ZLATNI LOVOROV VIJENAC URUČEN PAOLU MAGELLIJU

Povezani članci

• Rodno putovanje: ženska putopisna subverzija
• Dragan Stojković: Sarajevo je pokazalo da Bosna i Hercegovina može da izađe iz ćorsokaka religijske i nacionalne podeljenosti
• RASHOMONSKI EHO BERLINSKE KONFERENCIJE EU – ZAPADNI BALKAN
• Mačej Kuzminski od 3. decembra u Beogradu
• PALA VLADA FEDERACIJE
• Rumunska rapsodija

Zlatni lovorov vijenac za izuzetan doprinos razvoju teatarske umjetnosti, najznačajnije priznanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS koji dodjeljuje Direkcija, uručeno je danas u art depou Ars Aevi eminentnom talijanskom reditelju, Paolu Magelliju. Nakon Magellijevog masterclassa kojem je prisustvovao veliki broj studenata, teatarskih umjetnika i gostiju Festivala, glumica i ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Ksenija Marinković i dramaturginja Željka Udovičić-Pleština, biranim riječima su govorile o višedecenijskoj saradnji sa ovim rediteljem koji je obilježio njihove profesionalne živote. Direktoru Festivala Dini Mustafiću pripala je čast uručiti ovo posebno priznanje talijanskom reditelju koji je svoj prvi nastup na Festivalu imao još 1980. godine, a do danas predstavio svojih 17 predstava.

Željka Udovičić-Pleština

Izražavajući prije svega svoje veliko oduševljenje studentima i umjetnicima koji su prisustvovali masterclassu, Magelli je istakao da mu nagrada puno znači zato što je došla od ljudi koji godinama uprkos svim problemima, svojim entuzijazmom održavaju MESS na zavidnom nivou. “MESS čini sigurno 70 posto mog puta u evropskom teatru, a Sarajevo je učinilo puno više za mene nego ja za njega. MESS je uvijek imao visoke kriterije i zbog toga mi je posebno drago što ovo prizanje dolazi baš od njega“, naglasio je Magelli koji je ujedno i najnagrađivaniji reditelj u historiji MESS-a.

Kao Magellijeva višegodišnja saradnica i prijateljica, Ksenija Marinković je istakla da joj je posebno zadovoljstvo što je priznanje dodijeljeno jednom od najvećih reditelja današnjice te da se nada da će svojim predstavama nastaviti inspirirati mlade umjetnike sa Balkana. “Mnogo toga smo naučili od Paola. Učio nas je da kao umjetnici uvijek moramo biti svjesni šta i zašto radimo, ali da to isto treba znati i naša publika. Učio nas je da žrtvujemo svoju taštinu i mogućnost velike karijere u ime timskog rada i viših ciljeva i zbog toga mu veliko hvala“, navela je Marinkovićeva.

Dramaturginja i jedna od članica žirija ovogodišnjeg Festivala, Željka Udovičić-Pleština, naglasila je da je Magelli iako Talijan, postao naš reditelj. “Mi živimo u sredinama koje nisu oduševljene kada stranci postaju naši ljudi, ali Paolo je to zaista postao i kroz svoje predstave i kroz svoj život. Njegove predstave nikad nisu bile besmislene, a posebno je fascinantno kako je uvijek bio političan, ali nikad i poltikantski“, rekla je Udovičićeva te napomenula da je svojevremeno Predrag Matvejević za Paola Magellija rekao da je revolucionalizirao pozorište na Balkanu.

Paolo Magelli

Paolo Magelli rođen je u Pratu, a sa nepunih dvadeset godina postao je direktor teatra Teatro Studio Metastasio. Sarađivao je sa Giorgiom Strehlerom na nacrtu svoje sada već slavne reforme teatra u Toscani, a zatim i italijanskog teatra. 1974. godine u Beogradu, Magelli je započeo projekat koji će mu omogućiti saradnju sa svim velikim centrima bivše Jugoslavije i donijeti mu brojne nagrade, a 1985. seli se u Zagreb gdje je bio umjetnički direktor ZKM teatra. Početak rata ga je zatekao u Zagrebu gdje je radio na Horvathovom komadu “Vjera, ljubav, nada”. Nakon ratnih dešavanja vratio se na zagrebačku scenu i sam finansirao predstavu “Višnjik” u djelimično uništenom foajeu teatra Gavella. 2000. godine radi sa Palestinskim narodnim pozorištem u Ramallahu i izraelskim pozorištima u Tel Avivu, Akkou i Haifi, a 2003. godine seli u Dresden, gdje radi do 2009. u teatru Staatschauspiel. Od 2010. godine je reditelj u teatru Metastasio Stabile della Toscana u okviru kojeg i danas sarađuje sa teatrima u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.

Trupa predstave Porodicne priče