Deložacija braniteljske nečiste savjesti

Izdvajamo

• Zaslugom stožeraško-šatoraških veteranskih performansa, kolovođe im poput Tomislava Josića, Đure Glogoškog, Josipa Klemma, Ante Deura… i mentora iz „novog HDZ-a“, braniteljska populacija - bez obzira koliko je u njoj odvratnog kukolja - niti je zaslužila niti je ikad u prošlih dvadesetak godina doživjela veće podozrenje javnosti. Primitivno politikantstvo radi sirove materijalne koristi.

Povezani članci

• Perkoviću i Mustaču doživotni zatvor
• I mi bismo nešto da kažemo, ali nemamo gde
• MESIJA
• Kome ostaviti grad?
• Krah i pepeo
• Dragan Markovina: Karamarko u Južnoj Hrvatskoj

Foto: braniteslji portal

Skandalozna otkrića o ratnom veteranu Đuri Glogoškom

Ni velika stečena braniteljska prava nisu Sveto pismo, ako sutra Bruxelles i Berlin pritisnu možebitno „novi HDZ“ i možebitnog premijera Tomislava Karamarka. Ili ih građani uvjerljivo priupitaju za zdravlje svoje porezne kune. Ante Deur, Gotovinin kum Željko Dilber i sam Karamarko imat će priliku objasniti šatoraško-stožeraškom puku izvorni smisao one: „Obećanje ludom radovanje“. Ili australsku o domorodačkom bumerangu

Marijan Vogrinec

Sve omrznutiji u javnosti Bijedne Naše i neprihvatljivija paradigma „hrvatskog branitelja“, Đuro Glogoški, mora najkasnije u 7. travnja spakirati kovčege i sa suprugom i sinom napustiti raskošnu državnu ratno-invalidsku vilu u Zaprešiću. U kojoj već mjesecima, daleko od oka poreznih obveznika i mimo sporazuma o namjeni te kuće, glumata diskriminiranog zaslužnika za slobodu i suverenost RH. „Nećemo se iseliti“, inatljivo Glogoški uzvraća svom ministru Predragu Matiću Fredu, ne srami se uzurpacije, „neka nas deložiraju! Cijeli sam slučaj predao našim odvjetnicima!“ Sad samo treba da njegov prijatelj iz šatorskog vodstva Josip Klemm dovede u Zaprešić svojih 900 naoružanih zaštitara, koji će se suprotstaviti deložaciji i promjeni brave na ratno-invalidskoj kući.

Možda navrati i Klemmov šatorski gost Ivan Vilibor Sinčić, na čelu interventne postrojbe svog Živog zida, pa napokon i krv može poteći. Baš kako ju prizivaju šatoraši i njihovi politikantski mentori ne bi li isprovocirali vladajuće, koji se više neće dati ponižavati, te poentirali prijevarom: „Vidite ljudi kako ova protuhrvatska vlast pendreči najzaslužnije, najteže hrvatske ratne vojne invalide, domoljube, koji su ginuli i gubili dijelove tijela za našu slobodu i neovisnost!“ Od stožeraških provokacija nasiljem u Vukovaru do šatoraškog cirkusa na Savskoj 66, stalna je opcija – izazvati vlast na uporabu snaga represije. A policija se ne da na tanak led! Je li sada nečastan postupak Đure Glogoškog prelio čašu? Zašto bi njega trebalo gladiti percem po guzici, a ostali građani lete iz stanova kao lastavice!?

Novinari su našli kolovođi bezrazložne šatoraške, protuvladine bune na Savskoj cesti 66 u Zagrebu dokaze kako besramno vara javnost predstavljajući se nečim što nije, debelo novčano dere sve građane RH i sramotno izigrava moralne obzire i prema državi i prema populaciji za koju samozvano tvrdi da ju zastupa. U ona mračna i strahotna ratna vremena uzbuna, tek što sirena oglasi prestanak zračne opasnosti, dotrčiš iz podruma, a na vratima stana A4 papir „zauzeto, hrvatski branitelj“! I nova brava. Unutra trojica smrknutih, u maskirnim odorama, škripe zubima i neugodno prebacuju pajsere iz šake u šaku. Glogoškom nije trebao pajser, bio je sporazumni čuvar ključa vile koju je prisvojio za svoju obitelj.

