Predrag Lucić: Kome Papa zbori

Povezani članci

• Deseti Festival novog cirkusa kroz deset mjeseci!
• Pele, O Rei
• PISMO DON KIHOTA BEOGRADSKIH
• Teror oženio Obmanu i dobio dijete Obznanu
• Opasni čudak
• Okupljanje za Ustav: Udruge stvaraju savez za obranu demokracije

Toliko je hrvatski kler bio zbunjen porukama što ih je papa Franjo na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije u Hramu uputio iz Doma svete Marte, da su ovdašnji crkveni uglednici ljubopitljivim novinarima isprva redom odgovarali kako uopće nisu čuli za te papine riječi što su, zaobišavši Hrvatsku, odjeknule svijetom.

Nisu čuli da je »Isusovo otkupljenje besplatno«, te da stoga »crkve ne smiju postati burze«. Nisu čuli kako »i danas, kad uđemo u neku crkvu, vidimo cjenik za crkvena slavlja: krštenje, vjenčanje, misu« i kako se »ljudi zbog toga sablažnjavaju«. Nisu čuli papina razmišljanja o Božjem puku koji »svojim svećenicima zna oprostiti kad pogriješe zbog sitne ljudske slabosti, ali im ne oprašta ako su privrženi novcu i ako su zlostavljači«, pa im tako ne oprašta ni »sablazan iznajmljivanja crkve za vjenčanje«. A nisu – ako im je vjerovati – čuli ni papin poziv vjernicima da prijave svećenike koji im žele naplatiti održavanje misa i pružanje ostalih duhovnih usluga.

Nakon što su papine riječi objavljene u hrvatskim medijima, a skupa s njima i opaske o popratnoj šutnji i blaženoj neinformiranosti hrvatskoga svećenstva, ipak su se začuli i prvi glasi iz ovdašnje Crkve. Tako je kancelar Riječke nadbiskupije, monsinjor Nikola Imbrišak, u izjavi za Novi list javnosti predočio važeći taksovnik i pojasnio kako se dijeli novac od naplaćenog slavljenja pojedinih sakramenata, uz napomenu da je kažnjivo povisivati propisane iznose, te da je obaveza svećenika da siromašnim vjernicima umanje iznos ili ih u potpunosti oslobode plaćanja.

Zasad najzanimljivijim tumačenjem papinih riječi oglasio se župnik Župe sv. Bartola Apostola u Cerniku, velečasni Petar Zeba, kazavši kako se one odnose na »takse koje se u određenim zapadnim zemljama, kao u Njemačkoj, naplaćuju vjernicima od postotka plaće, te se ubiru kao porez«. Po njemu, papa Franjo nije govorio o »taksama za različite crkvene usluge, od kojih je velik dio prepušten slobodnoj volji vjernika, koji se uobičajeno odluče dati prilog za crkvu ili župnika«, pa se samim tim ništa od onoga što je rimski pontifeks u Domu svete Marte kazao o sablaznima – »definitivno ne tiče Crkve u Hrvata«.

Prihvatimo li ovo tumačenje papinih riječi kao mjerodavno, možda ćemo lakše shvatiti zašto se Crkve u Hrvata naprimjer ne tiče ni slučaj župnika koji je na oglasnoj ploči ispred seoske kapele izvjesio popis svih svojih župljana s iznosom »darova« što su mu ih vjernici iskeširali za usluge blagoslova obitelji. Ne tiče se Crkve u Hrvata ni to što su siromašni vjernici, koji nisu imali dovoljno novca da namire propisani dug prema svome duhovniku, objavljivanje tog popisa doživjeli kao pribijanje na križ. I što je netko od njih preko svih tih papira na oglasnoj ploči crvenim sprejem ispisao riječ »lihvar«, te tako izrazio svoju – što bi papa rekao – »sablazan«, koja je postala tim veća kada je cijela priča dospjela u novine.

Crkvu u Hrvata, nadalje, ne zanima ni slučaj župnika koji je na misi prozivao vjernike čije je skromne milodare doživio kao uvredu, pa im i preko novina poručio kako »ne želi da ga ismijavaju dajući 20 ili 40 kuna za blagoslov kuće, dok djeci kupuju skupe mobitele«, te da – prema tome – svaki onaj tko za njegove usluge ne plati propisani iznos »pokazuje da ne treba svećenika, pa ga ne treba ni pozivati u kuću«. Kao što je ne zanima ni onaj župnik što je svome vjeroučeniku dao ceduljicu s cifrom koju njegova obitelj mora uplatiti na ime duga za godišnje darove crkvi, ukoliko želi da dječaku bude udijeljen sakrament prve pričesti. I koji je na primjedbu da je traženi iznos skoro dvostruko veći od ukupne sume s kojom ta sedmeročlana obitelj mora preživjeti od prvog do prvog, odgovorio socijalno tankoćutnim savjetom da se dječakov otac izvoli odreći cigareta pa će imati za milodare.

Mogu se tako unedogled nizati primjeri poduzetnih župnika koji djeci naplaćuju čak i pitanja za krizmu ili od svojih vjernika ubiru kazne za izostanke s misa, ali ništa se od toga neće ticati Crkve u Hrvata, jer se valjda sve to i ne događa u Hrvatskoj nego negdje tamo, u tim zemljama dekristijaniziranoga Zapada poput Njemačke, gdje se crkva financira državnim nametima na vjerničke plaće. I kojima je papa stoga i uputio poruku o sablažnjivosti pretvaranja crkava u burze.

Pa kad smo već čuli da se te riječi Svetoga Oca »definitivno ne tiču Crkve u Hrvata«, ostaje nam još samo da se zapitamo: Je li papa Franjo govorio zidu? Ili predziđu kršćanstva?

Novi list