Alija Izetbegović po drugi put među entitetima

Povezani članci

• Izborna prognoza za Srbiju
• Povorka s posmrtnim ostacima žrtava genocida krenula ka Potočarima
• U potrazi za figurama prijateljstva
• Nikoli Vučiću!
• “Samozapaljiva” Vijećnica i “samorušivi” Stari most
• Volim te, budalo mala

Screenshot: YouTube

A građani, a zakon o radu? Pusti sad to. Prvo da se formira vlast koja se, de facto, raspala i prije nego se formirala. SDA i SDS će sada moći pokazati koliko im je stalo da stvarno nešto naprave. Ako im planove pomrsi Miletova verzija Alije, mrka kapa. Očito je sada bitnije to jako simboličko mjesto zvano Alija Izetbegović podvrći adekvatnom ideološkom tretmanu revizionističke demonizacije ili beatifikacije nego, naprimjer, odmah početi rješavati pitanja tuzlanskih radnika koji se ponovo bude.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Nakon pomame sveopšteg entuzijazma i tvrdnji da smo jednom nogom u EU jer su DF, SDA i Savez za promjene potpisali Sporazum o sveopštem boljitku, uslijedilo je bolno otrežnjenje. Kad je Sporazum potpisan, svekolika bh. javnost je BiH već vidjela toliko moćnom i naprednom da su za njom počele da kaskaju ne samo Hrvatska i Srbija već i Njemačka i Amerika. Šta oni znaju šta je demokratija! Mi smo potpisali Sporazum. Povijesni. Za neupućene, to je bio sedamhiljadaosamstošezdesetpeti historijski sporazum potpisan u BiH nakon rata. Iskrsle su i razne teorije, poput one kako je zapadu dosta Dodika. Ona je dobila na snazi nakon afera kupovine zastupnika zbog koje su svi Glavnog Baju već počeli posmatrali kao Sporednog, uz to uživajući u ispadima državotvornosti uvijek-optuženog-nikad-osuđenog Daragana Čovića. No, nakon svega pred očima svekolike bh. javnosti su iskrsle tri stvari i to tačno ovim redom: Milorad Dodik alias Opet otcjepljenje, otrežnjenje i – Alija Izetbegović.

Prvo je Milorad Dodik zatjerao u materinu Borenovića i sve volimo-reforme-ali-i-radovana-karadžića snage u RS jer je iz prvog reda de facto dirigirao Konstituirajućom sjednicom NSRS. Onda se ustoličio za govornicom i kao novi stari predsjednik Srpske podijelio s pukom svoje planove, a s Europom uslove koje ona mora ispuniti da bi je Milorad Dodik zavolio. Dotakao se i šopinga svoje omiljene premijerke i urbi et orbi proglasio je poštenom osobom. A ako veliki dragi vođa kaže da je ona poštena, ima da je poštena. I tačka.

Nakon ovog, nastupio je val otrežnjenja. Milorad Dodik se kroz iglene uši vratio na političku scenu u RS i BiH. Nevjerovatnim postizbornim inižinjeringom je učinio da, osim što je ponovo Predsjednik RS, dobije većinu u NSRS i da ima Premijerku entiteta. Nakon što je zadovoljio svoje apetite u entitetu, Mile se okrenuo državi koju ne priznaje.

Na državnom nivou već ima teži problem. Nisu tu zastupnici kojima može pizdarati iz prvog reda skupštinskih klupa, niti kupovni papci a i Savez za promjene ima potpisan fucking Sporazum koji zapravo znači koaliranje na državnoj vlasti. Zato je Milorad Dodik prizvao duh Alije Izetbegovića kako bi udario na SDA i SDS. Tako je rekao da su lideri SDS-a “podanici Bakira Izetbegovića koji polaže vijenac na spomenik Titovih partizana, a otac mu je bio u Handžar diviziji koja je klala i ubijala Srbe.” Na SDA je udario kako bi isprovocirao Bakira Izetbegovića, no pitanje je koliko će u tome uspjeti budući da je Izetbegović u napadu merhameta na jednoj televiziji rekao kako halali svima. Na SDS je udario kako bi ih diskreditirao. Merhametli Bakir je, ipak, zatražio izvinjenje, a Milorad-antihandžar-negator-genocida Dodik je rekao kako neće uputiti izvinjenje jer je Alija bio handžarovac a ne partizan kako je Bakir rekao.

