Amir Hrnjičević: Mom sudiji drugu Krstiću

Povezani članci

• 09. studeni/novembar 1995. – DVIJE GODINE POSLIJE
• Sjećanje na hrvatske velikane – Vesna Parun
• Književni susret posvećen stvaralaštvu književnice Amile Kahrović-Posavljak
• Ramiz Huremagić i Erna Begatović: Vraćamo Branka Ćopića kući
• Sandra Benčić: “Stvaramo alternativnu politiku Hrvatske prema BiH: građanska jednakost, socijalna pravda, kultura sjećanja, klimatska osviještenost. Politika Dragana Čovića ne smije dobiti novu priliku. Naše vrijeme tek dolazi”
• Tako je govorio Izet Sarajlić

Uvaženi glavati druže u papučama,
od Muje (kahve) do suda hodaš i meni
sličiš na tešku muku moje majke,
očiju od suza presušenih.
Sličiš na dželata koji pokušava zagrlit Istinu,
a ona nesretna ustukne, upita: “Šta hoćeš?”

Krvavim rukama da te zagrlim, da ih operem…
Odgovara, smiješi se “grohotom” dželat.
Istina, ah, za tebe ja sam nedodirljiva,
vi služite svi meni,
meni niko nije gospodar!
Samosažaljivim tonom:”Meni su naredili – ubij!”
ja nosim na rukama krv onih koji narediše.
Ah, meni se kao i svima vama, samo sa mnom da živit
teško, sa izrešetanom staricom i s kurànom pored glave,
ja opet đikljam i ne dam ništa Zaboravu.

Amir Hrnjičević