FENOMEN ‘CRVENOG’ PODEMOSA U godinu dana postali najjača politička stranka u Španjolskoj
Povezani članci
- Kad se Amerika naljuti
- Timothy Garton Ash: Evropa mora pomoći u obnavljanju mađarske demokratije
- Porošenko: Sporazum o pridruživanju s EU 16. rujna
- Obama, Merkel i Hollande o Ukrajini: Rusija na korak do novih sankcija
- SAD pred izborima: Vraća li se svijet u tridesete?
- „Mi u Evropi moramo pripaziti da ne izgubimo priključak“
Pablo Iglesias (36), profesor politologije s madridskog Sveučilišta, bivši predvodnik pokreta Indignados, postao je najpopularniji političar u Španjolskoj, a njegova radikalno lijeva, antikapitalistička stranka Podemos (Mi možemo), u samo 12 mjeseci, koliko postoji, toliko je ojačala da je prema svim relevantnim anketama pretekla i vladajuću konzervativnu Pučku stranku i glavnu oporbenu Socijalističku stranku
Da se danas održe španjolski parlamentarni izbori, premijerom te zemlje postao bi Pablo Iglesias Turrion, mladi profesor s Fakulteta političkih znanosti u Madridu, najpoznatiji po dugoj kosi svezanoj u rep i radikalnim idejama za rješavanje ekonomske krize u Španjolskoj i šire. Tako barem kažu prognoze relevantnih anketa. Malo poznat svjetskoj javnosti i nimalo nalik svojim europskim kolegama, što je dobrim dijelom njegov adut, 36-godišnji vođa stranke Podemos bio bi neobično društvo njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, francuskom predsjedniku Françoisu Hollandeu, britanskom premijeru Davidu Cameronu, a europska politika dobila posve novo lice i, poznavajući ga iz TV-sučeljavanja u Španjolskoj, bila sve osim dosadna. U Španjolskoj su Iglesias i njegovi suradnici, većinom mladi profesori s fakulteta, već dokazali koliko je javnost gladna promjene i voljna prihvatiti radikalne opcije. Analitičari se slažu u tome kako je jedva godinu dana stara stranka ozbiljno uzdrmala španjolsku političku vizuru, nepomućenu već 40 godina, koja je do sada praktički nudila samo dvije opcije – konzervativnu Narodnu stranku i Socijalističku stranku. To je bio jedan od glavnih ciljeva koje je Pablo Iglesias isticao. Mnogi su sumnjali da će mladi profesor, koji ističe da se odijeva u Alcampu (španjolskom supermarketu), daleko stići. No, zasad je ostvario sve svoje ciljeve.
Protiv diktature
Samo četiri mjeseca od osnivanja Podemosa, što u prijevodu znači Mi možemo, predstavnici nove ljevice osvojili su osam posto, ili pet od 54 zastupnika na izborima za Europarlament u svibnju i natjerali u paniku stari establišment koji Iglesias naziva “kastom”. Podemos je, naime, zaokružilo 1,25 milijuna ljudi. Uoči parlamentarnih izbora u Španjolskoj, krajem prosinca, ankete im predviđaju pobjedu ili drugo mjesto, iza socijalista. Iglesias pritom tvrdi da više nije riječ o borbi između ljevice i desnice, nego između demokracije i diktature. Podršku mu daju brojni intelektualci i aktivisti.
Iako se čini da je došao “niotkud”, Iglesias ima jak politički pedigre. Odrastao među uvjerenim ljevičarima, ime je dobio prema osnivaču današnje španjolske Socijalističke stranke – Pablu Iglesiasu, uz čiji je lijes 1925. marširalo 150.000 španjolskih radnika. Rođen je u Madridu 1978. Majka mu je Luisa Turrion, odvjetnica najvećeg španjolskog sindikata CCOO-a, a otac Javier Iglesias, povjesničar i inspektor rada, koji je, kako tvrdi njegov sin, 70-ih bio član FRAP-a, antifašističke, marksističko-lenjinističke organizacije, koju su inspirirali studentski prosvjedi u Francuskoj 1968. godine. Djed s očeve strane, Manuel Iglesias, osuđen je na smrt za vrijeme Francove diktature, iako kazna nije izvršena jer se pokazalo da su optužbe bile lažne.
U nacionalizaciju!
Nemoguće je ne primijetiti koliko Iglesias fizički odudara od španjolskih i ostalih političara, no platforma njegova Podemosa još je radikalnija u odnosu na programe svih ostalih stranki u političkoj areni te zemlje. To ni najmanje ne smeta Španjolcima i Podemos je najbrže rastuća stranka u toj zemlji – možda i na svijetu – koja je sa 300.000 članova trenutno druga najveća stranka u zemlji. Iglesias se pozicionira parafrazirajući Marxa, ali i najavljujući suradnju s grčkom Syrizom, navodeći kako će Podemos surađivati sa strankama na jugu Europe i zajedno pokazati kako jug Europe ne namjerava biti njemačka kolonija.
Vrlo radikalni na početku, u međuvremenu su ublažili najavljivani program, no i dalje im je cilj, ne ulazeći u detalje, ujediniti španjolsku ljevicu protiv sadašnjeg europskog političkog i financijskog sustava. Na početku su najavljivali nacionalizaciju privatnih kompanija, a sada navode kako će nacionalizirati samo one kompanije koje se ne budu pridržavale pravila. “Opasnost koja prijeti je to da se ljudi naviknu na ovakvo stanje. Ranije se plaća od tisuću eura smatrala lošom, a sada se oni koji toliko zarađuju smatraju sretnicima. To je nedopustivo”, smatra Iglesias i zalaže se za uvođenje univerzalne plaće (sada promijenjeno u pomoć) za sve građane, 35-satni radni tjedan i spuštanje dobne granice za umirovljenje prema 60 godina. Vođa Podemosa također je najavio da zastupnici te stranke neće primati plaću od šest tisuća eura mjesečno, koliko u prosjeku primaju španjolski zastupnici, već najviše 2000.
