Tvrdo slijetanje populista
Povezani članci
- Turisti u Evropi upozoreni na haos ovog leta
- Papa voli diktatore: Franjo se naklonio diktatoru Mugabeu
- Švedska produžuje granične kontrole do novembra
- Eksplozija u zgradi u Argentini: Najmanje 12 mrtvih, 60 povrijeđenih i 15 nestalih
- Poraz zla: U Sloveniji zeleno-levi Pokret Sloboda pobedio stranku Janeza Janše
- Kina uvela digitalni sertifikat o vakcinaciji
AP/dpa: Političari Syrize Varoufakis i Cipras: Neubjedljivi pritisak
Komentar piše: Gregor Peter Schmitz
Preveo: Ešref Zaimbegović
Janis Varoufakis, novi grčki ministar fiansija, važi kao korifej na području teorije igara. Tamo se često radi o tome da će se ostvariti bolji rezultati u pregovaranju ukoliko se prozre reakcija protivnika.
Profesor Varoufakis možda vlada teorijom ali u praksi se to malo osjeća. Njegova duga turneja po Evropi poslije izborne pobjede Syrize bila je ustvari udžbenički primjer za to kako ne treba pregovarati.
Varoufakis je prijetio sa krajem evro zone ukoliko zahtjevi Grčke ne budu uslišani. ”Njegova strategija izgledala kao da je sebi prislonio pištolj na slijepočicu – i tražio otkupninu da ne bi pritisnuo obarač”, čudi se britanski ekonom Anatole Kaletsky.
Međutim sugovornici u Briselu, Berlinu, Rimu ili Londonu nisu bili impresionirani. Konačno Grkovo blefiranje moglo se lagano prozrijeti. Prema svemu njegova zemlja bi van evro zone i dalje siromašila a osim toga prijeti mu u svakom slučaju akutna nesolventnost.
Na drugoj strani značajno je umanjena bojazan da bi evro zona bez Grčke kolabirala. Dakle Varoufakisova prijetnja bila je najmanje ubjedljiva forma pritiska: malo vjerodostojna.
I zato se plan Syrize ne može ostvariti bez obzira na hektička specijalna zasjedanja Evro grupe. Nova grčka vlada već je odustala od otpisa dugova a uskoro će morati pokazati sličnu popustljivost u obećanom odustajanju od paketa pomoći. Syriza ne može ni odustati od reformi niti ih kompletno preraditi.
To je loše za Syrizinu vjerodostojnost. Ali to bi moglo biti dobro za vjerodostojnost Evrope ukoliko oni koji odlučuju u Briselu, Berlinu ili Parizu svoju snagu iskoriste za iznijansiranu politiku prema Grčkoj.
Frustracija ljudi koji su donijeli izbornu pobjedu Syrizi je realna i ni u kom slučaju nije ograničena na Grčku. Cijela Evropa treba politiku za budućnost koja će biti više okrenuta reformama i rastu nego štednji – prvi korak bi mogao biti da se nadzor trojke nad Grčkom postavi manje ponižavajuće.
Dogovor između Brisela i Syrize da se grčki poreski griješnici privedu kasi i da se smanji korupcija mogao bi biti primjer za druge države EU sa lošim funkcionisanjem države – i dokazati da i sami protestni pokreti u kooperaciji sa ostatkom Evrope mogu donijeti mnogo više nego čisto kontriranje.