Umijeće komuniciranja čvrstim argumentima

Povezani članci

• Preporučujem: sajam turskih proizvoda
• Mesić: Zašto ću podržati Zorana Milanovića
• Baklje Ferala
• Leksik linča
• Kako ja mogu biti nacionalist, ako sam svjetski prvak
• KAKO “SRPSKA” KAŽE

20 godina Dejtonijade ili splet naših narodnih igara i običaja u kratkim ogovaranjima
DEMO(N)KRATIJA UBI(H)

Piše: Haris Hrustemović

Umjeti lijepo i sa argumentima razgovarati kada su mišljenja i stavovi različiti nije jednostavno, no to je ogledalo demo(n)kratije. Iskreno, najbolje znam po sebi, debela je to muka, ali nije pristojno, ljudi moji, biti primitivan, odmah se počupati, ščepati za gušu, hvatati za kragnu ili kravatom daviti sagovornika. Na žalost, nije nam strano da subesjednici u nedostatku čvrstih argumenata i adekvatnih riječi kojima bi se satralo tuđe, drugačije mišljenje ili postigao dogovor, potegnu objeručke za tradicionalnim načinom rješavanja ovog problema čvrstim argumentovanim
predmetima. Ti predmeti u svakodnevnom životu imaju sasvim drugu namjenu, ali zbog očuvanja našeg folklora, oni se pojave u efikasnim bh sudovima kao dokazni materijal za razbijene glave, polomljena rebra, rasparane trbuhe i druge lakše i teže ozljede. Najbolje ću ovaj običaj pojasniti konkretnim primjerom, i to neslaganjem oko međe, tj. čija je zemlja “oklen doklen”. Samo da na početku pojedincima riješim jednu dilemu. Riječ međa nije nastala na istoku Bosne u malom mjestu Međeđa koje je izgradnjom hidroelektrane kod Višegrada, većim dijelom, 1989. godine završilo u Drini ispod jezera. Važno je bilo ovo mjesto za uskotračnu prugu Sarajevo – Višegrad, jer je tu bio odvojak za Rudo. Ogovara se, da je izgradnja ove pruge, tada za tzv istočnu granicu, bila najskuplja na svijetu do tog vremena, ali na stranu sada geografija i zemljopis, istorija, hitorija i povijest, te ostale vragolije, da se vratim na neslaganje “oklen je moje, doklen je tvoje”. Tako, brat bratu ili komšija komšiji da sjekirom rascopa glavu k’o bukovu cjepanicu zbog međe je stari, dobri običaj naših prostora. Pošto se radi o naslijeđu naših pradjedova, djedova i očeva, neki su se nesebično, i po cijenu višemjesečnog ili vešegodišnjeg zatvora, potrudili ovaj običaj sačuvaju do danas. Pogotovo kada se pravi seoski put, šupa, štala ili kokošinjac, te postavlja ograda oko okućnice. Problemi sa međom i omeđnicom, pored argumenta u obliku sjekire ili sikire, pokušava se efikasno i u kratkom roku riješiti i drugim čvrstim argumentima o kojima se više, što bi se reklo potanko i naširoko, može pročitati na internetu. Treba samo uguglati pojam “nadohvat ruke”. Tu se spominju lopata, kolac, vile, itd. Za svaki od ovih čvrstih argumenata u sporu oko međe napisano je detaljno uputstvo. Posebnu pažnju treba obratiti na sitna slova. Uzeću za primjer najvažniju napomenu za lopatu: “Udarac mora biti odmjeren i precizan, jer se razmimoilaženje stavova rješava jednim argumentom, bez ponavljanja ili korištenja drugih. Udara se isključvo donjom, tupom stranom argumenta, kako bi se sugovornika momentalno ukinulo s nogu, ali ne i ubilo”. Rijetko korišten, ali ipak također vrijedan spomena i iznimno čvrst argumenat za rješavanje spora ko je u čije uš’o u vrijeme spremanja zimnice je višenamjenski kamen oblutak. Nezamjenjiv alat u procesu tranzicije kupusa od sirovog do kiselog. Pored ovih hladnih čvrstih argumenata, postoje i topli odnosno vatreni koji lahko i prhko mogu drugu stranu ohladiti za sva vremena. Opet ću pojasniti primjerom, i to kada zbog međe, đed iz dvorišta vikne “baba daj pušku”. Tad’ je fajrunt demo(n)kratiji, već je preslica u rukama nečije majke i crna se vuna prede. Nema se tu više šta ni dodati ni oduzeti. Baba tada skoči, koliko joj godine to dopuštaju, sa zida skine staru lovačku dvocjevku i trkom, opet koliko joj godine to dopuštaju, donese đedu. Ovaj uperi i raspali. Upucani padne mrtav ili ranjen kao u kakvom hajdučkom boju. Međutim, ukoliko se puška dugo nije koristila, dešava se da ubije ili osakati đeda, ili čak da sve prisutne povalja i izranjava. Od pamtivijeka se koriste čvrstim argumentima, koje navedoh i ne navedoh, sva tri konstitutivna i konstruktivna naroda, ali i svi koji se vode i provode pod ostali. Koliko su koji onomad bili ili sada jesu konstitutivni ili konstruktivni, nekom drugom prilikom ili neprilikom. Da ne zaboravim, čvrsti argumenti su dženderli, unisex i bez vjerske i rasne diskriminacije. Osobno provjerio. Sačuvalo se ovo vrijedno naslijeđe od svih domaćih i stranih neprijatelja što ovda protutnjaše. Demo(n)kratiji svaka čast, ali se nije šaliti sa tradicijom, izgubiće se identitet nacije i naroda. Trebam biti pošten, i za kraj dodati – Naš je čovjek svašta i svakog preturio preko glave i preko kućnog praga. Još uvijek svašta gleda i čuje što mu baš nije po volji, pa su mu živci tanki ko žice na tamburici. Onda dođe nekakva budaletina pa ih stane k’o manijak odapinjati, misli umije u tamburu udarati. Brzo se tada plane, pa potegne za neki čvrst argumenat. Nije opravdanje, ali …, još se učim kada stati, začepiti, demo(n)kratski zašutiti, zato namah, odoh se počešljati najgušćim češljem pa u Međeđu na obdan.

Uživaj, sutra može biti i gore

Izbjeglica i poslovica ili pametnom je išaret glasača dovoljan

Pričam ti priču o dolasku demo(n)kratije