JEZIKOVA MILICIJA SANDE HAM

Izdvajamo

• Silna potreba Sande Ham i brojnih drugih hrvatskih lingvista da jezik koji se govori u Hrvatskoj očiste od nepoželjnih riječi i zamijene ih nekim novima (zrakomlat, zatipak, osjećajnik, dodirnik, bocar, ponovak, zapozorje) doseže patološke razmjere, i uporište za takvo što u znanosti se ne može naći, već isključivo u hrvatskom nacionalizmu u koji, što je najtužnije, srlja velik broj mladih ljudi.

Povezani članci

• NEPRIRODNA SELEKCIJA
• EVROPA: čekaonica ili kaznionica
• LJUDI, A NE BROJEVI
• Iz Zagreba, s predumišljajem 5
• Tragedija za narkomane i dilere u BiH: U kamionu za BiH zaplijenjeno 700 kilograma heroina
• Posljednji korak HDZ u Stocu

Foto: Jutarnji.hr

Silna potreba Sande Ham i brojnih drugih hrvatskih lingvista da jezik koji se govori u Hrvatskoj očiste od nepoželjnih riječi i zamijene ih nekim novima (zrakomlat, zatipak, osjećajnik, dodirnik, bocar, ponovak, zapozorje) doseže patološke razmjere, i uporište za takvo što u znanosti se ne može naći, već isključivo u hrvatskom nacionalizmu u koji, što je najtužnije, srlja velik broj mladih ljudi.

Pišu: Marko Vrljić i Nikola Vučić

“Paše skuplja cijena goriva. Reče voditelj na HRT.”, “Predlog, šta, milje, šef, biznis. (prijedlog, što, kilometri, predsjednik, posao). Eto nama RTL-a!”, “Fali vremena. I boring je. Lajv emisije. Fajtat ćemo se s gledateljima. Prilika za neakav uspjeh. Hrvatska uživo.” Ovo su samo neki od statusa objavljenih na službenoj Facebook stranici časopisa Jezik. Naime, taj čuveni časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika uređuje čuvena Sanda Ham, čuvenija po izjavi kako srpski jezik zna na pasivnoj razini, nego po relevantnim stručnim postignućima. U prilog činjenici da znanost i Sanda Ham nisu baš na “ti” svjedoči i njezina knjiga Povijest hrvatskih gramatika, a u kojoj – vjerovat ćete – nije navela popis korištene literature. Ako ne vjerujete, pogledajte šta u prikazu te knjige objavljenom u Zeitschrift für Slavische Philologie, između ostaloga, piše filolog Helmut Keipert: “ova deklarativno ʻna boljitak struci i na korist svakomu tko ju uzme u ruke’ pisana i kao priručnik objavljena Povijest ne nudi nijedan jedini bibliografski podatak koji bi mogao olakšati put do daljnjih informacija, a čak ni dva prominentna i u knjizi navedena recenzenta (S. Babić, I. Škarić) ili također u struci poznati urednik te biblioteke (S. Težak) izgleda da nisu imali nikakav prigovor protiv te sumnjive prakse.” Ako pak ne vjerujete Keipertu, vjerujte autorici koja sama kaže da nije navodila upotrebljenu literaturu i nije “na očekivani i uobičajeni način bilježila bibliografske podatke”.

Povijest hrvatskih gramatika autorice Sande Ham
(knjiga bez popisa literature)

Kada se srednjoškolcima dogodi da u maturskim ili završnim radovima ne navedu (samo jedan) izvor, onda se nad njima vrši teror zbog toga, a kada Sanda Ham ne navede niti jedan izvor i bibliografski podatak, onda od urednika biblioteke izdavačke kuće koja je u javnost pustila knjigu i od recenzenata dobije prikaze iz snova. Srednjoškolci bi zbog toga bili vraćani više puta, sve dok ne savladaju elementarnu znanstvenu metodologiju pisanja rada. Sandu očito nitko nije vratio. A trebao je. Nije li skandalozno da na čelu časopisa koji pod istim imenom izlazi još od 1952. godine bude osoba koja ne navodi korištenu literaturu, koja je poznata po jezičkom purizmu, a on “se javlja kao posljedica nacionalističkog shvaćanja jezika” (usp. Jezik i nacionalizam, str. 10) i na čijoj se Facebook stranici časopisa, koji uređuje, novinarima i voditeljima hrvatskih televizija broje nehrvatski jezički izrazi. Vratimo li se kratko na tri citata s početka ovog teksta, vidjet ćemo kako to ustvari funkcionira: ispred televizora se okupe poznavaoci hrvatskog jezika (čistog kao suza) i na čiste listove bilježe jezičke uljeze.