Uzurpacijom zaprešićke raskoši, lažni šatorski spavač je samo u prva tri mjeseca 2015. nabio poreznim obveznicima 8351 kunu režija, pretežno za potrošeni plin! Ministarstvo hrvatskih branitelja platilo je za cijelu prošlu godinu tek 7171 kunu režija u toj kući, strogo namijenjenoj smještaju ratnih vojnih invalida iz drugih krajeva zemlje za vrijeme liječenja u Zagrebu. Je li Glogoški neprekidno grijao dan i noć sve prostorije u zgradi, s otvorenim svim prozorima i vratima, bio netko u njoj ili ne! Ni poludjeli si milijunaš ne bi dopustio energetsku rasipnost, vrijednu gotovo 3000 kuna mjesečno, ako ju mora platiti iz – vlastitog džepa! Ovako, jebe se živo Glogoškom, što rasipa na teret poreznih obveznika!

Važno je samo da oni to ne znaju. Kad saznaju, prijeti im se sudskim progonom i optužuje za – mržnju! Priopćenjem je reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo: „Proglašavati govorom mržnje činjenice koje se ne mogu demantirati može ili onaj koji jako malo zna o medijima ili onaj koji želi novinarima poslati poruku da se o braniteljima pod šatorom u Savskoj ne smije pisati negativno. Drugim riječima, najava kaznenih prijava koje ni po kojem kaznenom zakonu ne mogu proći je prijetnja i zastrašivanje novinara“.

Braniteljskom je ministru Predragu Matiću Fredu napokon puknuo film, iako je – po službenoj dužnosti, iz obveza i obzira prema građanima koji mu daju plaću – morao puknuti još prije četiri mjeseca! Već tada, kad se pravio pametnim, pa iz džepa poreznih obveznika, ne iz vlastitog, počeo podmirivati troškove sranja i pišanja šatoraša nasred ulice, u kemijskim zahodima ispod samih prozora svog ministarstva. Kad im je priključio cirkuski nakinđuren šator na resorno električno brojilo državne ustanove ne bi li i pod raskošnom betlehemskom iluminacijom mogli vidljivije spominjati mater i ostatak ženske familije i Matiću Fredu, i Vesni Nađ i Bojanu Glavaševiću. Uz „domoljubnu“ zvučnu kulisu U-hitova i velikana najnovije notne povijesti Marka Perkovića Thompsona, Mate Bulića, Miroslava Škore… Sada veteranski ministar okreće ploču. Uplašio se prijetnji smrću!?

Foto: Šime Strikoman, Maxportal

„Anonimni“ ubojice

Odvratno, kako god se okrene. Nije da se Matić Fred boji bivših drugova koje poznaje u dušu i zato znade na što (ni)su spremni, ali mu očito nije ugodan taj agresivni primitivizam elektroničkih „anonimaca“ među kojima je navodno prepoznao i Josipa Klemma, drugog među nekolicinom vidljivih šatorskih vođa. Istina i neke važne im neotkrivene tajne najviše bole „anonimne“ skupine kojima, iskustveno, nisu nepoznate ni (zlo)porabe kame i metka u potiljak, kucanje na vrata u gluho doba noći, paviljon 22 i Spajić-Manđarelov kontejner na Zagrebačkom velesajmu, Lora, Kerestinec, osječke garaže i obale Drave, selotep i akumulatorska kiselina, sisački nasipi na Kupi…

Ravno je nacionalnom svetogrđu otkriti javnosti tko je zapravo i što je Đuro Glogoški, što sve uživa na teret svih građana Bijedne Naše, zašto je prodao isluženi državni/darovani automobil umjesto da ga je vratio, kako je mogao nabiti gotovo 3000 kuna mjesečno samo za plinsko grijanje u zaprešićkoj kući koju je neovlašteno privatizirao od početka šatoraške bune… Uza sve to, mjesečno inkasira 25.000 kuna veteranske kešovine, koliko deset prosječnih penzića zajedno, a telali o braniteljskoj obespravljenosti! I, koliko je glogoških među više od 500.000 priznatih vlasnika HB iskaznice!?

