TO JE NAMA NASER BORBA DALA

Povezani članci

• Marin Jurjević: “SPLITE MOJ ISPOD DIVNEGA MARJANA”
• Taksi kao slika Sarajeva
• SNSD će biti suspendovan u novembru
• Predavanje “Andrićev dug” u Travniku
• Halil Džananović: SVJETLO KANDILJA IZ MOJE BAJKE
• BiH konačno krenula s mrtve tačke, otvoren put ka EU

Foto: Slobodna Bosna

Biti Naser znači biti privilegiran. Između ostalog i izvučen iz Srebrenice pred genocid.

Piše: Amer Tikveša

Što se tiče pravno-političke pozadine posljednjeg hapšenja Nasera Orića u Švicarskoj, mogu samo reći da ga nepravda katkad zna i sustići, ali pravda nikako. Dakle, u Haagu je oslobođen, pa ako i dalje postoje bilo kakve sumnje i dokazi za neki njegov zločin, Srbija nema ništa s tim jer ga sigurno na njenom teritoriju nije počinio. A da bi bilo lijepo da se pravni sistem BiH njim i inim drugim ratnim i tranzicionim komandantima istinski ozbiljno pozabavi, o tom nema govora.

Međutim, ni s ove strane Drine nisu ništa bolji od Srba kad je u pitanju Naser Orić. Predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić u dnevniku TV1 od 11. 6. je rekao da je Naser najvažniji građanin BiH. Najvažniji čovjek u državi svoj status prepisuje Naseru Oriću! Ako je Naser najvažniji u državi, onda cijela država treba njemu u službu da se stavi, hoće se reći. Na stranu to što ne treba, već se i ne stavlja, samo se laže. Dokaz tome je da je isti taj Zvizdić rekao kako ga je Švicarska greškom uhapsila, a da to nije nigdje provjerio. Demantvao ga je švicarski ambasador. Valjda bi, da se stavila u službu, saznala prvo zašto i kako je uhapšen, a za to nije bilo potrebno više od jednog telefonskog poziva.

Kamo sreće da ova država ima ijedan cilj, pa makar on bio i pravda za Nasera. Međutim, ako država nema, vlast ima, a to je da što duže ostane vlast. E, tu hapšenje Nasera dođe ko kec na desetku. Uhapšen je Naser, prekinimo s ručkom, mi koji ga još uvijek imamo, i izađimo na ulice da kažemo kako smo i mi Naser. Oni koji nemaju šta da jedu, od kojih su mnogi svakako već na ulici, neka se pridruže skupovima da se nahrane patriotizmom. Zaboravimo na gladne, obespravljene, izrabljivane, na otkazane i otpisane, na sve te tričave klasne podjele, ujedinimo se u Nasera i hajmo, drugovi moji, kao nekada, za Allaha a protiv vlaha, jer već nam se bliži dvadeseta a treba nastaviti ratovati. Mirnim sredstvima. Još ako ga zaista izruče Srbiji, onda će to biti iz keca u dvojku. Do prestupnih izbora neće biti druge teme osim te kako Srbija nastavlja genocid, a političari beru platu da je u tom spriječe.

Jedino dobro u cijeloj toj priči mogli bi biti to da bi gladni mogli zaboraviti kako su gladni. Neki, čini se, već jesu. Izašli borci na ulice da vrše pritisak na državu da spašava Nasera. Isti oni borci koji nisu u stanju izvršiti pritisak da im ista ta država omogući nesmetano uživanje boračkih, invalidskih, ali i drugih prava bore se za onoga kojem je u svakom dosadašnjem zatočeništvu bilo bolje nego njima ijedan dan na slobodi.

Isti ti borci koji su se, kažu, borili za sve nas, ne izlaze na ulicu kad deložiraju gladne radnike Hotela Tuzla ili kad djeca umiru zbog JMBG-a. Da li onda to znači da se i nisu baš borili za sve nego samo za nasere?

Ne zalažem se ovdje, naravno, da neko Orića izručuje bilo kome ako za to nema nikakvog pravnog osnova. On ima advokata, država ima Ministarstvo pravde, u Ženevi ima one koji su ga pozvali pa neka protestuju. Narod u BiH nema nijedan razlog za bilo kakvo uključivanje u priču. On nije Naser, već zbir običnih smrtnika koji to samo mogu željeti biti, ali im se prilika neće pružiti. Biti Naser znači biti privilegiran. Između ostalog i izvučen iz Srebrenice pred genocid.