Kriminalne afere teške milijarde eura, bez sudskog epiloga

Ilustracija: venitism

Kriminalne afere teške milijarde eura, koje su posljednjih godinu dana tresla BiH, još su daleko od pravde. Optužnica nema, a glavni akteri koje se terti za pronevjere su na slobodi. Među njima su i visokopozicionirani političari, ali i poslušnici pojedinih partija koji danas, za ljubav slobode, optužuju svoje mentore i prave nagodbe sa tužilaštvima.

Piše: Dženana Halimović, RSE

I oni koji dospiju do faze suđenja, uglavnom bivaju oslobođeni optužbi, s obrazloženjem da tužilaštvo nije dokazalo kriminalne radnje. Tako se krug zatvara, a ista imena iznova se pojavljuju i skidaju s liste osumnjičenika, što je za bh. prilike postalo posve uobičajena procedura.

Fijasko tužilaštva ili neopravdane optužbe, dilema je s kojom je već godinama suočena bh. javnost kada su u pitanju najveći procesi za kriminal u BiH. Nakon pompeznih hapšenja gotovo je redovna praksa da nema optužnica, ili se, i kad predmet dospije pred sud, sve završi oslobađanjem. Već 15 godina se, tako, po raznim sudskim instancama vodi postupak protiv Ramiza Džaferovića.

Njega se tereti da je kao direktor Federalne porezne uprave prekoračio ovlasti, te omogućio sticanje imovinske koristi Zavodu za platni promet u iznosu od oko tri miliona maraka oštetivši budžete pet kantona. U prvom suđenju je oslobođen, a nakon što je Vrhovni sud FBiH ukinuo ovu presudu i naložio ponavljanje postupka, ponovno je uslijedila oslobađajuća presuda. Ista klupa za Džaferovića i ista sutkinja – Adisa Zahiragić. Isti je i zaključak – da tužilaštvo nije ponudilo dovoljno argumenata za osudu.

“Kako će neko, ko je iznad prvog i drugog stepena prekoračiti svoja ovlaštenja ako je iznad prvostepenog organa? Znači, moguće je prekoračiti ovlaštenja ako ste preduzimali radnje koja nisu vaše ovlaštenje?”, izjavila je Adisa Zahiragić, predsjedavajuća Sudskog vijeća obrazlažući presudu.

Ramiz Džaferović ključni je akter i istrage državnog tužilaštva u Razvojnoj banci Federacije BiH, gdje se ispituje njegova uloga kao direktora u brojnim pronevjerama i malverzacijama oko nezakonite dodjele kredita ove banke. Umjesto ključnog aktera Džaferovića se za sada tretira kao svjedoka čija bi uloga bila razotkriti političke pritiske na njega u cilju dodjeljivanja tih kredita.

I najveća posljeratna akcija u borbi protiv kriminala i korupcije nazvana ‘Pandora’ već mjesecima tapka u mjestu. Kolike su razmjere kriminala navodi direktor UIO Miro Džakula.

„Kad pitate kolika je šteta za budžet, odnosno proračun BiH, odgovorno tvrdim da je do 2011. šteta bila preko dvije milijarde konvertibilnih maraka“, naglašava Džakula.

Osam mjeseci Tužilaštvo BiH je istraživalo slučaj, naveo je tada glasnogovornik Boris Grubešić, i došlo do saznanja o kriminalu neslućenih razmjera.

“Osobe koje su obuhvaćene istragom osumnjičene su za organizirani kriminal i koruptivna kaznena djela uključujući poreske i carinske utaje, nezakonito praštanje poreza i nezakonit povrat PDV-a, kao zloupotrebu položaja”, iznio je Grubešić.

Glavni akter afere, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivenje Kemal Čaušević, za čijeg su mandata napravljene pronevjere, vlasnik je 11 ekskluzivnih nekretnina, stanova i poslovnih prostora vrijednih milione maraka, koje nije mogao pokriti primanjima. U svoju je odbranu nakon hapšenja kratko kazao:

„Ja samo mogu kazati da je ovo jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu.”

Ispostaviće se da je od, kako je javnost očekivala, prvoosumnjičenog u rekordnom roku status promijenio u ključnog svjedoka.

