TITO I STRAŠNI U ZVONU

Povezani članci

• KIŠ, UNA I BOSNA
• Osam godina najbolje igre Instituta za umetničku igru
• Festival Bookstan od 5. do 8. jula, počasna gošća historičarka Marija Todorova
• Dino Mustafić postavlja komad velikog Predraga Lucića: Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad
• Nova knjiga: “Ležerne” riječi nad našim životima
• Adnan Bratić dobitnik nagrade za najbolju neobjavljenu zbirku poezije na festivalu kulture “Slovo Gorčina”

Piše: Gradimir Gojer

Alternativna galerija Zvono drži kontinuirano visoki napon likovne pozornice u Sarajevu i BiH! Jer, da nije te najagilnije galerije, njihovih kolega iz obljetničko-jubilarne galerije Aluminij  iz Mostara, kao i privatnog likovnog feuda Envera Mandžića u Tuzli moglo bi se slobodno kazati da je država ugasila likovnu umjetnost u BiH!

Najnovija gozba, svojevrsni likovni symposion priredio je umjetnik sa dvije stvaralačke i poštanske adresa – Parizom i Sarajevom, Milomir Kovačević Strašni.

Kako je ovih dana, u BiH, a sve sam manje sigurna i u drugim krajevima nekadašnje domovine pozornost okrenuta prema povjesno, dignitetno verificiranoj sudbi i osobnosti Maršala josipa Broza Tita, i sam je Milomir Kovačević – Strašni za svoj najnoviji autorski postav odabrao, sad sam siguran, nevjerojatnu likovnu učitanost u jedan svijetli i ničim uprljani povjesni hod Maršala josipa Broza Tita, kojem su likovni djelatnici i u minulim vremenima posvećivali, da ne budemo pretenciozni, dostatnu pozornost (Augustinčić, Kršinić, Berber, Mikulić…)…

Strašni za temeljnu tezu svog likovnog vjeruju uzima odnos poznate Augutinčićeve skulpture Maršala Tita u šinjelu (u drugom planu!?!) u odnosu na Raiffeisen banku ispred njega. Tko ne može odgonetnuti poruku te genijalne fotografije Milomira Kovačevića Strašnog, taj nije dostojan tumačiti likovnu simboliku uopće!

Liberalni kapitalizam, koji je, sad je to evidentno, upropastio još jednu državu imenom BiH, a nije to posljednja stanica njegove pošasti (!!!) ustvari je antagonist likovne suštastvenosti ove Kovačevićeve izložbe!

Kovačević se služi kontrastiranjem, pa prikazujući seriju fotografija sarajevskih izloga, u kojima se vidi bijeda ukupne ekonomske situacije, ali i općeg mišljenja stanovnika Sarajeva, kontrastirana moćnim portretima JBT u tim istim izlozima, te pisanim porukama, ispod tih portreta.

Njegov likovni rukopis koristi mogućnost farsičnog prikaza svijesti na bh. prostorima, a poslužiće mi ovdje i teatarsko iskustvo da bih kazao da je nevjerojatna činjenica da taj lucidni umjetnik, kakav uistinu jest Milomir Kovačević Strašni, koristi lemente žanra koji nije siključivo primjenjiv na fotografiej (!!!), a to su farsa i groteska!!!

Galerija Zvono ovom izložba Milomira Kovačevića Strašnog pokazuje tri komponente vlastite živosti(!!!). To su aktualnost, svevremenost i ponad svega lucidna angažiransot!

JB Titu ne treba cvijeće pred bistom u Maršalci, ne trebaju plačljivi govori ljudi prošlog doba, ne trebaju identifikacije sipljivih staraca sa njegovim djelom, upravo im treba odvažnost izricanja u umjetničkom smislu kako to činu suvremeno i suvereno umjetnik van vremenskog angažmana, kozmopolit Milomir Kovačević – Strašni!

Ovo je još jedan dokaz da ustrašenost takozvanih državnig galerija nema mjere!?!

Zvonu ne trebaju dotacije, Zvono se za svoju reputaciju bori istinskom umjetnošću! Angažiranom, ali kada je angažirana ona i jeste umjetnost!