– “Čujte ga, počujte ga! Kaže da paše skuplja cijena goriva”, reče jedan od okupljenih ispred televizora.

– “Bilježi to, žurno”, usplahireno će Prečista.

I tako se prebacuje s programa na program, s dnevnika na dnevnik i listovi se lako pune izrazima koji tobože nisu hrvatski, a zamislite – govore ih ljudi u Hrvatskoj, i gledatelji da ih ne razumiju sigurno ne bi gledali problematične programe problematičnih televizija na kojima rade problematični Hrvati koji, premda znaju maternji, ne znaju ovaj problematični jezik koji zagovara Prečista.

U cijeloj toj otužnoj priči o tragičnosti lingvistike u Hrvata možemo samo zaplakati nad budućnošću mladih studentica i studenata koji upisuju studij maternjeg jezika diljem Hrvatske, želeći valjda biti majstori u svom esnafu, pa im tamo prečisti čiste vokabular onečišćen jezičkim otpadom onih tamo. A tko su zapravo oni tamo? Znaju prečisti jako dobro jer su demonizirajući one tamo zasjeli za fakultetske katedre. Oltare znanja.

Časopis Jezik

A sada da prijeđemo na zanimljivosti sa Facebook stranice “Časopis Jezik” koje su zapravo i razlog zbog kojeg smo se odlučili pisati ovaj tekst i time javnosti ukazati na opasnost tog odrona. Naime, u jednom statusu koji su prečisti objavili 2014. godine jasno stoji da “svi vi što pod kojekavim lažnim imenima dolazite na Jezikovu stranicu, vrijeđate i psujete – od večeras ćete biti banirani. Ako ne znate biti pristojni – nemojte ni biti. Jedno je kritika, drugo je psovka”. Međutim, na Jezikovu stranicu su punim imenima i prezimenima došli i autori ovih redaka, a uz nas i par naših prijatelja, koji smo se eto odlučili kritički komentirati statuse prečistih koji nepismenima proglašavaju novinare određenih hrvatskih televizija (RTL, HRT) pa se nad odabranim jezičkim uljezima zgražavaju fanovi ovih čistunaca, među kojima ima i onih koji svoje zgražavanje izražavaju potkovani pravilima korijenskog pravopisa. Svi mi smo odreda banirani, a naši komentari izbrisani. A evo nekih od njih:

1. “Ne mogu da vjerujem čime se bavite na ovoj stranici! Pa vi brojite izraze koje neko koristi, a za koje smatrate da nisu hrvatski, iako ih govore ljudi u Hrvatskoj (i drugdje gdje se govori hrv. jezikom) i iako ih svi jako dobro razumijemo! Zapanjena sam, uistinu! Molim vas da prestanete s tim odstrjelom nepoželjnih riječi i počnete se baviti znanošću, a znanost ne nameće, već opisuje jezičku stvarnost! Izrazi poput “šef”, “biznis”, “šta” su jezička stvarnost i koriste ih ljudi koji govore hrvatskim jezikom. Nije valjda da ćemo sve nas koji kažemo npr. “Šta je rekao šef?” etiketirati kao one koji ne govore hrvatskim jezikom? Primite moj komentar kao dobronamjeran, a ne kao provokativan jer mi to nije cilj. Naprotiv, ja sam kao govornica svog jezika isprovocirana. Nedavno ste komentare mog prijatelja pobrisali, a njega blokirali jer nije komentirao u skladu s vašim očekivanjima. Bez ikakvog objašnjenja ste to učinili, a nadam se da nećete posegnuti za tim i kada sam ja u pitanju.”

