HAYAT TV I TV1: HVALA I LAKU NOĆ!

Povezani članci

• BNTV I RTRS: ŠEŠELJ NAPRIJED, USKRS STOJ!
• BALKAN I PREDRASUDE: RUŽNI, PRLJAVI, ZLI…
• GRČKA MITOLOGIJA I TURSKA TUČA
• MOJA GREŠKA, MOJA ISPRAVKA I MOJE IZVINJENJE
• ANONIMNOST NA INTERNETU: ZA I PROTIV
• TREBAJU LI PENZIONERI SVOJU TELEVIZIJU?

Ove dvije televizije prave sve više ozbiljnih, angažiranih, profesionalno postavljenih priča. Kod Hayata problem prave redovni izleti u populizam, a na TV1 bilježimo jednostran prilog s pristrasnim zaključcima

Piše: Dragan Markovina, analiziraj.ba

Hayat TV: Nastaviti s angažmanom, obuzdati populizam

21. – 27. februar 2015. 

I SJAJNO I POPULISTIČKI: Hayat TV je u protekloj sedmici pokazao sve svoje karakteristike. S jedne strane one dobre, putem nekoliko sjajnih i kontekstualiziranih priloga, ali i one manje kvalitetne s druge strane, bazirane na populističkoj proizvodnji vijesti.

ODLIČNI PRILOZI O ILEGALNIM RUDARIMA: Krenimo od dobrih karakteristika. Dnevnik kojeg je vodila Adijata Žiga-Borovac, od 22. veljače, u cjelini je vrlo kvalitetno napravljen, s naglaskom na problematiku ilegalnih rudara. Naime, nakon pogibije četvorice ilegalnih rudara u rudniku “Kreka” kod Tuzle, Hayat TV je na teren poslao reporterkuLejlu Kovač-Skenderagić. Koja je napravila odličan posao. Odradivši inicijalno javljanje uživo, pustila je prilog u kojem je problematizirala pitanje ljudi koji su se bavili tim poslom, naglasivši kako je riječ o višegodišnjoj praksi. Mirne duše možemo zaključiti kako je izjava oca jednog od poginulih rudara jedno od najpotresnijih svjedočanstava o tragediji. U nastavku javljanja novinarka je razgovarala s jednim od profesora s rudarsko-geološkog fakulteta u Tuzli na temu sigurnosti tamošnjih iskopavanja. Iako bi već i ovakav pristup temi bio dovoljan, sljedeći prilog Veldina Čustovića ponudio je pregled takve djelatnosti na prostoru čitave zemlje. No vrhunac dnevnika, a ujedno i sedmice, predstavljala je reportaža Enise Aletić, koja je napravila iscrpnu reportažu o životu ilegalnih rudara u zeničkom naselju Lazići. U toj izrazito naturalističkoj reportaži, bez ikakvih velikih riječi, predstavljena je socijalna situacija u zemlji.

OČEKIVANI ANGAŽMAN: Dnevnik od 21. veljače, kojeg je također uređivala Adijata Žiga-Borovac, ponudio je pak onu vrstu aktivističkog angažmana koji se od utjecajnih medija i očekuje. Nakon što je u uvodu voditeljica upozorila na problem radnika koji su otišli u Katar na privremeni rad, gdje su ostali izigrani od poslodavaca, te time vjerovatno spriječila da i neki drugi ljudi ne naprave istu stvar, glavna tema dnevnika bavila se odnosom prema maternjem jeziku.  U sjajnom, iako nepotpisanom prilogu, navedene su neke vrlo bitne stvari. Pri čemu treba izdvojiti podsjećanje na izjavu koju je svojedobno dala tadašnja ministrica obrazovanja Srednjobosanskog kantona, Greta Kuna, o tome kako je princip dvije škole pod jednim krovom dobar jer se na taj način ne miješaju kruške i jabuke. Pridodamo li tome emitiranje inserta iz Top liste nadrealista o apsurdnostima inzistiranja na jezičnim razlikama te pogođen razgovor s Nenadom Veličkovićem, čovjekom koji je analizirao sadržaje osnovnoškolskih udžbenika, možemo zaključiti kako je ova tema kvalitetno obrađena. Ostaje jedino pitanje zbog čega smo u uvodnom kadru priloga vidjeli snimku majke i nedavno rođenog djeteta, za što nije postojao nijedan razlog izuzev jeftine simbolike.

