Nezaborav kao instrument opraštanja

Sa promocije knjige, foto: Dženana Halimović

Knjiga „Zločini i laži Miloševićeve kriptopolitike“, autora Esada Bajtala, namijenjena je da služi nezaboravu koji će biti instrument za opraštanje, rečeno je na promociji u Sarajevu. Ona treba da posluži kao dokaz da svako zlo u konačnici završi kao ništa, ali i da se zarad političke korektnosti krivci koji su doveli do krvoprolića ne smiju zaboraviti, kao ni instrumenti njihovog djelovanja

Geneza jedne ideje koja je dovela do eksplozije nacionalizma, kao i to kakav uticaj ona ima danas na društvo u kome živimo, pokazuje kako je moguće kroz instrumentalizaciju svih segmenata društva poslati političku poruku koja se kasnije doživljava kao univerzalna. Tako ona u određenoj sredini služi da se širi mržnja, i ostvari cilj u koji ljudi vjeruju da je ispravan.

Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak kaže kako je „knjiga namijenjena tome da nezaborav posluži kao instrument za opraštanje“.

Zbog borbe za egzistenciju, ali i političke korektnosti brojne stvari iz prošlosti se guraju pod tepih, navodi Ćurak, a „takav pristup je upravo ono što vladajuće nacionalističke naracije žele, jer onda imaju uvjete da se predstave kao progresivne liberalne, slobodarske, kao što imamo slučaj s aktuelnim režimom premijera Vučića u Srbiji”.

“Zato je važno prisjetiti se zla, a Miloševićev je režim bio sa svojim ispoljavanjem primjer radikalnog zla“, rekao je Ćurak.

Autor knjige profesor Esad Bajtal naveo je kako je Miloševićeva politika unaprijed građena lažima koje su bile instrument za ostvarivanje projekta. Svaki zločin bio je pokriven lažima, na kojima se gradila mržnja. Posljedice takve skrivene politike u kojima je žrtva krivac i danas su vidljive.

„Žrtva se optužuje, Hag se ne priznaje, genocid se negira. Ne samo da se negira, genocid se i slavi. To ste imali priliku čuti prije pet ili šest mjeseci ispred opštine u Bratuncu, gdje se pjeva ‘Oj Pazaru novi Vukovaru, oj Sjenice nova Srebrenice’“, kazao je Bajtal.

Najprije se, smatra Bajtal, genocid negira, a potom slavi i prijeti novim genocidom.

„Sve su to učinci kriptopolitike. To što građani pjevaju ili ona parola ‘Nož, žica, Srebrenica’, koja je postala sastavni dio kulturnog obrasca koji niko ne propituje je ono optužuje ovu kriptopolitiku”, konstatuje Bajtal.

Javnost je, kaže on, izgovarala skrivenu politiku Slobodana Miloševića i njegovog režima. Ipak, mada se negiralo i negira „zločin je bio toliki da se nije mogao braniti i jedini advokat tom strašnom zlu prosipanom od Ljubljane do Prištine je laž.“

Takvu politiku Bajtal je uporedio s poplavom koja sve što je dobro odnese, a ostavi „talog i prljavštinu, koje se do kraja života ne možete riješiti“.

Ideološki zamišljeno zlo

Smrću Miloševića ostala su i brojna neodgovorena pitanja, između ostalog i o tome kolika je bila odgovornost njegove politike.

Florens Hartman, jedan od promotora knjige, kaže kako žali što ni Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ni Međunarodni sud pravde nisu uspjeli dokazati „koliko je Miloševićeve lične odgovornosti bilo, ali i koje su prave veze između instrumenata provođenja politike i ratovanja, da li su to bile bratske veze Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske ili policije.

“Ja sam lično doživjela hapšenje u Zvorniku ’93 od jedinice Vojske Jugoslavije, njihove 72. padobranske jedinice koja je skinula gornji dio oznaka da se ne vidi iz koje su države. I u drugim sam prilikama vidjela to, ali ni jedan ni drugi sud nisu uspostavili vezu“, konstatovala je Hartman.

Ipak, ostali su tragovi i dokumenti, a suočavanje s prošlošću se, zaključila je Hartman, mora dogoditi.

Knjiga ukazuje na zaboravljenu genezu određenih ideja i njihov uticaj na zdravorazumske ideološke predrasude unutrar aktuelnog društvenog trenutka, kazao je Ćurak. Eksplozija jednog nacionalizma, kako je naveo, dovela je do toga da „cijeli region postaje obojen većim ili manjim nacionalizmima, što je još jedna od posljedica ovog zločinačkog projekta.“

Iako je Milošević epicentrar, za Ćurka su posljedice razornije dalje od epicentra.

„Posljedice su intelektualne zaraze, dominacije nacionalnih diskursa koji oblikuju našu budućnost ne tako optimističnim bojama“, ocijenio je Ćurak.

Ćurak savjetuje da se zbog političke korektnosti ipak ne smije zaboraviti kakvi su politički i duhovni uslovi doveli do onoga što se desilo.

Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Rasim Muratović kazao je kako je politika Slobodana Miloševića „najeklatantniji primjer ideološki zamišljenog zla”.

“Ideološki zamišljeno zlo se tumači kao dobro. Projekt Velike Srbije je ideološki zamišljeno zlo koje su mnogi tumačili kao dobro, ali od kojeg je, srećom, ostalo ništa“, naveo je Muratović.

Od izuzetne je važnosti stoga, stoji u knjizi, da se svi vode idejom kako iza svakog zločina stoji počinilac, i da se on mora znati, a ne skrivati iza naroda.