DODIKOVCI, VAŠA GARANCIJA BOSANSKOHERCEGOVAČKIM SRBIMA JE NEPOTREBNA!

Povezani članci

• Franjo Topić: Politika je kriva zbog podjele na hercegovačke i bosanske Hrvate!
• Mostarski Plenum predao peticiju sa 3685 potpisa građana
• Zloglasni upravnik logora “Gabela” Boško Previšić – Boko napokon iza rešetaka!
• Teško iskustvo djetinjstva dobra inspiracija
• Mostarska gimnazija: Primjer kako kamuflirati segregaciju u školama
• Dodikova destruktivna igra i državni udar: Potrebna odlučna konfrontacija, a ne koncesije i kompromisi

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el

Molim vas da zaobiđete i moj Mostar i moj rodni „Teheran„ odnosno moje Sarajevo.

Kada jutros u mostarskome „Dnevnom listu„ pročitah ovaj donji naslov, duboko uzdanuh radi sprječavanja srčane aritmije i pomislih na naše stare i mudre ljude;

Moji stari i pametni bi rekli „Sačuvaj me ili ne daj Bože„ međutim, ja to ne mogu reći iz sasvim razumljivih razloga, koje ću svakako objasniti čitaocima ovoga sadržaja.

Nad Mostarom su se pojavili već poodavno tamni oblaci, u obliku otrovne hobotnice u liku, djelu i poganoj retorici, velikosrpskoga umišljenoga Vožda i spasitelja srpskoga roda. Kakve li drskosti i sa svojim pipcima i u ovome gradu Mostaru i sa njegovim velikosrpskim istomišljenicima. Klonirani pionirčić sa crvenom maramom iz prošloga sistema, dokazani realizator pogubne ideologije svoga psihijatra iz Haga i agresivni državomrzac domovine nam Bosne i Hercegovine i nepoželjni posjetilac grada Teherana, odnosno moga rodnoga grada Sarajeva, pjevač i guslar Mića iz Laktaša i njegova nacionalistička stranka SNSD promoviše se i u ovome gradu, kao tobožnji spasilac srpskoga naroda i njegove ravnopravnosti na ovome području i u ovome gradu !

Sl. Nebeski velikosrbine, Voždu iz Laktaša, zaobiđi moj Mostar i moj rodni „Teheran„ !

Uz svesrdnu i javnu ispomoć i SPC, njenoga Vladike u Mostaru i vjerskih osoba, koji su se umjesto duhovnim i vjerskim svojim i po Božjoj preporuci, otrgli od toga osnovnoga sadržaja i postulata, kao politikanti su postali i isključivi zastupnici i realizatori u veličanju i primjeni već viđene na ovim prostorima, kao recidivima ideoloških zabluda razno raznih memoranduma, poruka njihovoga Vožda sa Gazimestana, njihovih ubojitih granata sa platoa Podveležja i sa Čobanovoga polja, sa početka tih 90 – tih godina i po gradu Mostaru i po svim građanima i stanovnicima ovoga grada. Sada javno i sramno podržavaju upravo Dodikovu retoriku i sve njegove ogavne pomisli i zablude, u realizaciji razaranja zajedničkoga nam bosansko-hercegovačkoga tkiva, pa do konačnoga odvajanja Republike Srpske sa pomračenim umovima, njegovim i njegovih istomišljenika, podanika i ulizica.