OBESMIŠLJAVANJE PROCESA: Moment koji je pak u prošlosedmičnim dnevnicima simbolizirao one najgore karakteristike Hayatovih dnevnika zabilježen je u dnevniku Emira Jamaka, od 23. veljače. Tog dana dnevnik je opet zaigrao na kartu demagoškog populizma i to kroz dvije teme. Jedna se odnosila na formiranje vlasti na državnom nivou, a druga na eventualno uvođenje diferencirane stope PDV-a. Kao što smo u prošloj analizi naglasili, nije sporno kako se generalno političare u BiH može utemeljeno promatrati kao izrazito neodgovoran svijet, prilično je neozbiljno čitav prilog o formiranju vlasti prikazati kao dvoboj za foteljama. Na taj način su se čitav izborni proces, kakav god on bio, a samim tim i kompletna vlast sveli isključivo na pitanje otimanja javnog novca. Što naprosto nema nikakvog smisla, čak i ako se pokaže točnim. Preciznije govoreći, imalo bi smisla kada bi urednici Hayata ponudili neki drugi model formiranja vlasti, što ovdje nije slučaj. Dakle, prilog Senada Omeragića, naslovljen s “Fotelje podijeljene nakon četiri mjeseca”, bio je u cijelosti posvećen obesmišljavanju kompletnog procesa, što je, naravno, dodatno naglašeno kroz razgovor sa slučajnim prolaznicima. Razumljivo, punim jala prema političarima. Kasniji razgovor s analitičarkom Ivanom Marić također je naslovljen identičnim naslovom “Fotelje podijeljene nakon četiri mjeseca”. Ovakav pristup progovaranja urednika kroz usta nezadovoljnih građana zabilježili smo i u prilogu Adijate Žige-Borovac, koji se bavio prijedlogom o smanjenju stope PDV-a za osnovne životne namirnice. Prilog nas je iznova suočio s mišljenjem građana kako političari neće razmišljati na taj način.

Plus sedmice:

Reportaža Enise Aletić o životu ilegalnih rudara iz zeničkog naselja Lazići spada u vrhunac dokumentaristike na ovim prostorima i mogla bi komotno prerasti u ozbiljan dokumentarni film.

Minus sedmice:

Prilog Senada Omeragića o formiranju vlasti, koji ni na koji način nije postavio pitanja o tome koji bi bili prioriteti nove vlasti, niti u kojim će okolnostima ona djelovati, posvećen isključivo zaključcima o tome tko se u kojoj fotelji uhljebio, predstavlja klasičan primjer tabloidnog novinarstva.

Ocjena sedmice: 7

Izdvojeno:

Da može i drukčije te da novinari i urednici Hayata znaju pravilno koristiti ankete, svjedoči sjajna reportaža Ane Bakonjić-Buhe iz Trebinja. Otvorivši važnu lokalnu temu obolijevanja platana po kojima je taj grad prepoznatljiv, dnevnik se s jedne strane odmakao od pitanja visoke politike, a s druge kroz razgovor s građanima pružio njihovo viđenje problema kojeg doista razumiju i o kojem imaju što reći.

TV1: Dosljedno o tuzlanskim radnicima

21. -27. februar 2015.