Uskoro će se toj najpovlaštenijoj društvenoj kasti (uz političare i Katoličku crkvu!) pridružiti i silovane Hrvatice (ne i ne-Hrvatice što su ih obljubili hrvatski branitelji!), kojima će država platiti duševne i fizičke boli iz Domovinskog rata do 150.000 kuna u komadu te 2400 kuna svaki mjesec, doživotno. Jest da je to zločesta predizborna ujdurma premijera Zorana Milanovića, dogovor s resornim ministrom, ali i efektno poentiranje protiv šatoraško-stožeraške sile. Ionako će te isplate, ako ih uopće bude, realizirati buduća vlast. Naime, pitanje je i kako će možebitna žrtva neprijateljske pohote argumentirano/vjerodostojno dokazati da ju je silovao baš četnik i baš u Domovinskom ratu.

Ako će biti dovoljna samo riječ za ostvariti pravo na toliki zakonski već obećani novac (partizanski princip „dva svjedoka“ davno je umro), možda se u registru žrtava silovanja nakupi još oko 500.000 imena!? Tim više, jer je zakonodavac velikodušno dopustio mogućnost i muškarcima prijaviti da su bili silovani, za okupacije svojih mjesta ili u zarobljeništvu. Što je sasvim logično, jer su srpske (para)vojne postrojbe, kao i Armije BiH, bile sastavljene od samih seksualno neiživljenih ženomrzaca i pedera, pa su zapravo i pohrlili u rat ne bi li se napokon nasitili inonacionalnih breskvica i guzica.

E sad, pitanje je za milijun eura: što je pristojan porezni obveznik skrivio bogu i vlastima, pa ga država obvezuje plaćati doživotno nekome prosječnu mirovinu (kao za puni radni staž) plus 150.000 kuna „otpremnine“ samo zato što ga je, ako jest, netko silovao u ratu!? Grozno je to što joj/mu se dogodilo i to jest najteži zločin, ali štetu u svakom smislu ima platiti – počinitelj. Ako je nedostupan pravdi, zove se na red njegov nadređeni po vojnoj ili civilnoj „zapovjednoj odgovornosti“ Ne kažnjava se – ni novčano! – sve sugrađane žrtava, kao da su svi odreda nastrani silovatelji, sadisti, pedofili i perverznjaci najgore vrsti.

Psihički još koliko-toliko prisebnom građaninu Bijedne Naše odvratno se bljuje zbog politikantskog somnambulizma koji je očito izmiče svakoj kontroli razuma! Napinje se naš mali čovo, padavičarski trza, bjelasa izokrenutim očima… A ipak, većinski među izašlima na izbore, opet autistično glasa za „novi HDZ“ (novi? – sic). Zapravo, za pokvareno politikantsko-grabežno jestivo od kojega beziznimno spopadaju bolni grčevi u želucu, povraćanje i smrtno dehidrirajuća dijareja. Da te mučnina od bljuvanja smlavi do nemoći. Što kaže ugledni autor muškarca bez brkova, „mekeće Glogoški onih pet uvijek istih rečenica“ u svim tv-vijestima po nekoliko puta dnevno, a obnevidjela se meka srca križaju nad tim patnikom.

Jadan, drhće u kolicima na vjetru i kiši, mrzne u vreći za spavanje podstavljenoj kartonom na golom asfaltu… Vlast nepravedna, srca kamenoga! A ono, perfidno obmanjuje javnost. Samo gostuje u šatoru kad na pet-šest minuta, „domoljubno“ nakićen nacionalnom simbolikom, treba pročitati tv-sili napisanu mu „prosvjednu“ izjavu za javnost! U međuvremenu, o masnom trošku poreznih obveznika, ubija beskrajnu besposlicu s biranim društvom u zaprešićkoj vili. Nije mu neugodno pred stotinama tisuća branitelja? Nije ga sram pred građanima koji prekopavaju kontejnere za plastičnim bocama i cupkaju pred pučkim kuhinjama?

