HAYAT I TV1: NASTRADALI U DOBROVOLJAČKOJ

Povezani članci

• Raif Dizdarević: Srbija i Slovenija su krive za raspad Jugoslavije
• Tadić odbio primiti organizatore Parade ponosa
• HSS zasluženo kažnjen, HSLS potpuno promašio kampanju, HSP kao da nije ni sudjelovao
• Tako počinje kraj
• LAŽNI DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI
• ‘Vlada traži odobrenje Crkve da provodi zakone’

Ove televizije povremeno podilaze publici i njenim očekivanjima. Primjetno je to u slučaju Dobrovoljačke. Po svaku cijenu stavljaju se na jednu sukobljenu stranu, onu Armije BiH. Njihovi gledaoci pretežno su ljudi s te strane. Ali sumnjamo da bi ti gledaoci bili protiv toga da se o ovom osjetljivom slučaju izvijesti jednostavno i u skladu s novinarskim standardima

 Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

HAYAT: ZLOČIN U DOBROVOLJAČKOJ I OPSADA SARAJEVA NISU ISTA TEMA

27. april – 3. maj 2015.

PRIBRANO IZVJEŠTAVANJE O ZVORNIKU: Nevjerovatno je koliku su dozu pribranosti imali pojedini mediji kada je u pitanju napad na policijsku stanicu u Zvorniku. Takav je i Hayat, barem kada je riječ o Vijestima u 7. Dan poslije samog događaja, 28. aprila, emisiju je otvorio Emir Skenderagić direktnim javljanjem iz Zvornika. Govorio je o stanju u samom gradu i vrlo dobro ilustrirao pokušaje da međunacionalne tenzije ne eskaliraju u nasilje. Primjer dobre ilustracije je taj da je tog dana u Zvorniku i ezan bio utišan. Nakon napada, uistinu je trud različitih aktera javnog života bio usmjeren na povratničku populaciju, u smislu da ne bi došlo do odmazde. Sasvim je onda u redu što nam je dat i prilog o stanju u Diviču, mjestu s najvećim brojem povratnika u općini Zvornik.

DA LI JE OVO TERORIZAM? Gost u studiju je bio Goran Kovačević, profesor sa sarajevske Kriminalistike. On je upozorio javnost da se prerano počelo govoriti o terorističkom napadu, pa da čak sa sigurnošću ni tog dana, 28. aprila, ne možemo govoriti o tome. Imali su izjavu i Ljiljane Zurovac, predsjednice Vijeća za štampu, koja je govorila o novinarskim pristupima slučaju. I to je pohvalan izbor sagovornika te ugla gledanja, pošto su mediji ti od kojih je mnogo zavisio i mnogo će zavisiti razvoj situacije i rasvjetljenje slučaja.

To je bio jedini dan kad je veći dio dnevnika bio posvećen napadu na policijsku stanicu u Zvorniku. Ali i tada se našlo prostora za druge stvari. Posebno je pohvalno što su i tog dana nastavili izvještavati o trovanju djece u sarajevskim vrtićima.

STEČAJNI UPRAVITELJ I NJEGOVA ODGOVORNOST: Nastavili su izvještavati kontinuirano i o radničkim protestima. Međutim, ono što također kontinuirano zaboravljaju jesu ljudi koji su dobra primanja sticali u istim firmama čiji su radnici obespravljeni. Takav je, recimo, bivši v.d. generalnog direktora “Krivaje” Suad Džindo. Čak i kad je u “Krivaju” došao kao stečajni upravitelj, Džindo je i dalje primao platu četiri puta veću od prosječne plate u Federaciji. O tome je, recimo, pisao portal Žurnal.info. Posebno je zanimljivo kako je i kako imenovan za v.d. direktora kad je za vrijeme njegovog upravljanja Skenderijom taj kulturno-sportski centar došao na rub egzistencije. Dobro bi bilo ponekad podsjetiti na odgovorne za položaj radnika u tuzlanskim i drugim firmama, gdje su sada i kako žive. Baš kao što su 29. aprila kao temu vijesti imali odgovornost nadležnih za nesigurnost u zemlji, čak i za terorizam, problematizujući i njihove kompetencije.