Dakle, taj isti drznik sa svojom strankom, uz podršku SPC i njenih vjerodostojnika, oprosti im Bože jer ne znaju šta rade, uz zvuke i melodiju svojih gusala, radi melodije i harmonije junačkih i ustaničkih podstreka iz raznih bojeva, kako bi se tako pompezno najavio i njegov pohod na ovaj grad, ako ga već njegovi prethodnici i „junaci„ nisu uspjeli dokusuriti i uništiti, kao što to nisu uspjeli niti u mome rodnome Sarajevu, iako su ga držali pod opsadom više godina uz ogromne žrtve nanesene građanima moga grada i glavnoga grada, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Upravo i svi građani zajedničke nam domovine, kao čitaoci koji su upućeni i prate sva dešavanja na polju naših društveno- političkih zbivanja, moraju biti svjesni uslova realnosti suživota, umrlih idola i uspavanih ideala, srozavanja mnogih naših moralnih vrijednosti, upravo primijenjenim pogubnim ideologijama dešavanja u proteklom periodu, bar kada je ne samo Mostar u pitanju, a posebno danas biti svjesni i budni prema ostatcima kao recidivima i ponovnom oživljavanju, kao hobotničkih pipaka, u formama i oblicima, raznim promocijama ili manifestacijama, pa makar to bilo i u Vladičinom dvoru, kada su u pitanju ovdašnji građani srpske nacionalnosti.

U mome članku „Srbi u Mostaru„ već ranije objavljenome u medijima, po svome sadržaju data je slika i uloga Srba u ovome gradu, bez tendencije ponavljanja iste problematike, ali je suštinska činjenica sadržana u realnoj činjenici da su Srbi u Mostaru postali minorni faktor suživota i cjelovitoga društveno- političkoga djelovanja, da su konstitutivno kao treći narod postojeći, ali su neravnopravni u Mostaru i Federaciji u svim domenima, upravo zahvaljujući svim prethodno navedenim „čimbenicima„ velikosrpske ideologije, u ovakvoj i nekada bivšoj uzoritoj i primjerenoj multietničkoj sredini, harmoniji suživota, tolerancije i poštivanja svih različitosti. Danas su na djelu izražene i više oratorske i demagoške floskule nego stvarne i realno prihvatljive činjenice, razne kvazi- monoetničke tvrdnje i nastojanja prikrivanja sa lakiranim oblandama realnoga stanja. Svoju dobrodušnost a ne i mržnju ustrojenu i postojeću teško je spoznati i dokučiti običnim građanima, ukoliko nije znano i mnogim mojim sugrađanima sunarodnjacima.

Činjenice su veoma jasne i konkretne, da prije svih i neposredno i Vladika iz Mostara, svojim učešćem i lijepom retorikom u međureligijskome vijeću, gdje inače djeluje širi i dodjeljuje javnosti med i mlijeko, ali je suštinski u svome djelovanju i u ovome gradu podijelio Srbe, na one njihove velikosrbe i odane dodikovce i ove naše druge tzv. „rezervne Srbe„ koji su ostali sa svojim komšijama i susjedima, braneći i od njih samih ovo što se moglo odbraniti. Ništa to nije niti novo ili nepoznato, jer se i njegov mentor Mića iz Laktaša u više navrata očitovao u istome stilu, prema svim ostalim Srbima u Federaciji, koji nisu htjeli sa njime sa brda i oko Sarajeva i Mostara i po cijeloj Bosni i Hercegovini pucati i ubijati i svoje komšije i svoje susjede Isto tako i sadašnje njegovo tapkanje po ramenu svoga „ pajdaša „ predsjednika HDZ-a u cilju zajedničkih želja i nastojanja ustroja i trećega entiteta i „stolnoga grada„ Mostara. .Činjenice govore, da je ovaj isti Vladika prodao i otuđio zemlju srpske Crkvene opštine u gradu i prodao je tajkunima, koji i za vrijeme agresorskih dešavanja u ovome gradu nisu mislili isto tako nikakvo dobro nama, njegovim sunarodnjacima, da je isto tako formirao i paljansku „ Prosvjetu „ u ovome gradu i pored dugogodišnje postojeće SPKD „ Prosvjete „, da u Vladičinom ili svome dvorcu organizuje manifestacije i Aleksi Šantiću i pored Šantićeve kuće, da je udomio i sva predstavništva iz RS-a / neki konzuli njihovi / i konzulat Republike Srbije,da služe kome i kako samo njima znano !. Kako bi na taj način obezbijedio i svoje „velikosrpsko carstvo„, ne znajući da ovome gradu i njegovim građanima su poželjni samo normalni Srbi i sugrađani koji istinski vole i poštuju iskreno i sve različitosti ovoga vjekovnoga suživota i građani koji sa ljubavlju i poštovanjem, kao dio jednoga maloga Mostara uzimali uvijek i redovno učešće u svim duhovnim, kulturnim i raznim kulturnim manifestacijama u ovoj istoj Šantićevoj kući i u organizaciji SPKD „Prosvjeta„ i zvanično postojećoj i priznatoj.