Nažalost, nije jedini koji osobnim primjerom pokazuje do čega je i kakvih vrijednosti zapravo stalo samoj „esenciji hrvatske slobode“. I kako zapravo šatorska skupina dobro uhranjenih veterana zamišlja svoj „zasluženi“ kruh nad pogačom. Što bi stari purgeri rekli: fuj tajfl!

Ilustracija: Mediacentar.ba

Glogoškog muči Feral Tribune

Kad Glogoškom dosadi u toplini zaprešićkog mira i odglumi naručeni nastup pred sedmom silom, popne se na pozornicu „dobrodošlice“ (prvostupanjskom ratnom zločincu i medicinskom fenomenu u gladovanju!) Branimiru Glavašu. Ako pak Glogoškom dostave putni nalog iz političkog ZNA SE stožera šatoraškog performansa, on će „bezodvlačno“ put pod kotače, pa juriš uzduž i poprijeko Bijednom Našom. Posrijedi su važne i predizborno prevažne agitpropovske zadaće. Svima će koji ga žele i zbog medija – radi scenarijem programiranog općeg dojma u javnosti! – moraju slušati na režiranim „braniteljskim“ skupovima, neumorno opetovati zašto „ovi što nisu željeli Hrvatsku“ moraju otići s vlasti („oba će pasti“; „jedan je pao – i drugi će pasti“). I zašto samo dokazani (srebroljubivi?) „domoljubi“ trebaju uzjahati Kurtina vranca.

Dakako, nacionalno potkovan, politički neupitan i moralno neiskvaren, Glogoški će s razlogom preskočiti u dostavljenoj mu politikantskoj homiliji „mladenačke ludosti“ iz svojih „za dom spremnih“ dana ponosa i slave. Kakve sada ima veze njegovo tadašnje anatemiziranje Oca Domovine (sic) Franje Tuđmana i HDZ-a („komunisti su bili mala djeca prema ovima!“) te kupovanje stanova prijateljstvom, večerom i pićem s Glavašem i vojnim autoritetom Đurom Dečakom!? Mora da su mu legendarni Feral Tribune (eutanaziran kasnije duševnim bolima „domoljuba“ poput Tomislava Merčepa) i vrstan istraživački novinar Drago Hedl zločesto namjestili intervju i opako negativizirali iskaze. Jer, Glogoški je danas, kaže, isti kao i jučer: častan, istinoljubiv, nepokolebljiv i moralno ispravan. Je li?

I zbog tih se perverzija jednostavno bljuje još koliko-toliko prisebnim građanima Bijedne Naše. Kakvi to ljudi žive oko nas i, dapače, imaju neutaživu potrebu tako besramno lagati o sebi i drugima ne bi li, bez obzira na cijenu, sjedili za stolom gdje moćni blaguju birana ića i pića!? Ili makar bili što bliže i dohvatili jezikom slasnije mrvice. Kakvi to moraju biti ljudi i politika, namjerni vladati životima već gotovo bijedom dokrajčenih sugrađana, koji guraju 100-postotne ratne vojne invalide nečasno se blamirati pred svojtom, prijateljima i svim žiteljima RH!? Zaslugom stožeraško-šatoraških veteranskih performansa, kolovođe im poput Tomislava Josića, Đure Glogoškog, Josipa Klemma, Ante Deura… i mentora iz „novog HDZ-a“, braniteljska populacija – bez obzira koliko je u njoj odvratnog kukolja – niti je zaslužila niti je ikad u prošlih dvadesetak godina doživjela veće podozrenje javnosti. Primitivno politikantstvo radi sirove materijalne koristi.

