Muharem Hindić Mušica ili priča o pobuni koja je vječna

Povezani članci

• Promocija knjige Čedomira Petrovića “Bilo nekad jedno vreme kad su ljudi bili bolji” u Mostaru
• EMIR SULJAGIĆ: Rat za interpretaciju rata
• Prenos nadležnosti
• Fadile Novaliću, ne vraćaj se sa službenoga puta
• Srđan Gavrilović: Danas je poezija uglavnom malokrvna, a proza sterilna i neproživljena
• Muzejske izložbe u Stocu i Mostaru

Najvažnija karakteristika punka je agresivno isticanje stanovišta mladih. Ovaj pravac ima naglašen klasni pristup. Ima i duboko usađenu svijest da je svijet podijeljen na ljude koji imaju i one koji nemaju i da ta podjela nema nikakvu pravnu osnovu. Ideologija punka je eksplicitna jer se tačno čuje i vidi šta ko govori i šta želi da kaže.

Priča o mostarskom vođi protesta Muharemu Hindiću Mušici je nužno vezana za slobodu koju nosi punk. U ljeto 2013. godine na JMBG protestima u Mostaru pojavio se sa velikim transparentom u rukama  koji je donio do svakog prosvjednika. Taj su dan za Muharema Hindića počeli protesti koji traju i danas.

Malo ko u Mostaru, a i šire, nije čuo za Mušeta. O njemu postoje desetine priča koje su na granici sa mitom.

Muše je obišao veći dio svijeta ostvarivši lična prijateljstva sa nekim od najvažnijih političkih i kulturnih ličnosti dvadesetog stoljeća.

Kada je došao rat, prvi je stao u odbranu grada pazeći da se u ratnom vrtlogu ne dogodi nešto građanima Mostara, poput Roka Markovine o čijoj je sigurnosti posebno brinuo, i mnogih drugih. Muše o svojim dobrim djelima rijetko govori. Za njega je to najnormalnija stvar.

Bio je čovjek od posebnog povjerenja komadanta Četvrtog korpusa, generala Arifa Pašalića!

Kažu da je nakon rata jedan ugledni mostarski političar došao do njega i pitao ga: “Šta ti treba?” Dobio je tolstojevski odgovor: “A šta tebi treba?”

Kada su počeli februarski protesti Muše je već imao punk binu, dočekao je protestante na Španskom trgu i kao Joey Strummer poveo ih ka zamišljenoj slobodi!

Mladi svijeta, ispred đačkog doma, nisu poslušali njegove molbe da se ne pale zgrade. Punk koncert je bio na vrhuncu i publika nije čula nikakav glas, samo je uživala u vlastitoj ekstazi.

Od prvih protesta u Mostaru prošlo je 600 dana, od februarskih 327 dana. Mušica nije bio prisutan samo 10 dana jer je dva dana proveo u zatvoru, tri u bolnici nakon što je brutalno premlaćen od čuvara vlasti, a pet dana je proveo pomažući u poplavljenim područjima, po običaju, tamo gdje je bilo najzahtjevnije.

Bilo je u tih 600 dana u Mostaru i plus 45° i minus 7°, bilo je velikih kiša, ali svaki dan je isti: sat prije zvaničnog početka protesta, sve parole i transparenti su već na svom mjestu. Mušica se zatim srdačno rukuje sa svakim od protestanata, kao otac pitajući svakog za zdravlje ili treba li mu bilo kakva pomoć. Zatim uzima megafon, kao  Keith Levene gitaru, i penje se na binu obraćajući se prisutnim građanima.

Kada ga je pretukla mostarska policija, a on se opet žrtvovao za sve, grad je zanijemio. U posjetu u bolnicu u Južnom logoru stizali su ratni komandanti, te stotine onih kojima je tokom života uradio dobročinstvo, stizali su građani s protesta, novinari….

Tokom protesta u maju, u Sarajevo je stigao kao Valter i poveo je građane instiktivno. Više hiljada ljudi pošlo je za njim.

Pojavom sličan latinoameričkim revolucionarima, duhom blizak The Clashu, postao je prevelik za Mostar.

Mada protesti nisu imali svog vođu, Muše mjesecima drži ljude na okupu, a ne treba zaboraviti da su demonstranti heterogena skupina koja ima različite ideološke pozicije ili ih uopće i nema. Svojim autoritetom Hindić je uspio ono što niko u BiH nije: održavati proteste i dalje.

Mostarska mahala se nije mogla usaglasiti radi li za KGB, pa on godinama radi za KGB, stari je to igrač CIA-e, govorili su jedni, u stanu prebrojava pare od Radončića, tvrdili su drugi. Ako je Hindić duhovno blizak the Clashu, duhovnost njegovih kritičara naslanjala se na gaćice pevaljki u restoranima širom BiH u kojima noći provode politički prvaci ove zemlje.

Kratki susret sa njim otkriva svu širinu njegove duše, u kojoj nema mjesta za bilo šta osim slobode i ljubavi.

Mada se još vodi ozbiljna polemika u javnosti jesu li februarski protesti uspjeli, socijalni protesti u podijeljenom društvu su uspjeli čim su se desili i svaki učesnik protesta je samim tim dio povijesti. Muharem Hindić Mušica će, definitivno, u toj povijesti imati bitno mjesto. Koliko poznajete ljudi koji su spremni 600 dana posvetiti budućnosti nekih novih klinaca?

“Sloboda nije božije sjeme pa da ti ga neko da, sloboda nije krilatica sa reklamnog panoa, konstruktivna kritika postojećeg stanja, sloboda čeka, uzmi je.” (Štulić)

Probali su na sve načine da sruše njegovu punk binu na Španskom trgu, policija ga je tukla, dobio je desetine kaznenih prijava i poziva na sud. Ipak, nije se micao sa Španskog trga pričajući zajedno sa svojim prijateljima najveću priču o slobodi tj. punku na ovim prostorima. Binu čuva za “Mlade svijeta” koji će povesti ljude u neki drugi svijet, bez niskosti, primitivizma, nacionalizma, bez ISIL-a i spaljenih bogomolja… u svijet o kojem su sedamdesetih sanjali Joey Strummer i Mick Jones.

Želite li vidjeti slobodu uživo, svratite do Mostara i na Španskom trgu upoznajte Mušeta, doživjet ćete i povjerovat da je Rock’n’Roll vječan dok su mu djeca vjerna, hvala bogu na putu!