Njihovi konkurenti kritiziraju taj program, navodeći kako je nerealan i nemoguć u provedbi, posebice sada kada zemlja grca u dugovima.
Iglesias, iako se jedno vrijeme sklanjao od medija zbog optužbi o (ne)provedivosti njegovih planova, objavio je dokument s ekonomskim programom stranke. Blag, smiran i duhovit, čime mnoge osvaja, on je i čovjek impresivna životopisa. Diplomirao je pravo na Sveučilištu u Madridu, jednom od najstarijih sveučilišta na svijetu, 2001. godine, a 2004. je dobio diplomu iz političkih znanosti, kao najbolji student godine. Tamo je doktorirao 2008. na temu “postnacionalne kolektivne akcije”, a ima diplomu magistra naprednih studija i učiteljski certifikat, uz najveće pohvale. Tu nije ni blizu kraj njegovim akademskim titulama. Prije četiri godine završio je magisterij na Sveučilištu Carlosa III., a za temu je odabrao političku analizu kinematografije. Iduće godine magistrirao je komunikologiju na European Graduate Schoolu u Švicarskoj, gdje se bavio političkom teorijom, kinematografijom i psihoanalizom. Od 2008. je predavač na Sveučilištu u Madridu, a 2002. naovamo objavio je 30 znanstvenih članaka.
Iglesias je cijelo to vrijeme prisutan na alternativnim televizijama, primjerice u TV emisiji Fort Apache na Hispan TV-u, što je televizija u vlasništvu iranske državne televizije, koja se, osim u Španjolskoj, emitira i u Venezueli, Argentini i na Kubi te drugim zemljama Južne Amerike. Cilj joj je povezati Iran s tim nacijama i biti protuteža informacijama koje Teheran smatra nepravednim prikazom iranske vlade u svjetskim medijima. Iglesias je voditelj političke emisije La Tuerka, iza koje stoji Publico, španjolski ljevičarski portal, i direktor programa u produkcijskoj kući Con Mano Izquierda (Lijevom rukom).
Upravo je jedna od najvećih kritika na njegov račun povezanost s vladom pokojnog Huga Chaveza, šampiona latinoameričke ljevice, za koju su Iglesias i njegovi bliski suradnici radili u svojstvu savjetnika, zbog čega ga optužuju da od Španjolske želi napraviti Venezuelu. Dio kritičara optuživao ga je i da je venezuelanskim novcem financirana njegova kampanja, no Iglesias im je uzvratio da se kampanja financirala crowdfundingom, za što većina njegovih političkih oponenata nije znala niti što je to. U prikupljanju novca donacijama na internetu od istomišljenika i drugih građana Podemos su se pokazali vrlo uspješnima, kao i u mobilizaciji podrške i korištenju društvenih mreža i interneta. Drugi dio kampanje oslanjao se na korištenje javnog prijevoza i drugog jeftinog načina putovanja zemljom kako bi pripadnici stranke, iako je više riječ o pokretu, ostali bliski širokim slojevima, koji u Španjolskoj, s obzirom na vanjski dug, mjere štednje i visoku nezaposlenost, žive sve lošije. Za mnoge Španjolce, kao i za dio pripadnika drugih europskih naroda, korijen krize je u korupciji, u sprezi političkih elita i krupnog kapitala, i to je glavni cilj Podemosa – otjerati stare političke elite.
Protiv kapitalizma
“Ako želiš izgraditi brod, nemoj govoriti ljudima da prikupe drvo, podijeliti im zadatke i izdavati naredbe. Umjesto toga, nauči ih da žude za velikim, beskrajnim morem.” Ovim citatom francuskog književnika Antoinea de Saint-Exupéryja, autora “Malog princa”, opisao je dosadašnji način rada Podemosa Iglesiasov kolega sa Sveučilišta Juan Carlos Monedero. Stranka je izrasla na pokretu Indignadosa, prosvjednika koji su uzburkali Španjolsku i na ulice izveli desetke, pa i stotine tisuća ljudi koji su marširali protiv mjera štednje i diktata lidera Europske unije te daljnjih zaduživanja i općenito protiv kapitalizma, smatrajući nepravednim sustav u kojem se mala, odabrana elita bogati, dok sve više “običnih” građana kopa po smeću. Podemos funkcionira pomoću labavo organiziranih vijeća na kojima se glasa o rezolucijama i tako potiče alternativno sudjelovanje naroda u vlasti, koji smatraju jedinom pravom demokracijom.
Projekt koji Iglesias gura traži drastične promjene, što automatski znači velik rizik, i na tu kartu najviše igraju njegovi suparnici, koji upozoravaju da je Iglesias potencijalno opasan. Okrenut će Španjolsku naglavačke! Neka, kažu pristaše. S tim da Španjolska nije jedina EU zemlja gdje jača radikalna ljevica. Ona je uspjela ući u nekoliko parlamenata, ali nije bila blizu osvajanju vlasti. Trenutno za to šansu ima grčka Syriza, a Iglesias vjeruje da će Grčka otvoriti put kojim će nastaviti španjolski Podemos.
Je li Iglesias samo privremeni miljenik javnosti site starih lica kompromitiranih korupcijom ili junak kojeg su svi čekali? To je pitanje na koje će odgovor dati izbori krajem godine i mandat u kojem će, ako ga osvoji, Podemos na čelu s Iglesiasom imati priliku pokazati može li zaista.