FOTO:Glogoški i Glavaš,  screenshot /youtube

U financijski „suverenoj“ zemlji, koja upravo mora pred Unijom za dvije milijarde kuna podviti proračunski rep, a „nema“ pet kuna siromašnom osnovcu za dnevnu šalicu toplog čaja i krišku kruha namazanu pekmezom, dio si uistinu nečasnih, pohlepnih i beskrupuloznih veteranskih čelnika i oporbenih politikanata – u ime svih branitelja i građana! – dopušta nabacivati smrdljivim blatom i na dignitet Domovinskog rata i na dostojanstvo branitelja. Najveći dio žitelja Bijedne Naše, kojoj političko-profiterske pijavice nasmrt isisavaju i posljednje lipe, preteško živi da ne bi vidio što zapravo žele te opasne klijentelističke skupine. Zato ih osuđuju i zato im se bljuje kad im pokvarena politika, prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitih građana, nameće Đuru Glogoškog kao paradigmu.

Na šatoraškim dežurstvima u Savskoj 66 zato nema branitelja koji se nisu borili za stan ili kuću, 25.000 (i više!) kuna mjesečno, automobil svake sedme godine, udjele u fondovima, unosne dionice, kredite koje ne treba vraćati, povlastice u školovanju djece i zapošljavanju… Fuj tajfl! Nema samozatajnih koji su uistinu časno – i bez ultimativnog/prosvjednog uvjetovanja naknade! – odužili svoj dug domovini. Smatrali su to svojom obvezom, jer to i jest (besplatna i po cijenu života/invaliditeta!) dužnost svakog poštenog građanina. Nisu činili ratne zločine, nisu pljačkali tuđe kuće i preprodavali ukradeno (pa danas ne znaju opravdati porijeklo imovine), nisu se ratnoprofiterski potkožili, nisu krivotvorili ratni put, glumatali PTSP, lagali o nastanku invaliditeta, nisu prodavali lažno domoljublje za invalidske koeficijente, nezaslužene činove i povlastice…

Ta velika većina časnih ljudi ne dolazi u šator na Savskoj 66 primitivno arlaukati protiv predstavnika državnih institucija, „zvati sokolove“ i krvožedno prijetiti smrću vukovarskom branitelju, ministru Predragu Matiću Fredu, njegovoj obitelji i zagrebačkoj aktivistici u antišatoraškim prosvjedima Mirjani Mirt. Tko psihički zdrav, pa još s HB iskaznicom, može i pomisliti da Matića Freda i obitelj mu – ili bilo koga! – treba zatući samo zato, što je obznanio tko je i što za novac poreznih obveznika čini invalid Glogoški, za što najpovlaštenija kasta u društvu traži 20 umjesto sadašnjih šest milijardi kuna…!? Građani imaju pravo znati, kad ih već nitko iz vlasti nikad nije ni pitao, tko, zašto i kako troši njihov novac. A ovi bi, što se samozvano bahate kao „sama esencija hrvatske slobode“, da to bude tajna.

I Ante Deur bi da se javno ne daju na sva zvona činjenice o tome čime je i koliko „platio/zaslužio“ da ga „žena iz naroda“ (čitaj: „novi HDZ“) brzopotezno nagradi mjestom savjetnika za branitelje u svom uredu. Zaslužio, kažu poslodavci. Donedavno gorljivi šatoraš i važan sudionik svih većih „braniteljskih prosvjeda“ od vukovarskog čekićanja ćirilice do Savske 66 sada povremeno ima slike, ali ni povremeno nema tona. Zadovoljan i prezadovoljan: „To je nama naša borba dala!“ Tek tu i tamo, zamadaljenih usta, „savjetnik“ statira iza desnog ramena svoje gazdarice. U novom odijelu i s croatom oko vrata.

Foto: Davor Višnjić/pixsell

Novčanik mora pasti!

