VELIKAN BH OPERE

Povezani članci

• BILOGORA
• Život
• MERSAD BERBER: SVJETLINA PROŠLOSTI, UMJETNOST VANVREMENOG
• U Dubrovnik dolaze “profesori pobunjeničkog obrazovanja”
• Da li postoji potreba osnivanja još jednog pozorišta?
• Promocija knjige Dragana Markovine “Libanon na Neretvi” i projekcija filma Dine Mustafića “I bi svjetlost” u Mostaru

O opernim nezaboravima Hasanage, Borisa Godunova, Gazda Marka

u interpretaciji Ivice Šarića

 Piše: Gradimir Gojer

Djelujući u čak dva stoljeća bh. operni umjetnik Ivica Šarić obilježio je svojim scenskim djelom čitavu jednu epohu glazbene umjetnosti u BiH. Šarić je počeo kao zborist Narodnog pozorišta Sarajevo, da  bi po diplomiranju na odsjeku Solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, postepeno ali studiozno ulazio u repertoar Sarajevske opere. Od prvih uloga do krunskog basovskog repertoara prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, Ivica Šarić će odigrati u matičnom teatru, ali i na scenama HNK Zagreb, HNK Ivana plemenitog Zajca Rijeka, HNK Osijek, HNK Split, kao i na sceni Makedonskog naroden teatra u Skoplju, pa onda na scenama ljubljanskih i mariborskih, beogradskih i podgoričkih kazališnih kuća čitav jedan impozantan operni repertoar, kreirajući uloge u predstavama Nabucco, Don Carlos, Aida, Moć sudbine, Il torvartore, Rigoletto, Macbeth, Traviata, Turandot, La boheme,  Tosca, Seviljski berberin, Mojsije, Boris Godunov, Hovanščina, Carska nevjesta, Evgenije Onjegin, Knez Igor, Ljubavni napitak, Lucija di Lammermoor, Norma, Prodana nevjesta, Četiri grubijana, Služavka gospodarica, Crne maske, Hasanaginica, Srebreničanke, Adel i Mara, Balkanska carica, Bastijen i Bastijenna, Figarov pir, Istarska svadba, Mali dimnjačar, Porin, Povratak, Samson i Dalila, Šišmiš…

U isto doba Šarić će gajiti paralelno opernoj i bogatu koncertnu djelatnost izvodeći na vrhunski način europsku glazbu, poglavito klasični repertoar (Verdi, Beethoven, Šostakovič, Mozart…), ali i suvremene bh. i hrvatske skladatelje, dajući na taj način doličnog obola razvoju suvremenog glazbenog stvaralaštva na južnoslavenskom tlu.

Posebno treba izdvojiti dvije kreacije Ivice Šarića na opernoj pozornici. To je Boris Godunov u produkciji HNK Zagreb te Hasanaginica na sceni njegove matične kuće NPS, gdje je Šarić u jednom periodu bio i direktorom Opere.

Šarićev Hasanaga u Hasanaginici Alispahića i Horozića donio je tragedski muški rezon tako snažno i tako za gledalište dojmljivo, da je masovni odziv publike na ovu predstavu bio prije svega uvjetovan sjajnim Šarićevim interpretiranjem tragične sudbe moćnog Hasanage!

Da sudbina vrlo često zna biti bitno pomiješana sa okolnostima sreće i nesreće pokazuje slučaj učešća Ivice Šarića u velikoj opernoj produkciji Boris Godunov Musorgskog pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića i u režiji Georgija Para, na pozornici HNK Zagreb. Tada je Šarić, koji je doveden da bude alternacija velikom ruskom basu na generalnom pokusu zasjenio sve sudionike ovog opernog spektakla, pa i samog interpretatora uloge Borsi Godunov. Veliki hrvatski redatelj Georgij Paro, tada u ulozi intendanta HNK Zagreb nije oklijevao, na generalnom pokusu kazao je: “Šarić, to je pravi Boris Godunov!“

Veliki repertoar koji je u svojoj umjetničkoj karijeri ostvario prvenstveno na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo Ivica Šarić je ugradio u monument glazbene umjetnosti BiH, a cjelokupno njegovo stvaralaštvo pratio je i njegov vrijedni društveni angažman. Jedno vrijeme je ovaj umjetnik obnašao i dužnosti ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, dopredsjednika Skupštine KS, dopredsjednika Glavnog odbora SDA…

Svoju raznovrsnu glazbenu djelatnost Šarić je ovjekovječio i na nosačima zvuka, kao i u različitim televizijskim i radijskim emisijama, gdje se iskazivao i kao vrstan interpretator šansona, starogradskih pjesama, sevdalinki, balada i romansi.

U analima Kuće na Obali Ivica šarić će ostati ubilježen kao čovjek čija je umjetnička putanja od rodne Kraljeve Sutjeske do pozornica svijeta bila ponajviše vezana za Kuću na Obali!