Ovako danas izgleda električna centrala za koju je život dao Valter Perić
Povezani članci
- Koncert za rijeke Balkana održan u Sarajevu
- Milionska piramidalna prevara
- Izabrani dobitnici Nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost 2015
- Gratz predstavio Zakon o sportskim dioničkim društvima: Nudimo priliku za spas sportskih klubova!
- Promocija novog izdanja potresne knjige “Zbijeg”
- Prestanite upoređivati nevine bosanske žrtve sa sirijskim pobunjenicima!
Foto: Velija Hasanbegović
Vladimiru Periću Valteru je električna centrala na Hisetima bila izuzetno važna – Sarajevo mora slobodu dočekati osvijetljeno – govorio je.
Obilazio je mjesta za koja se znalo da će ih nacisti prije povlačenja uništiti i organizirane su grupe ilegalaca da to spriječe. To je bila jedina električna centrala u gradu i Valter je znao da će, ako je unište, Sarajevo ostati bez električne energije.
Ta želja ga je koštala života šestog aprila 1945. godine.
Siemens und Halske” 1895. godine
Za osvjetljenje su u našoj zemlji u početku korištene svijeće i petrolej, a kada je u New Yorku podignuta prva električna centrala u svijetu, austrougarska uprava počela je razmišljati o uvođenju električnog osvjetljenja u Sarajevu. Pošto su osigurana sredstva, 1893. godine započeli su radovi na izgradnji električne centrale na Hisetima uz Miljacku.
Istovremeno s gradnjom centrale, radilo se i na postavljanju instalacija za osvjetljenje glavnih ulica i najvažnijih objekata u gradu. Objekt električne centrale izgradila je njemačka firma “Siemens und Halske”, 1895. godine, 13 godina nakon izgradnje prve električne centrale u New Yorku.
Tako je Sarajevo prvog maja 1895. godine dobilo električnu rasvjetu. Prva zgrada koja je dobila rasvjetu je zgrada Zemaljske vlade.
Upaljeno prvo električno svjetlo
Prvo probno paljenje električnog svjetla izvršeno je trećeg aprila 1895. godine kada su zapaljeni električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrkinici ulici. Centrala se sastojala iz centralne stanice (kotlarnice i strojarnice) sa zgradom za direkciju, zatim iz postaje akumulatora i kolnice za tramvaj na željezničkoj stanici.
Dan kada je gorjela centrala
Došao je i taj kobni maj 1992. godine. Prva velika bitka za glavni grad BiH kulminirala je na Skenderiji. Na tom su mjestu vojnike JNA, zaustavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a i Teritorijalna odbrana BiH koju su činili građani Sarajeva.
Pucnjava iz automatskog oružja i eksplozije artiljerijskih granata satima su odjekivale centrom Sarajeva. Granate su počele padati i po samom centru Sarajeva. Zapaljena je bivša električna centrala na Skenderiji.
Od tada ona stoji tamo, napuštena, porušena i izgleda, zaboravljena.
Ispred, nalazi se usamljeni lik jednog narodnog heroja koji je poginuo nekoliko metara od nje.
Budućnost
Regulacionim planom koji je usvojen još prije tri godine predviđeno je da ovaj objekt obnovi i uredi kao prvi Tehnički muzej u Sarajevu.
Elektroprivreda BiH tada je bila u odmakloj fazi da ovaj objekt kupi od vlasnika Iris computers. Potvrdu o otvaranju ovog muzeja trebala je donijeti Skupština KS. Jedan od razloga zbog koga se možda i za sada odustalo od ovog projekta su i predviđena ulaganja koja bi premašila 21 milion maraka.
Svoj pristanak za gradnju dao je i Zavod za zaštitu kulturno historijskog nasljeđa Kantona Sarajevo.
rad
advić