MEDIJSKE OBLJETNICE: Ova sedmica je, može se reći, bila predvidljiva što se tiče medijskog izvještavanja. Bilo je mnogo značajnih obljetnica. Prvi maj, napad na Predsjedništvo drugog maja, godišnjica događaja iz Dobrovoljačke trećeg maja, a istog tog datuma i Dan slobode medija. Dakle, malo je prostora bilo za grešku jer je bilo dovoljno vremena za pripremanje. Ipak, preveliku dozu pristranosti dozvolili su sebi kada je u pitanju godišnjica zločina u Dobrovoljačkoj. U prilogu Nerme Turić jednako je tretirana obljetnica koju obilježavaju Zelene beretke u Dobrovoljačkoj, iako nije jasno šta obilježavaju. Nismo imali ni imena ni broj poginulih pripadnika Zelenih beretki u Dobrovoljačkoj niti razlog zašto baš tu i tog datuma. I to samo pola sata prije posjete delegacije iz RS-a koja obilježava pogibiju vojnika JNA. Na kraju priloga spomenuto je i to da je nakon trećeg maja uslijedila opsada Sarajeva, najduža opsada jednog grada u modernoj istoriji ratovanja. To, međutim, nije tema priloga. Time se relativizira pogibija vojnika u Dobrovoljačkoj, jer se zna da su poginuli predstavljali vojnu stranu koja je za opsadu u najvećoj mjeri kriva.

Imali smo i izjavu Hasana Jusovića, koji je, navodno, spasio jednog vojnika u Dobrovoljačkoj i čuvao ga u svojoj kući mjesec dana. Takve stvari ne smiju se uzimati zdravo za gotovo. Potreban je bio barem još jedan svjedok tog događaja. Ako ne sam vojnik, onda barem neko od Jusovićevih komšija, za koje on sam kaže da su znali za prisustvo tog vojnika u njegovoj kući.

BESMISLENI KONTEKST: U prošloj analizi problematizirana je upotreba fotografije naslovnice knjige Vreme smrti Dobrice Ćosića. Bila je na telopu dok je najavljivan prilog o tome zašto čitaoci sve manje kupuju ćirilične naslove. I ove sedmice, 27. aprila, ista fotografija bila je na telopu u potpuno besmislenom kontekstu. Voditeljica Nerma Turićgovorila je o filmu Stupica, a onda najavila vijesti iz kulture.

PLUS  SEDMICE

Nimalo senzacionalistički niti pristran odnos prema napadu na policijsku stanicu u Zvorniku. Tome se mnogi mediji nisu mogli oduprijeti, pa je Hayat tu jedan od rijetkih svijetlih primjera.

MINUS SEDMICE

Bez dovoljno provjera i s viškom patriotskog patosa izvještavano je o zločinu u Dobrovoljačkoj.

OCJENA: 7

TV 1: PRESS SLUŽBA ARMIJE BiH

27. april – 3. maj 2015.

IZ OBLASTI ŠPEKULACIJA: Na TV1 postupili su, kad je napad u Zvorniku u pitanju, slabije od Hayata. U priloguVahidina Mujagića, 28. aprila, naglasili su da je otac Nerdina Ibrića ubijen u ratu. Dan poslije, u prilogu Aleksandre Tolj rečeno je da još ne postoji službena informacija o terorističkom aktu, ali kako postoji informacija da se radi o osveti oca. Rečeno je i to da se ta informacija ne smije uzimati kao opravdanje za zločin. Međutim, to je vrlo problematično spominjati. Niko relevantan ni na osnovu bilo kakvog dokaza nije rekao da se radi o osveti. To je domen špekulacije, a teroristički akt je osnovana pretpostavka iako ne u potpunosti dokazana. S druge strane, osveta je usmjerena ka onome ko je počinitelj onoga zbog čega se svetimo. Mi nemamo nikakav dokaz da je ijedan od policajaca iz PU Zvornik te da je uopšte zvornička policija počinila zločin u kojem je stradao Nerdinov otac. Tu, dakle, imamo neprofesionalizam jer su novinari podlegli špekulacijama.

