori mogući način prethodnih 20 godina, dnevno se zatvaralo po nekoliko preduzeća i na ulici ostajalo po nekoliko hiljada radnika bez ikakvih prava, a Sindikat se, osim paušalnih pismenih saopštenja, nije previše bunio protiv toga. Sve do sada, sve dok mečka nije zaigrala i pred njihovim vratima, dok novim zakonom nisu ugrožena prava i hiljadama onih koji su mislili da su zaštićeniji od kupreškog medvjeda.

Neaktivnost i visoke plate sindikalnih vođa došli su kao kec na desetku mnogim samoprozvanim ekonomskim stručnjacima, koji za visoke honorare svim silama brane odvratnu tezu koju zastupaju vlasnici kapitala o odbrani dobrog radnika od lošeg poslodavca i dobrog poslodavca od lošeg radnika. U odbranu te odvratne teze stali su i novinari iz većine naših medija, koji su kompletan medijski prostor ustupili upravo tim kvazi stručnjacima. Valjda te kolege novinari misle da se novi zakon ne odnosi na njih.

Internet je bez sumnje najveće dostignuće našeg vremena, ali nekada jednostavno posluži za otkrivanje toliko bolnih istina da normalnom čovjeku dođe da pomisli da, kamo puste sreće, nikad nije izmišljen. Društvene mreže su nam otkrile da mnogi ljudi nisu baš onakvi kakvi nam se čine na prvi pogled ili djeluju na tv ekranima, onako fino i uglađeno. Mnogi od njih su u međusobnim raspravama oko zakona na društvenim mrežama pokazali svoje drugo lice, ono mračno i neljudsko. Takvi izljevi mržnje, međusobnog prepucavanja i optuživanja djeluju nestvarno.

Zakon je usvojen, bez ikakve sumnje, na štetu radnika, i nema tih Hurtića, Huskića, Filipovića, Mujanovića i drugih analitičara i zagovornika neoliberalnog kapitalizma koji se trude ubijediti nas u suprotno. Daj Bože da svi budemo u krivu a oni u pravu, te da s prvim danima septembra počne realizacija plana Bakira Izetbegovića o 100.000 novi radnih mjesta.

Mnogi su na ovom svijetu odavno odustali od vjerovanja u bilo kakvu pravdu, ali negdje u dubini duše čovjek još uvijek vjeruje da će doći dan kada će poslodavac ujutro na ulazu u firmu dočekati sve te Hurtiće, Huskiće, Mujanoviće s radnom knjižicom u rukama i reći im; momci od danas počinje važiti zakon koji dobrog poslodavca štiti od lošeg radnika, a ja sam sit vašeg palamuđenja i presipanja iz šupljeg u prazno.

Počnite već jednom nešto raditi osim što mi se uvlačite u… Zna naš narod gdje već.

globalx.ba

Foto: Federalna.ba