Božica Jelušić: GUDAČ, FRATAR, KANDIDAT, TEATAR

Povezani članci

• Povratak ustaša
• Josipovićev i Milanovićev rat drvenim puščicama
• Sergio Šotrić – danas se klanjam oslobodiocima: 70 GODINA – HEROJI SVIJETA
• Berlinski preludij za izbore u BiH 2014 – u sjeni poplava i neodoljivog glamura Sarajevo Film Festivala
• Život Krležin
• PRAZAN GRAD

Fascinantno je kako svaka politička garnitura, kad dođe na vlast, sistematski potcjenjuje i potiskuje kulturu, “štedeći” na svim razinama potpore i poticanja. Međutim, u predizborno i izborno vrijeme, svi se nekako pozlate i posrebre od silne profinjenosti, te poezija, te klasika, te komorna glazba, te karakterni glumci -stoje u prvom redu promidžbe i stvaranja “civilizacijskog portreta” neke političke zvijezde. Svi smo lučonoše i stjegonoše ULJUDBE. Štoviše, mrzovoljni i žučljivi, rigidni Očevi Domovine potajice pišu pjesme, prebiru po citri, uče poslovice na latinskom i grčkom, čitaju Ovidija, Montaignea i luduju za Aristofanom i Shakespeareom.

Tako je to s jednokratnim ubrusom zvanim kultura i njenim sudionicima, koji presretni grabe gaže u korist desnih i lijevih, servilno ih opslužujući, dok oni špilaju i simuliraju kozmopolite i ljude od duha, zauzete spasiteljskom misijom osvajanja vlasti. Svi su na broju: tajkuni, krimosi, profesionalni domoljubi, čankolizi i pripuzi, praznoslovci, probigore, pustolovi, arivisti i pretendenti skupljeni oko mogućeg “favorita”. Dodamo li k tome malo tamjana, zapaljivih fraza i majkobožarenja od strane neizostavnog duhovnika u kompletu protagonista, rekli bismo kako je najbolja formula predizborne predstave upravo ova: Gudač-Fratar-Kandidat- Teatar. Ipak, valja se oprezno igrati s tim narodnim mudrostima i njihovim iščitavanjima. U konkretnom slučaju, kad su u pitanju političari i umjetnosti vrijedi i ona “izvrnuta rukavica”:

GLADAN SITOM NE VJERUJE!

Sjetimo se toga, kad ih onako uparađene i lažno glamurozne gledamo na sponzorskim i drugim večerama, u lukulovskom obilju, plaćenom našim novcem!

B. J.