Andrej Nikolaidis: Uz Šešelja su krezubi i pijani maloumnici čiji su mračni ideali prezreni kao kuga

Povezani članci

• Godišnjica prve građanske pobune: Izađimo opet na ulice
• Puca mi dalmatinski đilet(in) za hercegbosanske komemoracije!
• Marinko Čulić: Hrvatski Clouseau hapsi aždaju korupcije
• Basara: Jedan narod, jedan vođa, jedna pluća
• U potrazi za znanjem put u Tursku se pretvorio u noćnu moru
• Korupcija – pošast koja uništava BiH

Karneval je vrijeme javnog veselja. Fašizam je vrijeme javnog zla. Karneval je vrijeme maski. Fašizam je vrijeme kada padaju maske.

Piše: Andrej Nikolaidis–Al Jazeera

Nije nužno znati za Bahtina i njegova teoriju karnevala. Dovoljno je samo pogledati Vojislava Šešelja i spoznati kako je fašizam vrsta karnevala.

Karneval je vrijeme javnog veselja. Fašizam je vrijeme javnog zla. Karneval je vrijeme maski. Fašizam je vrijeme kada padaju maske. Izvorno, karneval se održavao u vrijeme prije Velikog posta, koji prethodi Uskrsu. Stoga je karneval zamišljen kao neobuzdana, zajednička proslava tokom koje će se uživati upravo u onome što će uskoro, kada stigne doba uzdržavanja, biti zabranjeno. Fašizam je vrijeme kada ljudi bestidno uživaju u gadostima koje su inače zabranjene, eksplozija potisnutih strasti i mržnje koju se nisu usudili artikulisati, napokon vrijeme kada se uživa u najstrože zabranjenoj od svih zabranjenih stvari: u ubistvu. Bit fašizma je ubistvo. Fašizam je orgija ubistva.

Lutka od pruća

Nedavno su snimljena dva, nažalost loša filma o toj temi. Prvi je The Purge, drugi je The Purge: Anarchy. Filmovi su smješteni u skoru budućnost, kada totalitarna vlast Sjedinjenih Američkih Država, kao vanrednu mjeru za smanjenje stope kriminala, donese odredbu kojom se, tokom jedne jedine noći u godini, legalizuje ubistvo. Svako ko želi ubiti, te noći to može učiniti nekažnjeno. Ta noć puna ubistava – to je karneval.

S tim što tu, suprotno naslovu jednog od filmova, nema anarhije: ono što autori greškom smatraju anarhijom zapravo je fašizam. Jer fašizam je vladavina čvrste ruke, fašizam voli zakone, a više od svih onaj jedan na čijem kršenju počiva. Zakon koji suspenduje onda kada odredi figuru neprijatelja kojega je dozvoljeno ubiti. Jer svaki fašizam, po uzoru na karneval, ima svoju lutku od pruća, svoju grupu ljudi stavljenih van zakona i određenih za žrtvovanje, čije je spakljivanje vrhunac svečanosti.

Na karnevalsku prirodu fašizma računa i jedno od zanimljivijih tumačenja lika Batmana. Po tom tumačenju, mračni, aristokratski, strogi i disciplinovani Batman predstavlja nacizam, dok žovijalno zli Džoker predstavlja fašizam. Kako ističu na sajtu „Hipster Jew“: „Čak i Džoker mrzi naciste“. Na ovom sajtu se pozivaju na crossover strip epizodu iz 1996., u kojoj snage udruže Batman i Kapetan Amerika. To, međutim, nije savezništvo koje interesuje hipstere. Džoker u istoj epizodi sreće Crvenu Lobanju, nacističkog supernegativca. I odbija saradnju sa njim. Napokon, saradnja fašista i nacista jeste moguća, ali bi nužno okončala njihovim mkeđusobnim sukobom. Jer ukoliko bi nacizam trijumfovao nad svima onima koje je markirao kao „podljude“, figura neprijatelja za naciste postali bi fašisti, koji nisu drugo nego „podnacisti“.

Balkanci ne mogu biti nacisti

O tome svjedoči i sljedeća anegdota. Neka nevjerovatna, bezumna skupina balkanskih neonacista obratila se pismom onima koje su smatrali starijom braćom, njemačkim neonacistima, pa im predložili saradnju. Nijemci im odgovorili da su za njih, oni, Balkanci, niža bića, da je za njih uvreda to što se ovi usuđuju nazivati nacistima i obratiti im se, te da će svakako doći vrijeme kada će im ovi za tu uvredu platiti. Šta su našim kretenima zapravo saopštili kreteni iz Njemačke? Balkanci ne mogu biti nacisti. Tek fašisti.

Tako je i Nikolaj Velimirović, koga će Srpska pravoslavna crkva kasnije proglasiti svecem, mlatio protiv Jevreja i veličao Hitlera, upoređujući ga sa Svetim Savom. “Jevreji i njihov otac đavo uspeli su laganim dugotrajnim trovanjem duha i srca evropskog čovečanstva da ovo odvrate od pravog bogopoštovanja i privuku na poklonjenje idolu kulture (…) Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista razapeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam i sveopštu revoluciju, i kapitalizam i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola.”, pisao je ovaj “svetac”. Pa ga nacisti svejedno, kao Slovena, dakle pripadnika „niže rase“, strpali u Dahau.

Pišući o dijelu crnogorske opozicije, govorio sam o tome kako biti fašista nije isto što biti panker ili metalac: ne možeš, kada ti stvar dosadi, skinuti poderane farmerice, oprati kosu i ostaviti to iza sebe. Ne može se biti bivši fašista a sadašnji demokrata, kao što se ne može biti ni bivši ubica. Fašista, kao i ubica, ostaješ zauvijek: jer fašizam je, da ponovim, orgija ubistva

Stoga je Šešelj u Srbiju stigao na najbolji od svih najgorih mogućih načina: otišao je kao fašista i kao fašista se vratio. Kao fašista će taj čovjek i krepati. U iskušenju sam njegovu dosljednost u zlu nazvati etičkim činom. Jer nema ničeg ogavnijeg i nižeg od onih koji čitavog života čine zlo, pa se u smrtnom času zabrinu za svoju dušu i raspekmeze, pa se kao kaju i mole za milost. U poređenju sa takvima oni koji odbijaju metafizičku utjehu spasenja i ostaju vjerni svome zlu gotovo pa zaslužuju poštovanje.

Priča o Frulašu iz Hemelina

Šešelj se, dakle, vratio i nastavio igrati svoju ulogu zlog klovna. Nekada, kada je bio jak on i bio jak srpski fašizam, za njegovim crvenim nosem i trbušinom stupali su tenkovi i ljudi zakrvaljenih očiju sa nožem u zubima. Danas za njim stupaju krezubi, pijani maloumnici čiji su mračni ideali prezreni kao kuga, od koje su ruke oprali i oni koji su ih vodili.

Ali ne i Šešelj. On se sada vratio da ih ponovo povede.

Ide on sada po Srbiji, kao svirač koji svojom melodijom privlači pacove, koji za njim stupaju u koloni. Prate ga oni, kreće se taj karneval beogradskim ulicama, sklanjaju se danas od njih oni koji su bacali cvijeće na tenkove koji su kretali za Vukovar i Sarajevo.

Kako će ta povorka skončati, zna svako ko je čuo za priču o Frulašu iz Hemelina, koji je pacove koji su slijedili njegovu svirku poveo u rijeku Weser, gdje su se podavili.