APOSTROFIRANJE ILI MORALIZIRANJE?

Povezani članci

• ŠTA ARAPI ŽELE (K)OD NAS?
• ZBOG ČEGA SU EVROPSKE ŽRTVE VAŽNIJE OD AFRIČKIH?
• AL JAZEERA I N1: KAKO NOVINARSKI DOKAZATI DA JE MUHAMED BOŽJI POSLANIK?
• AMERIČKI IZBORI: TEŠKO ONOME KO IH PRATI NA BH PORTALIMA
• HAYAT I TV1: PREŠUTJELI ANTISEMITIZAM U BIH
• BHT1 I HAYAT TV: PROVOKACIJA – STOP, BRUTALNOST – NAPRIJED!

Vedran Škoro pokušao je napraviti emisiju o reality programima. Nažalost, nije dorastao temi koju su dobro odabrani gosti htjeli otvoriti. Sve što je uspio apostrofirati jeste golo moraliziranje. Gledaoci su bili žrtve njegovog senzacionalističkog pristupa, ali i neupućenosti

 Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba

Talk show Apostrof Vedrana Škore najavljen je naslovom „Poremećen sistem vrijednosti – gdje su se izgubile tradicionalne vrijednosti“. Sudeći prema najavi, fokus je trebao biti na veoma popularnim reality programima. Ako pretpostavimo da je naslov osmislio autor emisije, jasno je s koje zauzete pozicije su dočekani gosti. Sam izbor sagovornika odgovarao je sadržaju (urednik televizije koja trenutno emituje reality show, glumica i sveučilišni profesori psihologije i filozofije) i to je jedini dobar potez Škore.

No, i taj je potez uspješno anuliran već u prvim minutama, jer pokušaj gostiju da temi pristupe fenomenološki, posmatrački i analitički uporno je prekidan voditeljovim nedoraslim komentarima. Umjesto razgovora o kulturi voajerstva, savremenoj televizijskoj produkciji i prirodi njenog zabavnog programa, ali i višeznačnog političkog i ideološkog tumačenja popularnosti emitovane hiperrealnosti, autor je zagovarao jeftino i zamorno moralisanje.

Odmičući se od moralizatorskog stajališta, koje uvijek ima formu naporne začuđenosti, profesorica psihologije sa banjalučkog Fakulteta političkih nauka Ljiljana Krneta predočila je nekoliko zanimljivih i drugačijih pogleda na fenomen reality emisija. Nadovezao se i profesor filozofije Miodrag Živanović, a sve je bilo još inicirano pojavomMilomira Marića, inače, otvorenog zagovornika TV pornografije, koji je započeo svoju apologetsku tiradu veličanja skarednosti. Taman kad smo pomislili da je na pomolu diskusija u kojoj će svako nastupiti sa svojih pozicija, što se prepliću u ukusu pomirujućeg nihilizma koji ukazuje da reality trash nije maligan koliko se misli, urednik emisije prekida tok. Sasvim legitimno. Ne zaboravimo da on nastupa s pozicije tradicionaliste iz naslova, ali to nije razlog pitanju: „Da li je to normalno ili izopačeno?“

Od autora emisije što se drznula pozvati upućene goste, koji bi da zađu u fenomenološku pozadinu sučeljavajući argumente i igrajući se pretpostavkama, očekuju se definisana i zrela pitanja. Nažalost, urednik Apostrofa nije dorastao temi koju su njegovi gosti htjeli otvoriti. Sve što je uspio apostrofirati jeste vlastita žeđ za moralisanjem. Gledaoci su bili žrtve njegovog senzacionalističkog pristupa, ali i neupućenosti, neartikulisanosti i nerazumijevanja kritičkog promišljanja što se trudi odmaći od uobičajenih modela mišljenja. Poziciju zabrinutog tradicionaliste Škoro nije znao proširiti argumentima kojima bi se suprotstavio atmosferi postmodernističke relativizacije, već je prekidao razgovor banalizujući ga infantilnim opaskama. Poslije prvih petnaest minuta bilo je jasno da je emisija nepovratno izgubljena, i da će gosti, ili reproducirati izrečene stavove, ili se prilagoditi bezidejnom ćavrljanju kakvo je zamislio voditelj.

Javnost je ostala uskraćena za sadržajnu diskusiju koju su gosti najavili u početku, a krivica je ovoga puta bila isključivo na moderatoru. Zanimljivo je da je naš tradicionalista iz naslova, koji zamjera besadržajnost programima što preslikavaju realnost, uporno sputavao svaki smislen razgovor. Na taj način proizvodio je jednako ništavilo kao opskurni formati kojih se gnuša. S razlikom da golotinja i psovke koje publika tamo može gledati ne pretenduju na plašt ozbiljnosti. Na koncu, pričaonice u kojima se susreću naši intelektualci, poput ove koja neuspjelo apostrofira, neće se razlikovati od prosječne komunikacije u Velikom bratu ako voditelj ne umije voditi tok razgovora. Ako je nepripremljen. Nedorastao argumentaciji gostiju. I ako ne razumije da publika sluša intelektualce sa željom da čuje drugačiji pogled, a ne odgovore na retorička pitanja ili moralne sudove. Drugim riječima, Apostrof Vedrana Škoreotužno je banalan, zamoran i učmao. Nešto kao pornografija bez golotinje. Jedna od onih emisija koju treba izdržati odgledati do kraja.