MUSTAFA

Povezani članci

• ADIO MAESTRO
• Premijera plesne predstave Shelter
• Толстој: Писмо А. В. ЖИРКЕВИЧУ
• Frljić: Austrijska publika odlično prihvatila moju interpretaciju Büchnerove drame
• Predstava ‘Natašin san’ u ponedjeljak na sceni Mostarskog teatra mladih
• MEMOARI JUGOSLAVENSKOG REVOLUCIONARA VICKA KRSTULOVIĆA: Deveta dalmatinska divizija

Piše: Nedžib Smajlović

Zrno, ispaljeno sa nevidljivog mjesta, pogodilo je Ibrahima,
Mustafinog sina, koji bi, najesen,
da mu nije bilo suđeno trčkarati po džennetu,
kao đak prvoga razreda,
trčkarao po dvorištu osmogodišnje škole.

U čije ime će sada Mustafa biti dio kolone?

U čije ime mu se sada valja radovati danu u kome će se
iznad pašnjaka ponovo oriti nebeska grmljavina
a ne grmljavina haubica?

Nakon Ibrahima…

Nakon zlatokose Umihane kojoj, udavljenoj u koritu,
tabut nismo imali kad tesati, pa smo je ukopali u bešici,
a pelene joj, hudnici, bile ćefini.

Nakon starijeg sina Smaila, kome su,
svezanom za orah ukraj avlije,
na prsima nacrtali kružnu metu, pa se takmičili u strjeljaštvu.

Nakon Mustafine žene Devlije,
od koje je, u kućnom pepelu,
za ukopati ostao zlatan zub.