MITOLOGEMA POVJESNOG RASAPA

Povezani članci

• Bašta sljezove boje
• Susret sa norveškim slavistom Svein Mønneslandom u Zagrebu
• Bog je u meni, nema ga izvan mene
• Danas otvaranje 27. sarajevskog sajma knjiga
• “Napišite samo Aleksa, Mostar”
• Uz slike mediteranske arome i zvonkosti otvoreno Mostarko ljeto 2018.

Gradimir Gojer: Esej o likovnosti

U likovnu kompoziciju – triptih „Apokalipsa“, autora Džeke Hodžića, zagledan…

Kao glazba starih majstora, u duhovnom struništu mi, i dok ovo pišem, odjekuju larga slikarskoga triptiha Apokalipsa.

Džeko Hodžić je jedan od rijetkih likovnih stvaralaca u BiH, koji eruditno artikulira temate ovovremenoga bola, ali nikada ne zanemarujući mitsku kontekstualizaciju, prostor doline suza, kao široki prostor hijenskoga zova…

Triptih Apokalipsa, sa nevjerojatnim dubinskim, tvoračkim sondama spuštanim u limb, u hadsko prostorište, u kojem ili na kojem je zategnuta draperija svih ovovremenih rana i ranjivosti en generale, ima akcentsku suštinu, prije svega, u originalnom koloritu koji čine pasteli izvorne pastorale, ali u isto doba i dio triptiha, sav u dansmakabričnoj tamnoj gami, sa više nego preciznim isijanjima đavolsko-šejtanskog rapsodizma suprotstavljenog nevinosti janjca, koji u zelenom pastelu neke nestvarne Arkadije pokazuje duboko ljudsko saosjećanje, neku tragedsku samilosnu akordaciju, ustvari akordeum tragicum.

Hodžić ukupnu bol svijeta gradira, njegove hadske tmice stvarane su potamnjivanjima prostora jarko čiste pastorale… Neke čudesne hadske zvijeri kao da sa Hodžićevih slika emaniraju urlik koji ima vučiju zaošijanost, kao prolog svojevrsnog herbarija smrti, u središnjoj okomici Hodžićevog triptiha.

Džeko Hodžić ne robuje slikarskoj fantaziji. Njegova likovna magma je oblik intelektualne kristalizacije dubinskog snivanja, jer ti snovi jesu i moraju biti iskazani moćnom crtačkom energijom, ali obvezatno stavljenom u funkciju kompozita, koji nije izmišljen, već, dapače, duboko doživljen i proživljen!

Ovaj triptih donosi čitav niz mitologema povjesnog raspada. Pišući o nekim ranijim Hodžićevim slikarskim, instalacijskim i inim snoviđenjima, zorno sam prepoznavao predskazanja, navješća mitskih slika propasti jednog civilizacijskog modela.

Hodžić jeste i u slavenskim mitologemama, ali njegovi hadski prostori donose prikaz rasapa civilizacijskog modela u širokom luku od antičkog doba do naše suvremenosti.

Hodžićev triptih Apokalipsa prosto je, kao neka minuciozno donešena studija jednog svijeta u odlasku, u nestanku, u povjesnom sunovratu i u rastakanju elementarne ljudskosti. U svijetu stvaralačke površnosti, nedosljednog i krajnje ishitrenog modernizma ovaj Hodžićev triptih doima se, uistinu, kao trajno glazbarenje starih majstora zaronjeno u hadsku dubinu neprolaza!