2. “(…) Pa pogledajte samo na wall-u sliku povodom Međunarodnog dana materinskog jezika: u oblačićima su riječi koje su tobože hrvatske, a ne koriste ih niti 5% Hrvata. Ne samo da ne koriste, već govornici i ne znaju šta znače! Ja sam razumjela od onih riječi samo riječ “zrakomlat” jer se cijela javnost urnebesno smijala kada je izmišljena. Prava je sreća da naš jezik živi onakav kakav jest i kakav je razumljiv svima, i da je otporan na ove “lingvističke” devijacije.”

3. “Ako je suditi po vašim kriterijima i onome što širite po ovoj stranici, onda hrvatski jezik kao takav ni ne postoji u praksi. Dakle, jezička stvarnost je suprotna od vaših višegodišnjih tendencija promjene iste, a to potvrđuju i ovi nepoželjni izrazi koje ističete, a koji su prošireni u uporabi.”

Foto: Facebook
Čestitka povodom Međunarodnog dana materinskog jezika

Vođeni ličnom kulturom komuniciranja, ali i stavom časopisa da “jedno je kritika, a drugo psovka”, nismo uvidjeli jasne razloge na temelju kojih su naš komentari i komentari naših prijatelja u najbržem roku izbrisani, a autori istih odreda banirani. Doduše, i vrapci znaju da prečisti okupljeni oko Prečiste ne trpe kritike pa čuđenju nad ovim bijednim postupkom nema baš mjesta jer je općepoznato da se u lingvistici u Hrvata zrcali sva bijeda politikanstva. Autor komentara označenog rednim brojem tri (3.) u dva navrata pisao je upit urednici problematičnog časopisa, a da se dotična nije udostojila poslati odgovor niti na jedan, a niti uputiti na nekoga tko bi mogao obrazložiti to sistemsko cenzuriranje kritičkog mišljenja. Ovom prilikom ju evo javno pozivamo: Sanda Ham, odgovorite ljudima!

Nekoliko dana nakon ovih komentara je spomenuta urednica gostovala u emisiji “Kulturogram” na Katoličkom radiju koju uređuje i vodi Katarina Varenica i u istoj, a potaknuta izrazom “jezički” koji je upotrebljen u komentaru pod rednim brojem tri, izustila kako “ovo -čki ne pripada hrvatskom jeziku”. Međutim, ta tvrdnja Sande Ham je neistinita. Jer, ako “ovo -čki ne pripada hrvatskom jeziku”, kome pripadaju sve imenice muškog roda za neživo poput imenice “jezik” čiji pridjevi imaju to isto -čki: zapisnik – zapisnički (npr. stol), jajnik – jajnički (npr. sindrom, ciklus), kenozoik – kenozoički (npr. nalaz), otpornik – otpornički (npr. termometar, element), kolnik – kolnički (npr. trak, zastor), da ne nabrajamo dalje.

Sanda Ham je uvjerena da ovi primjeri ne pripadaju njezinom jeziku jer se u njima može izvesti oblik s nastavkom -čki. A da ne nabrajamo sve one brojne primjere imenica koje označavaju živo i daju pridjeve također na -čki. Međutim, ne trebamo se mnogo čuditi da to izjavljuje osoba poput nje koja sebe naziva lingvisticom, a ne navodi korištenu literaturu, već bismo se morali čuditi da takva osoba, unatoč svemu tome, predaje na fakultetu i isto ovo govori svojim studenticama i studentima koji će, ukoliko budu pratili njezine znakove pored puta, sutra biti novi simboli mraka u lingvistici u Hrvata.

Silna potreba Sande Ham i brojnih drugih hrvatskih lingvista da jezik koji se govori u Hrvatskoj očiste od nepoželjnih riječi i zamijene ih nekim novima (zrakomlat, zatipak, osjećajnik, dodirnik, bocar, ponovak, zapozorje) doseže patološke razmjere, i uporište za takvo što u znanosti se ne može naći, već isključivo u hrvatskom nacionalizmu u koji, što je najtužnije, srlja velik broj mladih ljudi. Uzalud je izmišljati olujne unitarističke oblake koji su se nadvili nad Hrvatsku. Uzalud je izmišljati nove riječi koje nitko neće govoriti. Uzalud je. A zašto? Zato što je pravljenje razlika s ciljem udaljavanja od tamo nekih drugih beznačajno u sveukupnom fondu rječničkog blaga. Jezikova milicija ne može ukinuti međusobnu razumljivost. Samo nepotrebno tiranizira cijelu hrvatsku naciju.