Sjajne vijesti: BiH će na Eurobasketu biti jača za Jusufa Nurkića!

Povezani članci

• Capital One Cup: Sunderland izbacio Manchester United na penale
• Smanjimo brige pred Dublin: Zmajevi večeras ruše oslabljene Irce
• Evropska liga: Poznato sedam učesnika nokaut faze
• Džekin šef tvrdi: City ima ekipu za titulu u Engleskoj
• Marković ostaje selektor Zmajeva: “Zar sam mogao odbiti molbu igrača?”
• Real pokušao zataškati da je Arbeloa povrijedio Balea

Enes Trnovčević je dobro poznato ime bh. javnosti, nakon što je bio jedan od glavnih aktera sukoba na relaciji Košarkaški savez Bosne i Hercegovine – Jusuf Nurkić. Mnogi su ovog menadžera proglasili za državnog neprijatelja broj jedan, a nakon što su se strasti malo smirile, iskoristili smo priliku za razgovor s njim i pokušali dobiti potvrdu kako će sjajni bh. centar iduće ljeto braniti boje naše države na Eurobasketu u Francuskoj.

Povratak uz određene uslove

Kako je Oslobođenje, naime, nezvanično saznalo, Nurkić je donio odluku da se vrati u reprezentaciju, uz određene uslove, a prema informacijama, Jusufov otac jedan je od najzaslužnijih za to. Ipak, zvaničnu potvrdu od Trnovčevića nisu uspjeli izvući, međutim, iz razgovora dalo se nagovijestiti da u svemu tome ima istine.

Zna se da je Trnovčević, na osnovu dobro poznatog medijskog članka o Jusufovom ocu, krenuo u potragu za njegovim sinom, ali kako je znao da je pronašao košarkaški dragulj stvar je intuicije.

– Raspitao sam se ko je čovjek i otišao sam ga vidjeti. Kada je došlo do našeg susreta, sve mi je bilo jasno. U trenutku kad sam se rukovao sa ocem, imao sam osjećaj kao da sam petogodišnje dijete. U njemu je tolika snaga i odmah sam shvatio da se radi o najjačem čovjeku na ovim prostorima. Pitao sam ga za dijete jer sam pretpostavio da će i on biti poput oca, s obzirom na to da genetika igra ogromnu ulogu, rekao je na početku razgovora za Oslobođenje Trnovčević, od kojeg su tražili pojašnjenje zašto se odlučio da sve ovo započne s djetetom koje je već imalo 13 godina, a nikada se nije bavilo nijednim sportom:

– Kao što sam već rekao, genetika je prvo i osnovno i to je presudilo. Sada sam našao klinca koji ima 16 godina i ne zna dvokorak napraviti, a uvjeren sam da će biti euroligaški igrač i da ću to od njega napraviti.

Seleskovićeve zasluge

Trnovčević je Nurkićev početni i osnovni razvoj prepustio u ruke trenera Ozrena Seleskovića, u kojeg ima ogromno povjerenje.

– Selesković je najzaslužniji za njegov razvoj. On ga nije učio da igra košarku, učio ga je osnove i glavne elemente košarke, koji su se kasnije pokazali krucijalnim. Ovaj trener bio je moj izbor jer sam znao kako radi i kakve su njegove mogućnosti. Ranije je jedno ljeto radio s Mirzom Begićem, kad mu je karijera bila u silaznoj putanji, a svi znamo šta je nakon toga napravio.

Nurkić je za vrijeme igranja na regionalnim parketima nebrojeno puta kazao kako je prioritet dokazati se u Evropi, da bi preko noći završio u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta NBA. Sada je jasno da je to bila ispravna odluka, ali kako je do nje i došlo, odgovor je dao njegov menadžer.

– Svi pokušavaju zaključiti šta je najbolje i ja ne pobijam tu logiku da neko zna. Međutim, problem nije njihova procjena, već količina podataka koje imaju. Imao sam dovoljno informacija na osnovu kojih sam zaključio šta je najbolje i odlučili smo se za NBA. Kratkoročno gledano, mi bismo mnogo više zaradili da je otišao na tri godine u Tursku, ali dugoročno gledano – za Jusufovu karijeru, NBA je mnogo isplativija.

Kakav rapidan napredak Nurkić ima u NBA ligi govori i podatak da je već stigao i do prve petorke Denver Nuggetsa, a redom svi – od saigrača, pa do protivničkih trenera i NBA stručnjaka, sipaju hvalospjeve na njegov račun. Mnogi mladi igrači izgore u takvoj atmosferi i pokleknu pred pritiskom, pa zanimalo nas je koliko je Nurkić pishiloški stabilan.

– Ne samo što su čudo fizički, Nurkići imaju veoma specifičan karakter. Koliko su čvrsti fizički, toliko su jaki mentalno. Svi koji znaju Nurkiće, znaju o čemu pričam i mislim da im je jasno. Pored toga, veoma su karakterno teški, rekao nam je kroz smijeh Trnovčević, sa kojim smo u nastavku razgovarali o reprezentaciji BiH i spornom sukobu.

– Ja nisam kreator incidenta i sve moje izjave bile su pokušaj smirivanja. Međutim, kad je sukob prešao sve granice, morao sam reagovati i braniti svog klijenta. Dok nisu krenuli da pljuju po Nurkiću, nisam se miješao, smirivao sam situaciju, ali na oštre napade, morao sam oštro i reagovati. Na napade na mene još ću i odšutjeti, ali na napade na moje klijente moram reagovati. To mi je posao. Mnogi ljudi smatraju kako sam ja sve ovo započeo, ali griješe. Čovjek ti pokloni puno i ne da ti ono dodatno što želiš i sad ti je on neprijatelj. Jusuf je Nurkić i niko njemu ne može kreirati njegov način razmišljanja i nametati mu odluke. To je stvar koju on i ljudi iz Saveza moraju riješiti, a spreman sam biti medijator. Rekao sam mu da ohladi glavu, da igra, a kad se sve smiri da sjednemo i popričamo, istakao je Trnovčević.