NJEGOVANJE USPOSTAVLJENIH STANDARDA: Iza TV1 nalazi se uspješna sedmica na razini standarda koji su do sada već uspostavljeni. Pri čemu je broj kvalitetnih priloga daleko iznad broja onih kojima bi se mogle pronaći mane. Nekoliko je bitnih momenata koje smo imali priliku gledati u protekloj sedmici. Prije svega, u dnevnikuOgnjena Blagojevića od 21. veljače emitiran je razgovor s novim premijerom Tuzlanskog kantona, Begom Gutićem, koji je bio fokusiran na pitanja obespravljenih radnika. Zahvaljujući tome, od novog premijera smo saznali da je pitanje uvezivanja radnog staža nešto što će se morati rješavati na razini Federacije. Ovoj temi se na dokazano kvalitetan način posvetio i Vahidin Mujagić u prilogu emitiranom 25. veljače u dnevniku Nikoline Veljović. U tom prilogu Mujagić je po tko zna koji put dao priliku tuzlanskim radnicima da iznesu svoje probleme, pri čemu smo saznali i bitnu vijest o tome kako je jednom od sindikalnih čelnika, Hasanu Užičaninu, stigla kaznena prijava zbog navodnog zatočavanja članova Vlade u jednom lokalu.

BH AIRLINES: U istom dnevniku emitiran je i kvalitetan prilog Abele Purivatre o sve izglednijom kraju BH Airlinesa. Pri čemu je najzanimljivija činjenica koju je novinarka predstavila ta da Vlada nije u stanju uplatiti niti 80 tisuća dolara za policu osiguranja u korist vlastite javne kompanije.

ZNAKOVITI POZDRAV DRAGANA ČOVIĆA: Vrhunac prošlosedmičnih dnevnika zabilježen je pak u dnevnikuNikoline Veljović od 25. veljače, u kojem smo imali priliku detaljno pogledati snimku konferencije za novinare lidera političkih stranka koji su još jednom neuspješno okončali pregovore o formiranju Vlade. Znakoviti su bili izrazi lica stranačkih čelnika dok su slušali izlaganje svojih potencijalnih partnera, s naglaskom na izraz lica Dragana Čovića. Koji nam je kao gledateljima priuštio vrlo znakoviti kraj konferencije, rekavši: “Hvala vam. Laku noć.”

NEUVJERLJIV PRILOG O VOJNIM STANOVIMA: Potražimo li prilog kojemu bi se imalo što prigovoriti, doći ćemo do priče Adema Mecavice iz dnevnika Ognjena Blagojevića od 27. veljače. U prilogu posvećenom presudi suda za ljudska prava iz Strasbourga u vezi sa zahtjevom bivših oficira JNA za povratkom  stanova koje su već otkupili, novinar nije kontaktirao nikoga od tih ljudi. Pri čemu mu se i zalomila izjava: “Vojni stambeni fond godinama je na udaru oficira bivše JNA.” Neovisno o presudi međunarodnog suda, vrijedi se upitati na koji način vojni fond raspolaže stanom kojeg je netko legalno otkupio?

Plus sedmice:

Svakako najbolji moment sedmice zabilježili smo u dnevniku od 25. veljače u kojem je Kenan Ćosić napravio odličan prilog s konferencije za novinare povodom prekida pregovora o formiranju vlasti. Nakon toga je uživo ugostio Emira Suljagića, postavivši mu sva ključna pitanja u vezi s pregovorima.

Minus sedmice:

U prilogu o stanovima oficira bivše JNA, Adem Mecavica propustio je kontaktirati drugu stranu priče i dopustio je sebi iznošenje pristranih sudova o promatranom problemu.

Ocjena sedmice: 9

Komparativna analiza:

Iako oba dnevnika imaju vrlo dobrih momenata, ostaje činjenica da je, u cjelini gledano, dnevnik TV1 ozbiljnija informativna emisija, što je najbolje ilustrirati na primjeru pitanja formiranja Vijeća ministara. To je bila tema koju su 23. veljače iscrpno obradila oba dnevnika. No, dok je na dnevniku Hayat TV-a isključivo bilo riječi o raspodjeli fotelja, dnevnik TV1 je kroz prilog Kenana Ćosića prenio izjave svih stranačkih čelnika i ozbiljno kontekstualizirao temu.