Nažalost, da su svi ti duhovni i vjerski srpski vjerodostojnici zaboravili i osnovnu životnu poruku svim svojim sunarodnjacima sa srpskoga grba!

Mi Srbi možemo biti ponosni što za nacionalni simbol imamo najstariji grb na svijetu koji je ostao nepromijenjen više od 4.000 godina. Njegov konačni izgled i njegova transformacija, određena značenja simbola i boje imaju svoju jasno historijsko značenje i opis, međutim je najznačajnije pojava i značenje „C„ / ćirilicom i 4 puta / a znači; „Only Unity Saves the Serbs„ / SAMO SLOGA SRBINA SPAŠAVA / !

Kao dječak i gimnazijalac sarajevske gimnazije, kroz učenje istorije i određenih saznanja, imao sam dovoljno saznanja o značaju mnogih naših istorijskih simbola, između ostalih i ovoga. Međutim, radi podsjećanja i za vrijeme studija u Beogradu / Elektrotehnički fakultet / u neposrednoj blizini je bio i Teološki fakultet / na Karaburmi /, gdje sam se i neposredno družio sa mnogim prijateljima i poznanicima njihovim studentima. Saznanja su mi se proširivala i mislio sam često da dovoljno poznajem ovu istoriju i sva njena značenja i dešavanja u srpskome korpusu i rodu , iako sam bio Bosanac i Bosanski Srbin i u odnosu na sva naredna dešavanja i promjene u mojoj domovini Bosni i Hercegovini, istinski sam prihvatio i uvjerio se u značenje ovoga, sada za mene već životnoga „mota„.

Nažalost, da u cijeloj ovoj priči i svim dešavanjima i na ovim prostorima, svi navedeni akteri i moji sunarodnjaci, od mentora Miće iz Laktaša, Vladike i njegovih saradnika i poslušnika, do običnoga vjernika i građanina srpske nacionalnosti njihovih istomišljenika i nisu baš dobro i iskreno shvatili ovo značenje, jer ne bi sa njihove strane došlo do razdora i podjele nas građana srpske nacionalnosti i ne bi mi za njih bili nikakvi „rezervni Srbi„ samo iz razloga ostanka ovdje gdje jesmo, nismo podlegli nikakvim pritiscima napuštanja grada, nismo bili primorani napustiti grad, nismo nikakve pobjegulja i nismo nikakvi zagovornici velikosrpske ideologije i pogubnih nakana. Istina je, da možda i ne bi bili neki velikosrbi ili neki nebeski Srbi ili neprikosnoveni Srbi, poput Vožda i mentora iz Laktaša i njegovoga duhovnoga hercegovačkog propovjednika iz Trebinja i Tvrdoša, odnosno nastanjenoga građanina grada Mostara, jer smo odgajani i obrazovani u onome istinskome multietničkome sistemu, civilizovanom, društveno i socijalno korisnome i osjetljivome, po mjeri, vjeri i želji, kako za koga!

Zato i svima vama, Mićo i tebi i tvojima, iskreno od srca poručujem da nas ostaviš na miru, kao i tvojima poslušnicima, kako se i sami ne bi molili za spas kod gospodina Obame, jer bi morali putovati u Ameriku i dugo čekati na njegov prijem, jer je tebi ipak Rusija znatno bliža a i gospodin Putin je imao razumijevanje prema dami Željani i tebi da ne čekate na prijem više od 4 dana !!