Ovi primjeri pokazuju kako je pravosuđe u BiH nespremno ili nedovoljno hrabro da u velikim predmetima donese presudu, kaže novinarka magazina Start BiH, Rubina Čengić. Na primjeru Miloša Šmitrana ili “neodoljivog ljubavnika” kako je poznat bh. javnosti, najplastičnije se može povući paralela.

“Imali ste Kemala Čauševića kojem je blokirana sva imovina jer se pojavio nesrazmjer između njegovih primanja i njegove imovine. I on je, onda pritvoren, pa pušten, pa je onda bio svjedok, pa sad svjedok saradnik, a stvar stoji kako stoji”, pojašnjava Čengić te nastavlja: “A, s druge strane imamo Miloša Šmitrana u Banjaluci koji je običan službenik u gradskom odjelu za boračka prava. On je od žena palih boraca tražio seksualne usluge da bi im omogućio da dobiju stan. I od njega je oduzeta imovina, stanovi, auta i na kraju parkirna mjesta. Sve je završeno za sedam – osam mjeseci.”

Čengić se pita zašto je pravosuđu u BiH potrebno toliko vremena da donese bilo kakvu pravosnažnu osuđujuću presudu za nekog iz najviših političkih krugova.

“Stiče se utisak da je sva priča o korupciji i kriminalu u BiH koja prolazi kroz medije i koja je prisutna u javnosti neistina, jer na pravosuđu ništa od toga ne završava”, zaključuje ona.

Rijetki su oni koji se mogu sjetiti u koliko su sudskih procesa bili uključeni Jerko i Mladen Ivanković, vlasnici mesne industrije Lijanović. I oni su hapšeni i pušteni, iako Tužilaštvo BiH sumnja da su odgovorni za višemilionke poreske i carinske utaje nastale osnivanjem, a potom gašenjem fiktivnih firmi s ostavljenim velikim dugom za porez.

U trenutku hapšenja Jerko Ivanković je obnašao funkciju federalnog dopremijera, a s njim je uhapšen i federalni ministar trgovine Milorad Bahilj. Kako su pohapšeni, tako su i pušteni. Optužnice ponovo nema.

Hapšenje marketinških mogula u akciji nazvanoj ‘Gibraltar’ završilo je jednako kao i sve prethodne afere. Osumnjičeni su pušteni na slobodu. Radi se o malverzacijama u HT “Eronet”, odnosno lažnom zakupu reklama, ali i brojnim drugim krivičnim djelima poput falsifikovanja službenih isprava, zloupotrebe položaja, poreske utaje, pranja novca…

Rubina Čengić kaže kako su to sve primjeri koji pokazuju kako se pravosuđe zapravo odrodilo od onih kojima služi podsjetivši kako je u jednom od intervjua šef Inspekcije FBiH, Ibrahim Tirak, rekao da “kada uzmete kredit u banci od pet hiljada maraka vi ste dužnik, a kada uzmete 500 hiljada vi ste partner”, što vjeruje ona može biti primjenljivo i na bh. pravosuđe koje samo sebe urušava.

“Imate toliko presuda oborenih zbog proceduralne greške, gube dokazni materijal, žalbe upućene Viosokom sudskom i tužilačkom vijeću su tajna. To su radna mjesta u kojima ne možete biti kažnjeni tako da ostanete bez posla. Možete biti suspendovani ili spušteni na nižu poziciju. Isto tako, ljudi na koje postoji veliki broj primjedbi veoma lako mogu biti unaprijeđeni. To je jedan zatvoreni krug sasvim odrođen od javnosti”, kategorična je Čengić.

Čini se da su ovu tvrdnju zapečatili i u najvišim pravosudnim institucijama u BiH, te o sebi sami dovoljno rekli. Naime, u povodu puštanja na slobodu uhapšenih u predmetu Gibralrtar Tužilaštvo BiH je optužilo najvišu sudsku instancu u zemlji da ometa borbu protiv kriminala i korupcije u državi. Iz Suda BiH odgovorili su tako što su kolege iz državnog tužilaštva proglasili nesposobnima za vođenje složenih istraga.