Koje li sreće za hrvatske branitelje i porezne obveznike! Tako se drži do digniteta (Domovinskog rata?) i (braniteljskog?) dostojanstva. Debljinom novčanika i mjestom u/pri vlasti. Šator postaje nepotreban, a lomača se može ugasiti. Baš kao stožeraška režirana gungula u Vukovaru, gdje su „braniteljski“ apetiti također ugodno, prema „zaslugama“, utaženi u novoj lokalnoj vlasti „novog HDZ-a“. Novopečeni „savjetnik za branitelje“ Tomislav Josić (kolovođa vukovarskih stožeraša) novopečenog gradonačelnika Ivana Penave („novi HDZ“) jada se novinarima kako tu crnu skupinu – „proglašavaju teroristima“. A oni samo „opravdano iziritirani Milanovićevom vlašću“ čekićaju ćirilicu i ne daju državnom vrhu i diplomatskom zboru zapaliti svijeće na vukovarskom groblju!

Opet će se mnogima dizati želudac na bljuvanje, ali – to je kruta zbilja Bijedne Naše. I tako će biti još relativno dugo, jer je „esencija hrvatske slobode“ itekako potrebna političarima za osvajanje ili održanje na vlasti Zašto? Tko već nije skopčao da je kvaka u onoj Titovoj partizanskim brigadama – „Prozor noćas mora pasti!“ – razumjet će postolujno pohrvaćenu „braniteljsku“: državni novčanik mora pasti (u naše ruke, dakako). Treba ubiti svakog tko se tome protivi! Bio osobno vukovarska ratna legenda poput ministra Predraga Matića Freda, zagrebačka aktivistica Mirjana Mirt ili splitski 80-postotni ratni vojni invalid Zoran Erceg. Neprijatelj No. 1 je i sama javnost RH, ako se usudi propitivati novčane izdatke i braniteljske povlastice. Ili doznati kako Glogoški mjesecima sebično/nezasluženo uzima mjesto 100-postotnim ratnim vojnim invalidima na liječenju u Zagrebu.

Sisačko-moslavački ratni vojni invalid i predsjednik Županijske skupštine Željko Soldo, upravo je objavio Jutarnji list, tužit će sudu sve koji su iznijeli u javnost, dakle, kazali poreznim obveznicima, da je uz braniteljsku mirovinu primio u šest godina i 854.803 kune savjetničkih (bivše županice Marine Lovrić Merzel) i drugih naknada. „Pa, što? Nije na crno!“ – kazao je Soldo novinaru Mati Piškoru. Nije, ali je indikativno za bolesno stanje rasipništva u bolesnoj zemlji, za braniteljski moral i potpuno nakaradan sustav raspodjele ono malo keša, što ga RH uspije skupiti u godišnjem, nekoliko puta rebalansiranom proračunu.

Bljuje se čovjeku kad čuje branitelja kako je spreman ubiti i sudski goniti za ono što mu sramotno pretječe iz tanjura. Koji se prtlja u politiku radi novca i povlastica i nema osjećaja za sugrađane, mjesto i vrijeme u kojem živi. Stasala je u 25 godina „slobode i suverenosti“ cijela kasta političkih uhljeba, koja će napokon doći glave svojoj zemlji i ostaviti povijesnu ljagu umjesto ostvarenih ideala. Kome treba država u kojoj se ne da normalno živjeti, koja demografski umire (11.000 novorođenčadi manje na 4,3 milijuna stanovnika, svake godine!) i koja razvaljuje samu sebe kretenskim unutarnjim svađama i otimačinama!?

Veteranska kasta, najpovlašteniji dio društva (uz političare i Katoličku crkvu) imat će velike zasluge, ako do toga dođe, za vrlo izgledan konačan gubitak međunarodne licencije državnosti. Zaboravit će ih novi naraštaji kao da ih nikad nije bilo, jer je to logika proteka vremena. Neumitno će doživjeti, zajedno sa svojim privilegiranim potomcima, sudbinu danas i službeno anatemiziranih partizana, njihovog vođe maršala Titova i cijele Narodnooslobodilačke borbe. To je već pokojna Baba Vanga došapnula neku noć u snu hvaljenom/osporavanom kolumnistu Slobodne Dalmacije Borisu Dežuloviću, pa se ovaj odvažio to objelodaniti. Kud’ puklo da puklo!

