“Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune” (2): Partiji je ovoj kraj!

Povezani članci

• Boris Pavelić: Feral je više od novina – postao je stav, poruka, vrijednost
• “Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune” (4): Jesmo li se za to borili?
• Boris Pavelić: Feral nas je naučio da se vrijedi boriti
• “Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune” (5): Laku moć, Hrvatska!
• Dragan Markovina: Enciklopedija otpora
• “Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune” (3): Na ratištu, a jedini bez spomenice

Partiji je ovoj kraj! – reče kockar i baci karte na stol. Tu dvosmislenost, i još jednu – »Revolucija nam se rađala u šumama – mnoge bukve to su dobro iskoristile« – izrekla je u ranom »Feralu« čudna kljunasta ptica, koja će se godinama kasnije proslaviti pod imenom Oswald. Partijskog funkcionera Ivu Srzića ona će potaknuti da priprijeti: »Aktere neprijateljskih ispada još ne znamo, ali znamo imena onih koji pišu ‘Feral’!« Tako su satiričari od samog početka upoznali represiju.

– Pritisci su krenuli istodobno s »Feralom«, anatema je odmah bačena. Jednom u dva mjeseca morao bih na isljeđivanje u Službu državne sigurnosti – sjeća se Viktor Ivančić.

Dvije godine kasnije, 1987., Ivančić i Marinković već su kupili karte za put u JNA, kada su im javili da u vojsku ne mogu, jer da im se sudi zbog »širenja lažnih vijesti«. Tada su tek saznali da su protiv njih u dvije godine podnesene tri tajne optužnice zbog »vrijeđanja državnog i partijskog rukovodstva te iskrivljavanja slike o općem stanju u društvu«, »vulgarnog vrijeđanja naše društveno-političke stvarnosti« te zbog »rušenja ustavnog poretka SFRJ«. Ova treća inkriminacija činila se i najtežom, jer je kriminalizirala igru riječi tada popularnog narodnjaka s prezimenom ministra obrane, generala JNA Branka Mamule: umjesto »Ne klepeći nanulama«, Ivančićev Robi K. je pjevao: »Ne klepeći mamulaamaaa…«. Sudac Zdravko Bilan oslobodio je Ivančića i Marinkovića 10. prosinca 1987. Tužitelj se žalio, Okružni sud potvrdio oslobađajući presudu, tužitelj se žalio opet, ali je u međuvremenu – propala država…

»Mlada ‘Partizanka’ u Split plovila/ Mlada ‘Partizanka’ Švabe nosila/ Haj nek se čuje, čuje/ Haj, nek se zna/ Trajektnu će luku dobit Kaštila!« Zbog te parodije partizanske pjesme, i zbog satirične »selidbe« miloševićevskih mitinga u Kaštela i Zagreb, u kolovozu 1988. zabranjena je »Nedjeljna Dalmacija«.

– Uredništvo se prema nama postavilo kao da smo maloumni retardi koji su zasrali stvar. Otprilike, vi se sada maknite, mi ćemo sve to riješiti, a ako vas netko nešto pita, samo klimajte glavama i govorite »Živjela Jugoslavija«, i sve će biti u redu – opisuje Boris Dežulović reakcije nadređenih.

Od samoga početka, »Feralova« trojka, koja će u studenome 1989. nastupiti kao Studio Viva Ludež, hrvala se s cenzurom u vlastitim novinama. »Uvijek su nas gledali kao da smo pali s Marsa« – opisuje Ivančić. U srpnju 1988., iz »Ferala« misteriozno nestaje usklik: »Revolucija je proces koji peče!«. U siječnju sljedeće godine, »Feral« »izvještava« o »misterioznoj pojavi«: nestaju rečenični sklopovi, pa i čitave rečenice! Zgrada »Slobodne Dalmacije« će još dugo čuvati svoju tajnu. Zlobnici, međutim, čekaju četvrtak kada će nestati cijeli »Feral«.

Brzo su dočekali: mjesec nakon pada Berlinskog zida, umjesto »četiri evanđelja o Titu«, na stranici Ferala nenajavljeno sviće – reklama za »Slovenijales«. Nedugo kasnije, a ubrzo nakon što je HDZ osvojio vlast, Studio Viva Ludež daje otkaz u »Nedjeljnoj Dalmaciji«, spreman da zauvijek napusti novinarstvo.

Novi  list