TV1 I HAYAT: KAKO PRISTUPITI SAMOSPALJIVANJU?

Povezani članci

• Stjepan Mesić: Bez odgovornosti budućnosti – nema!
• Dugovi
• KRALJ, DAMA I DAMICE
• HRVATSKI BOG TOMISLAV
• Deset zapovijedi manipulacije
• Propagandni bumerang?

Obje televizije propratile su pokušaj samospaljivanja dvojice boraca Armije BiH iz Živinica. TV1 je posao uradila rutinski: borci su došli, oduzet im je benzin, nisu uspjeli u nakani, vratili se kući. Hayatovo izvještavanje bilo je zanimljivije i uloženo je više truda. Ekipa Hayata posjetila je porodicu jednog od boraca. Ono što su propustili i jedni i drugi jest analiza fenomena. Radi se o fenomenu koji treba razjasniti s psihološkog, političkog i sociološkog aspekta, što ovaj put nije urađeno

 Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

TV1: POLICAJCI ŽENOUBOJICE

13. – 19. april 2015.

POLITIČKI MARKETING: Prošlo je dovoljno da se moglo pomisliti kako na TV1 više neće biti političkog marketinga, barem ne do izbora ili nekog novog formiranja vlasti. Međutim, 13. aprila su nas razuvjerili. Abela Purivatra napravila je prilog o Stranci za BiH, tačnije o njihovoj reakciji na vladajuću koaliciju. Bilo je tu, naravno, i riječi hvale na svoj račun. SBiH kao politički subjekt ima pravo na reakcije u vezi s političkom scenom, ali se ne stavljaju resursi medijske kuće na raspolaganje jednoj partiji da bi oni rekli kako vlast, za razliku od njih, ne valja. Govor je bio uopšten. SBiH nam nije donio nikakvo otkriće o lošem poslovanju vlasti te takve vijesti treba ostaviti da cirkuliraju stranačkim promotivnim kanalima.

RETROSPEKTIVNI SENZACIONALIZAM: Također u prilogu Abele Purivatra od 15. aprila imali smo i senzacionalizam. Naime, uposlenik Federalne uprave policije ubio je svoju partnericu. To je, u najboljem slučaju, vijest. Od toga je, međutim, napravljen prilog s retrospektivom na prethodne slučajeve kada su uposlenici FUP-a ubili svoje partnerice. Desila su se u zadnjih nekoliko godina dva takva slučaja. Nema nikakvog osnova, osim izazivanja čuđenja, za naglašavanje takvih stvari. Policajci nisu imuni na činove ubistva i to je sve.

KOINCIDENCIJA KOJA NIJE PROBLEMATIZIRANA: Mnogo zanimljiviju koincidenciju predstavio nam je Adem Mećavica 18. aprila. Naime, uskoro tri velike stranke održat će kongrese na kojima će biti birani njihovi predsjednici. Naglašena zanimljivost je ta da niti jedan od kandidata, tzv. favorita, nema ozbiljnog protivkandidata. To dosta govori o autokratskoj prirodi tih stranaka i prava je šteta što taj fenomen nije dublje problematiziran.

KVALITETNO, ODMJERENO, NENAVIJAČKO IZVJEŠTAVANJE: Vrlo pohvalno za TV1 je to što se nije išlo a priorina kritiku političkih predstavnika RS-a, a dva su povoda bila za dio medija iz FBiH da to urade. Prvi je priča o poštivanju odluka Ustavnog suda BiH. Naime, Sud je proglasio neustavnim Zakon o praznicima RS-a, tačnije datum obilježavanja Dana RS-a, na osnovu apelacije Bakira Izetbegovića. Narodna skupština RS-a oglušila se na tu odluku, što je izazvalo žestoke reakcije dijela međunarodnih predstavnika te dijela političara i analitičara iz FBiH. Na TV1 su o svemu izvještavali bez “navijanja”, te je svaka strana imala jednak tretman, prije svega jednako vremena za iznošenje svojih argumenata. Posebno treba istaći da su ugostili Dragana Čavića kao jednog od umjerenijih političara iz RS-a da objasni zašto sporni zakon ne treba mijenjati. Na osnovu njegove argumentacije, vidjeli smo da odbrana tog Zakona u RS-u nije tek puka identitarna ostrašćenost, već da argumenti leže dublje, čak i u neprincipijelnosti Ustavnog suda BiH.

Drugi povod je Dodikova posjeta Srebrenici i odavanje počasti žrtvama genocida. Novinarski posao je odrađen korektno. Bilo bi dobro da je njegovu posjetu prokomentirao neko kompetentan s obzirom na Dodikove izjave o Srebrenici i njegovo negiranje genocida. Međutim, jednako je dobro što se u to komentiranje nije upustio niko od novinara.

POLITIČKO PREPUCAVANJE: U nedjelju smo imali priču o opoziciji u RS-u koja poziva na rušenje vlasti. To su politička prepucavanja koja zaslužuju medijsku pažnju jer mogu rezultirati značajnim političkim i društvenim promjenama. Na TV1 često su se tako značajnim željele predstaviti prepirke u vezi s formiranjem vlasti i raspodjelom fotelja, za šta nije bilo osnova. Možda ništa ne bude ni od pobune u RS-u, ali njena najava ima potenciju promjene i svakako razvoj događaja treba pratiti.

