Halil Džananović: GALAKTIČKO PLETIVO ILI RAĐANJE SEBE

Povezani članci

• Božica Jelušić – CVETAJEVA: DOSMRTNO, POSMRTNO, PREKOSMRTNO
• Pjesnikinja Dorta Jagić dobila nagradu u vrijednu 25 000 eura
• Mandžićeva Bosna dobrih ljudi
• Otrov iz fusnote
• Da li je sećanje moćnije od vremena?
• “Noć Admirala Mahića”

GALAKTIČKO PLETIVO ILI RAĐANJE SEBE

 Za Almu Đozić i njenu knjigu: ”Bijeli Tunel”

Pletilja zlatnih ruku

iglom munjenog vrha

u obliku grobobrana

koncem plavog pletiva

oplela je po crnoj tišini

prorokovanih uzdignuća

i uronula u materiju

kao opomena o životu

kao najava svanuća

život, kao iskustvo

koje nam veli;

ne vrijedi pokušavati

jer sve je početak

(zauvijek i nikad)

apsolutnost prazne nule

ne uvire u drugu prazninu

već u samu sebe

izuzev onih koji ne zalutaju

u crnu kozmičku materiju

u sebe

u svoje

i tuđe zlo

izuzev onih koji se

suprostave životu, onih

koji, kako reče Erich Fromm,

sami sebe rode

ČITAJ, DŽENA

Još ne znaš što te čeka.

Sve uokolo, Ljubav je!

Majka, otac, brat, Nena

Škola, teta, barbika-brineta.

Za neku godinu reći ću ti više,

Što u tvojim slikovnicama,

Bajkama i drugim knjigama piše.

Ako budem otišao,

Pitaj oca zašto sam toliko šutio.

I ti me odšuti.

Tim ćeš amidžu produžiti, a sebe oplemeniti.

Čitaj, Džena, čitaj!

Manje ćeš se pitati, kud’ vodi ovaj put.

Sretno, Džena!

Čitaj, Džena…

Znaš, Džena, putovi biraju nas,

A mi pravac i smjer.

Ponuđena su samo dva:

Biraj, Džena.

Halil Džananović