DŽENAZA PROTIV SAHRANE: Također smo imali i kratak snimak klanjanja dženaze Nerdinu Ibriću. Snimak sahrane policajca je u redu, on je žrtva, zbog njega je bio dan žalosti, na sahrani su bili politički i policijski uglednici, sahranjen je uz policijske počasti, itd. Povoda je, dakle, više. Dženaza Nerdinu Ibriću nam ne treba. Mi znamo da će se ona desiti, šta bi drugo moglo biti osim dženaze? Time se postiže gotovo istovjetno tretiranje žrtve i počinioca zločina. Takav tretman skoro da uspijeva da nam izazove jednaku empatiju i prema jednom i prema drugom.

TUMAČITI DOBROVOLJAČKU: Kad je u pitanju treći maj, postupili su tendencioznije od Hayata. Ognjen Blagojević to je predstavio kao dan kada su odbranjeni Sarajevo i BiH. To je floskula koja se bazira na hipotetičkom patriotskom govoru. Na načinu razmišljanja “šta bi bilo kad bi bilo”. S druge strane, ubistvo nekolicine pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj kategorički je okarakterisano kao legitimna vojna akcija. Uradio je to u svom prilogu Kenan Ćosićna osnovu izjava Milutina Kukanjca, te na osnovu jednog presretnutog razgovora izvjesnih vojnih lica. Kukanjčev govor ne problematizira činjenicu da se u Dobrovoljačkoj desio zločin, on samo kaže da je srpska strana predimenzionirala zločin. Kad je u pitanju presretnuti razgovor, nismo uopšte sigurni u njegovu autentičnost. Pritom, treba imati u vidu, ako se već hoće takav pristup, da nije uzeta u obzir niti jedna izjava druge strane koja tretira Dobrovoljačku kao zločin. Jovan Divjak je, recimo, o Dobrovoljačkoj otvoreno govorio na taj način.

DOSTOJANSTVENO OPIJANJE: Na TV1 se kao problem javlja jezik floskula i patriotskim emocijama bespotrebno nabijen govor. U prilogu Dalile Osmić o otvaranju hamama Isa Bega Isakovića rečeno je da je taj hamam “prkosio vremenu i neprijateljima”. Kako hamam prkosi i ko su neprijatelji hamama? Isto tako, Prvog maja nam je ista novinarka rekla: “Kako i priliči Bosancima i Hercegovcima, koji su poznatiji kao meraklije, i ove godine su odlučili ovaj praznik proslaviti na dostojanstven način, uz druženje, pjesmu i zaboravljanje na sve probleme.” Prvo, to da su Bosanci meraklije je stereotip. Drugo, šta je dostojanstveno u javnom opijanju i prekomjernom jedenju mesa koje se javno peče? Treće, da li su i zašto onda manje dostojanstveni oni koji su za Prvi maj radili ili protestirali?

OCJENA: 6

PLUS SEDMICE

Novinari TV1 nisu podlegli da svoj informativni program pretvore u “terorističke priče”, iako su u postojećim pričama o terorizmu primjetne izvjesne greške, navedene u tekstu.

MINUS SEDMICE

Tendencioznost u priči o Dobrovoljačkoj te jezik floskula i stereotipa primijećen u više navrata i naveden u tekstu.

KOMPARATIVNA ANALIZA

I TV1 i Hayat imaju problem podilaženja očekivanju publike. Primjetno je to na Dobrovoljačkoj. Po svaku cijenu stavljaju se na jednu sukobljenu stranu, onu Armije BiH. Njihovi gledaoci su pretežno ljudi koji su s te strane. Međutim, teško je reći da bi ti gledaoci imali išta protiv da se o tim, osjetljivim stvarima, samo izvijesti u skladu sa standardnih novinarskih 5W + H. Osim u slučaju nepobitnih dokaza za izrečeni stav, kojih ovog puta nije bilo.

ISTIČEMO

TV1 imala je snimak iz ptičje perspektive kad su prikazivali dolazak iz RS-a na obilježavanje Dobrovoljačke. To je dobar potez za ilustraciju brojnosti skupa. Snimanje iz ravni događaja nerijetko služi da bi se brojnost nekog skupa uvećala ili umanjila. Odozgo je teško slagati.