PLUS SEDMICE

Makar jednim prilogom ove sedmice otišli smo u dijelove BiH koji su sarajevskim medijima neatraktivni. U subotu, 18. aprila, imali smo priču o trebinjskom selu Pijavice, kojem nakon višestoljetnog postojanja prijeti nestanak. Emitiran je istog dana i prilog o tome kako do američkih stipendija, što je korisno i interesantno s više aspekata: profesionalnog, obrazovnog i egzistencijalnog. Nakon prošlosedmičnog priloga o mogućnosti odlaska medicinskih radnika iz BiH u Njemačku, ovo je izuzetan nastavak tendencije ka temama koje se višestruko mogu ticati jednog specifičnog dijela bh. populacije.

MINUS SEDMICE

Opisani prilog Abele Purivatra okarakterisan u tekstu kao promotivni spot Stranke za BiH.

OCJENA: 8

HAYAT: VIJESTI KOJE ĆEMO TEŠKO UPAMTITI

13. – 19. april 2015.

STRUKTURALNI PROBLEMI: Vijesti u 7 u prošloj su analizi pohvaljene zbog inovacija koje doprinose njihovoj dinamičnosti, ali na planu strukture same emisije javljaju se izvjesni problemi. Mnogo je kratkih vijesti, ponekad čak i dva bloka iz zemlje, potom poslovne vijesti te vijesti iz svijeta. Naprosto je nemoguće toliku količinu vijesti procesuirati. Sve to, uz gosta vijesti, ostavlja prostora tek za dvije-tri teme obrađene u formi priloga. Naprosto se ta stvar mora promijeniti ukoliko se želi zadržati ili gledljivost ili minutaža. Međutim, čak i unutar postojeće strukture, vijesti bi se mogle bolje rasporediti. Naprimjer, 15. aprila imali smo prilog o izvozu mlijeka iz BiH u zemlje EU. Nakon toga išle su poslovne vijesti. Bilo bi bolje da je izvoz mlijeka stavljen u rubriku predviđenu za biznis, a da se na njegovom mjestu našla tema iz druge oblasti za koju nema posebne rubrike. Potom i kod tog malog broja priloga desi se da imamo nedovoljno obrađenu temu. Za primjer uzmimo prilog od 16. aprila. Kovač iz Njemačke doselio se u Busovaču i tu počeo biznis koji mu omogućava pristojnu egzistenciju. Radi se, uz to, o umjetničkom kovaču. To je prezanimljivo, prije svega zbog želje da saznamo kako je to moguće. Međutim, ni riječi o strategiji njegovog poslovanja. Također nije bilo ni poređenja njegovog standarda i poslovanja s onim kod bh. kovača koji polako nestaju.

PLUS SEDMICE

Prilog od 18. aprila o zadruzi u Rudom. Tim prilogom Hayat se izmjestio u dio BiH inače neatraktivan za medije iz FBiH. Osim toga, priča je zanimljiva jer zadruga je jedna od rijetkih poslodavaca u Rudom uopšte, a posebno je zanimljiva jer upošljava i povratnike.  Međutim, Elma Begović, autorica priloga, imala je samo dvoje sagovornika od 120 zaposlenih. Pritom, stalno se pozivala na to šta kažu vlasnici zadruge, umjesto da njih same pusti da to kažu.

MINUS SEDMICE

Prevelik broj kratkih vijesti čija je apsorpcija prosto nemoguća.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA

Obje televizije propratile su pokušaj samospaljivanja dvojice boraca Armije BiH iz Živinica. TV1 je uradila to rutinski: borci su došli, oduzet im je benzin, nisu uspjeli u nakani, vratili se kući. Hayatovo izvještavanje bilo je mnogo zanimljivije i uloženo je više truda. Ekipa Hayata posjetila je porodicu jednog od boraca. Sin tog borca je također prijetio da će spaliti sebe, svoje dijete, majku, sestru i sestrino dijete ako mu država ne omogući posao. Pošto je obećanje za posao dato, on to nije učinio. Ono što je mana priloga jest to što je Hayat dopustio zloupotrebu djece za ostvarivanje ciljeva odraslih i dopustio faktički ucjenjivanje djecom. Ništa od toga se ne bi moglo prigovoriti samo da su izbjegli snimanje djece.

Međutim, ono što su propustili i jedni i drugi jest analiza fenomena. Ovo nisu prve prijetnje samospaljivanjem, a poslije rata bilo ih je nekoliko i uspjelih. Jednostavno, radi se o fenomenu koji treba razjasniti s psihološkog, političkog i sociološkog aspekta, što ni na Hayatu ni na TV1 nisu uradili.

ISTIČEMO

Jedan od priloga TV1 govorio je o stečaju tuzlanske fabrike DITA. Zanimljiv je potez snimatelja koji nije potpisan. U nekoliko navrata skrenuo nam je pažnju na reklamne materijale deterdženta Arix. Sigurno je veliki broj ljudi koji se sjeća tih reklama s Brankom Đurićem čiji je slogan bio: “Fakat, miriše bijelo”. Zahvaljujući tome, novinar je mogao pričati o sadašnjem trenutku DITA-e, a putem vizualnog izričaja bili smo upućeni na svjetlije trenutke te firme. Za to nisu trebale riječi pa samim tim ušteđeno je i dragocjeno novinarsko vrijeme. To je primjer koji se može uzimati za ilustraciju informativnosti vizualnog izričaja.