Kako je počeo sukob?

– Često se izjave u medijima pogrešno tumače. Ne znači da se ekipa Mahmutović, Konaković, Stojanović, mora povući da bi se Nurkić vratio, ali on se osjetio ucijenjenim nakon svega što je bilo. Smatram da se sve moglo izbjeći i da nije trebalo krenuti u prepucavanje preko medija. Da se podsjetimo, sve je krenulo nakon što se Savez oglasio obavještenjem kako je Jusuf samovoljno napustio pripreme reprezentacije, a mi smo u stvari čekali da prikupimo svu potrebnu ljekarsku dokumentaciju kako bismo je dostavili u kancelariju Saveza. Od nas su napravili izdajice i optuženi smo kako smo prekršili pravila. Svi se vade na neka FIBA, NBA pravila, a niko ne zna kako je iznad njih ustavno pravo, u kojem stoji da svako ima pravo da se liječi gdje želi. Ukoliko su oni smatrali da smo ih zavlačili i za to je postojalo rješenje. Trebali su sazvati disciplinsku komisiju, koja bi ustanovila da li je došlo do prekršaja, a ne da izlaze u javnost sa nekim pismom. Žao mi je što sam ispao glavni krivac za sve, iako nisam imao nikakve veze s tim sukobom. Nemam problema ni sa kim i čak, štaviše, rado bih sjeo na kafu sa čelnim ljudima Saveza.

Mogućnost da ćemo Nurkića ponovo gledati u državnom dresu velika je, barem prema saznanjima pomenutog lista, a to se dalo naslutiti i prema Trnovčevićevoj izjavi.

– Jusuf je prošle godine trebao igrati NBA Ljetnu ligu, a on se odlučio za igranje za mladu reprezentaciju BiH. Tada je došlo do velikog sukoba s Denver Nuggetsima, koji su mu na kraju, ipak, odobrili odlazak s obzirom na to da sam se izborio da tu stavku ubacimo u ugovor. Ove godine definitivno bi, prema ugovoru, morao nastupiti na toj ligi. Međutim, ukoliko nastavi sa igrama kakve sad pruža, klub će ga vjerovatno osloboditi, te bi mogao igrati na Eurobasketu. Da li će do toga doći, to morate vidjeti sa Nurkićem. On ima želju da igra za BiH, ali sve ovo treba riješiti sa ljudima iz krovne kuće bh. košarke, rekao je Trnovčević.

Ostaje nam da vidimo da li će Nurkić u očima nacije biti izdajnik ili heroj, a njegov agent je na ovo dao zanimljivu digresiju.

– I meni je drago kada reprezentacija BiH pravi rezultat, ali patriotizam se ogleda u tome da se djeci da hljeb u ruke, a to sam ja dao Begiću, Omiću, Nurkiću, Rizviću… Niko ne zna da taj novac ulazi u BiH, da se veliki broj djece iz ove države stipendira, e to je pravi patriotizam. Forsiranje uspjeha nacionalnih selekcija u bilo kojem sportu više je podrška političkim strukturama u državi, koje se busaju u prsa kako smo veći i boljih od drugih. Naravno, lijepo je biti prvi, ali osnova patriotizma je omogućiti djeci zanat, usmjeriti ih na pravi put… da ta djeca ne okrenu leđa Bosni, da ostanu Bosanci, da pomažu porodice, svoj rodni kraj, da grade igrališta, a to moji klijenti čine, kazao je Trnovčević, pa slučaj Nurkić usporedio s jednim primjerom, koji nije poznat u našim medijima.

Nisam neprijatelj BiH

– Devedesetih godina živio sam u Bologni i tada je Damir Mulaomerović došao igrati za Fortitudo. Bio je hrvatski reprezentativac i tamošnji navijači počeli su na utakmice donositi hrvatske zastave. On je tada javno rekao: ‘Ja sam Bosanac i pored toga musliman’ – i vjerujte, nakon toga lijepo je bilo biti Bosanac u Bologni. Njihovi ultrasi nosili su na utakmice bh. zastavu s ljiljanima i cijela Italija pisala je o tome. Ovim želim reći da, iako je igrao za drugu državu, Mulaomerović je bio najveći ambasador BiH u svijetu, iako ga ta ista država nije htjela, baš kao ni Begića, Rizvića, Omića…

Otišao je tamo, ali je ostao veliki Bosanac u duši i eto – sad je takav čovjek doživio da mu cijela dvorana zviždi nakon poraza i da mu razbijaju stakla na automobilu poslije utakmice. To je veliki čovjek, a nikad niko o tome nije riječ napisao. To samo pokazuje kakvi smo mi ljudi zapravo. Sad se u žižu stavlja to da li će Jusuf igrati u Francuskoj ili ne, a to je prava sitnica u odnosu na ono koliko je on za kratko vrijeme učinio za ugled BiH u svijetu. To je zaista totalno nevažno i pravi se bespotrebna frka. Kada dođe vrijeme, on će donijeti odluku, a sada treba poštovati to koliko je on uradio za ugled države. Također, svi pljuju po mom imenu, stavljaju me na ruglo, a niko ne cijeni što sam Bosni dao Nurkića… Jer da me nije bilo, Jusuf bi bio isto što i njegov otac, neiskorišten sportski talenat. Umjesto da ljudi budu zahvalni što sam im pružio ovakvog igrača, oni smatraju mene za neprijatelja bh. košarke, rekao je na kraju razgovora Trnovčević.

sport.ba