„Kad se stoga hrvatski branitelji, vitezovi Domovinskog rata, patetično pitaju kakva ih budućnost čeka u državi za koju su se borili, odmah ću im reći: bit će to jebena budućnost“, uvjeren je Dežulović. „Neće u toj budućnosti biti mnogo poštovanja za njihovu žrtvu i herojstva.

Zajebavat će ih na ulici klinci kojima se ni roditelji još nisu bili rodili kad su oni goloruki jurišali na srpske tenkove, pričat će viceve o invalidima u kolicima, svirati i pjevati neke drske pjesme izrugujući se svetinjama Domovinskog rata, svakoj do posljednje, bezočno će im se rugati na načine koje mi, iz vremena džepnih telefona, primitivnog interneta i društvenih mreža, još ne možemo ni pojmiti.

Izgleda vam danas to prilično nemoguće, ali vjerujte mi, znam: baš ništa toj budućnosti neće biti sveto, ni Vukovar ni Ovčara, ni strijeljani ni ranjeni, ni Josip Jović ni Blago Zadro, ni Tigrovi ni Pauci, ni Bljesak ni Oluja.

Kako znam? Eh, kako.

Mislite li zaista da je Domovinski rat danas tvrđi i čvršći kanon nego što je to šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila Narodnooslobodilačka borba? Mislite li da je Vukovar bio išta veća svetinja nego što su to bili Sutjeska ili Neretva, a Đuro Glogoški veća faca od Svetozara, recimo, Vukmanovića Tempa? Prilično naprotiv: već za ovakav tekst, a kamoli za propitivanje ratnog puta narodnih heroja ili njihovih stečenih privilegija, u to se vrijeme mnogo ozbiljnije najebavalo.“

Obećanje i bumerang

Međutim, nije taj Glogoški baš takav lajbek kakvim se čini, sudeći po onom kako se ponaša i što govori. Da jest, ne bi se toliko grebao ustavno zacementirati onih 20 milijardi kuna (neoagitropovski sanak pusti!?), što su mu „novi HDZ“ i „žena iz naroda“ obećali u zamjenu za upornost u šatoraškom performansu. Drži šef 100-postotnih ratnih vojnih invalida iz zaprešićke ladanjske raskoši kako „nijedna buduća vlast neće moći bez nas mijenjati naša stečena prava, jer će to biti ustavna kategorija“. Je li baš tako? Zatukao on nasmrt i zloguko Dežulovićevo proročanstvo, pa i njega samog, sudbini neće izbjeći. Svaki se zakon i svaki ustav daju promijeniti, iz temelja. Ako vlast odluči.

Ni sadašnja stečena braniteljska prava nisu nikakvo Sveto pismo, ako sutra Bruxelles i Berlin pritisnu možebitno „novi HDZ“ i možebitnog premijera Tomislava Karamarka. Ili ih građani uvjerljivo priupitaju za zdravlje, pa će Ante Deur, Gotovinin kum Željko Dilber i sam Karamarko biti u prilici objasniti šatoraško-stožeraškom puku izvorni smisao one: „Obećanje ludom radovanje“. Ili onu australsku o domorodačkom bumerangu.

Hrvatski su „državotvorci“ srezali partizanska stečena prava na manje od 50 posto, pa danas i običan domobran ili notorni ustaša koji je nekim čudom preživio „deseti bataljon“, prima mirovinu u Bijednoj Našoj višu od – partizanskog prvoborca. Je li to glupost, namjerna nepravda ili prst sudbine, vrag će ga znati, ali može biti odlična pouka Đuri Glogoškom i njegovim obijesnim šatorašima. Narode, danas jesmo, sutra nismo, pa… Čist obraz i savjest jesu i jučer, i danas i bit će sutra! Od čistoće se nikom ne bljuje!