Obljetnički zapis: ZLOČIN

Povezani članci

• O važnosti kritičkog mišljenja
• Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako
• Komemoracija za Ljubicu Ostojić u HNK Mostar
• Selotejp nacoši
• UMJETNOŠĆU PROTIV ZLOČINA
• Sorensen: Fokusirati se na činjenicu da u BiH 20 posto mladih živi ispod granice siromaštva

Foto: pozoristeizkofera

Ili o nekažnjenom ukidanju lutkarske umjetnosti u Sarajevu

Piše: Gradimir Gojer

Kao direktor i umjetnički rukovodilac sarajevskog Pozorišta mladih potpisao sam tri, tada u jugoslavenskim razmjerama, iznimno relevantne lutkarske predstave. Da cijela stvar bude još uspješnijom i značajnijom sve tri su tvorački potpisivali domaći autori. Dakle, pisci i redatelji iz zajedničke nam domovine! Čini se najznačajnijom bila je predstava – projekat Pinokio, autorska radnja inspirirana čuvenim Collodijevim literarnim uratkom… Tekst je po Collodiju napisao i predstavu režirao pokojni Dubravko Bibanović. Luko Paljetak je napravio (opet, posve autorski!) Alisu u zemlji čudesa, a nenadmašan maštar, beogradski bohem u poodmaklim godištima, Srboljub – Lule Stanković postavio je Lovačku priču Stevana Pešića.

Kada danas listam kajdanku svojih lutkarskih sjećanja teško da se mogu prisjetiti većih i boljih ostvarenja sarajevskih lutkara, prije, a osobito poslije ovih predstava!!! Sve ovo pišem ne da bih hvalio svoj ravnateljski mandat u Pozorištu mladih. Dapače, ispisujem ove retke duboko nesretan što u šezdeset petoj godišjici lutkarstva u Sarajevu, ta umjetnost, prevažna za edukaciju, za razvijanje mašte i produžavanje dječijih snova, jednostavno, ne stanuje više u Sarajevu???!

Ukidanje lutkarstva i lutkarskog teatra u Sarajevu prvorazredni je kulturni zločin! To je i akt potpune nebrige za djevojčice i dječake, za generacije onih koji više nemaju mogućnosti da surovu stvarnost u kojoj odrastaju ponekad jednostavno zamijene vilinskim svijetovima! Svjesno ili nesvjesno, ali sigurno ugušeno je lutkarsko kazalište kao oblik umjetničkog djelovanja, koje bi, da nije tako, u ovoj godini obilježavalo šezdeset petu obljetnicu ove drevne i u cijelom svijetu cijenjene i hvaljene umjetnosti.

Ali, koga je briga od vlasti u Sarajevu zašto je zaboravljen veliki jubilej – šezdeset peta obljetnica lutkarstva? Zašto nije bila obilježena šezdeseta obljetnica lutkarstva? Zašto tako značajan datum za lutkarsku umjetnost Sarajevo dočekuje bez pravog i istinskog teatra, u gradu koji je kazališni i kulturni centar???!!!

Za kraj ovog zapisa pomenuti ću tek neke čarobnjake i magičare lutkarstva, sa kojima sam u svome životu i tvoračkom djelovanju imao prigodu surađivati… Prisjećajući se pravih umjetničkih čuda koje su pravili nenadmašni čarobnjaci: Ante Hrkač, Abdulah Kečo, Jurislav Korenić, Ismet Žoljić, Aiša Pengov, Ivica Bilek, ja mirno mogu konstatirati da se ovdje radi o uništenju lutkarske umjetnosti kao aktu koji znači udar na edukaciju djece; znači i nasilje nad jednim teatrom, koji je svojedobno sastavljen od lutkarske i dramske scene, da bi u potpunosti kroz djetinjstvo i mladost educirao generacije Sarajlija…

Za ovaj zločin nad lutkarstvom morao bi netko i odgovarati!!! Ali, očito takav ne postoji niti u Pozorištu mladih Sarajevo, niti u županijskim, gradskim ili općinskim strukturama???!!!

Tužno, tužno, pretužno!