Preciznije, Milorad Dodik je rekao kako neće da se izvine jer je New York Times pisao o tome kako je Alija bio handžarovac. Selektivni je Dodik odlučio da slijepo sluša NYT kada se govori o Izetbegoviću, ali ne i kada se govori recimo o genocidu u Srebrenici. Tako su se u Dodi sreli i razišli iskreni fašista i selektivni antifašista.

Alija je post mortem posvađao entitete koji doduše ni inače ne žive u nekoj divnoj ljubavi osim kada je u pitanju lova. A to je polučilo i jednu od najšizoidnijih situacija na političkoj sceni BiH. Milorad Dodik fan četnika diskreditira nekoga lažnom tvrdnjom da je bio u Handžar diviziji. Bakir Izetbegović, mrzitelj socijalističkog perioda zajedničke povijesti tu istu osobu brani tvrdnjom da je bio partizan. Miletov revizionizam, umjesto odlučnosti EU da napravi funkcionalnu BiH, postaje osa konstituiranja vlasti u BiH. Na stranu činjenica da Dodik SDS ne diskreditira onim čime ih se može diskreditirati, a to je činjenica da su i dalje sljedbenici ideološke agende Radovana Karadžića i Ratka Mladića. A da, ovaj dvojac Mile posmatra kao oslobodioce. Karadžić i Mladić nisu tačka koja razdvaja već koja spaja SDS i SNSD.

U isto vrijeme u jednom drugom administrativnom toposu BiH sprema se još jedna revizija. Možda ne simbolički izdašna kao ona koju je Milorad Dodik plasirao o Aliji Izetbegoviću, ali po građane BiH mnogo opasnija. To je revizija Zakona o radu. U zemlji u kojoj radnička klasa postoji samo u redovima pred narodnim kuhinjama revizija će se zasnivati na konačnom pretvaranju radničke klase u robove. Naime, prema izmjenama zakona o radu na koje nas obavezuje MMF ukinut će se mogućnost ugovora na neodređeno vrijeme, povećati porezi na plate i smanjiti otkazni rok. Sve dakle čega u mrskoj Jugoslaviji nismo imali. No, nema veze. Alija Izetbegović is back. Dodik će umirit puk pričama o tome kako se bori protiv Handžar divizije lično, Bakir Izetbegović će na (po)nos narodu nabijati antifašističku prošlost svoje porodice i na sebe u povijesnom gruntu svesti simbolički kapital antifašizma (Mile mu je dao odličan povod), a SDS će vjerovatno gledati da se skloni iz cijele priče jer nije im lako. SDS-ovci ne mogu pristati uz Dodika, niti mogu braniti Aliju Izetbegovića kojeg njihovi birači smatraju inkarnacijom zla. Dakle i bošnjačkom i sprskom nacionalizmu je Dodikova izjava o Aliji došla kao naručena. I ništa kao ova situacija ne otkriva činjenicu kako se nacionalističke, tobože suprostavljene, tradicije međusobno jačaju.

Ima i druga strana medalje. Prije samo mjesec dana kofol reformističkim nabojem pod tepih su gurnute ideološke pozicije. Sada ponovo izlaze na vidjelo. Dodik se odlično sjetio da je samo potrebno baciti kosku među koalicione partnere pa da na vidjelo izađu nepremostive ideološke razlike.

A građani, a zakon o radu? Pusti sad to. Prvo da se formira vlast koja se, de facto, raspala i prije nego se formirala. SDA i SDS će sada moći pokazati koliko im je stalo da stvarno nešto naprave. Ako im planove pomrsi Miletova verzija Alije, mrka kapa. Očito je sada bitnije to jako simboličko mjesto zvano Alija Izetbegović podvrći adekvatnom ideološkom tretmanu revizionističke demonizacije ili beatifikacije nego, naprimjer, odmah početi rješavati pitanja tuzlanskih radnika koji se ponovo bude.