Predrag Lucić: Caritasov humanitarni bojkot

Izdvajamo

• Kako su se Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije i udruga Urbana desnica dosjetili da akciji bojkota Split Pridea daju »humanitarni« karakter, pozivajući građane na paradno udjeljivanje pomoći za postradale u poplavljenoj Slavoniji…

Povezani članci

• Referendum za protiv!?
• Što nas ima, mašala
• I to se dogodilo: Sda konačno odigrala veliki potez: Vitalnim interesom na Zakon o prebivalištu
• ZLATKO JELISAVAC: Narod na smetlištu istorije ili veliki Bernhard
• Evolucija nade
• Porezne oaze i bankarska tajna opustošile planet

Ajmo vjerovat da udruga Urbana desnica i treću godinu zaredom poziva općinstvo na demonstrativni bojkot Split Pridea eto baš zato što njezini aktivisti, kako kažu, »nemaju ništa protiv sudionika parade« i eto baš zato što »uopće nisu protiv toga da se netko bori za svoja prava«. Ajmo im vjerovat da akciju »Prazan grad« ni ove godine ne organiziraju iz prezira ili, ne dao Bog, mržnje prema sudionicima parade s kojima bi, kako kažu, »sutra popili kavu«.

   Ajmo vjerovat da je njihov aktivizam prožet isključivo dubokom i iskrenom brigom za proračunski novac koji se, kako kažu, »bjesomučno troši« na osiguranje gay-pridea. I ajmo povjerovat da urbanim desničarima nikako ne ide u glavu zašto osiguranje te »skupine od 1.000 ljudi« pod zastavama duginih boja košta skoro trostruko više od osiguranja nogometne utakmice visokog rizika između Hrvatske i Srbije.

   Kad već vjerujemo u sve i svašta, povjerujmo im i da su svoju već tradicionalnu akciju »Prazan grad« ove godine okrstili »humanitarnom« zato što su »htjeli upozoriti na prioritete, odnosno činjenicu da se, s jedne strane, proračunska sredstva nepotrebno rasipaju, dok istodobno naši građani u Slavoniji vape za pomoći«, a ne zato da bi upirali prstom u »neke koji, ipak, nisu našli za shodno otkazati milijunske akcije kako bi iskazali solidarnost s onima kojima je sada najpotrebnija«.

   I povjerujmo im, najzad, da su samo zbog solidarnosti s onima kojima je solidarnost sada najpotrebnija i ni zbog čega drugog odlučili da sugrađane pozovu da na dan održavanja gay-parade, zbog koje će – kako ističu – centar Splita biti blokiran, »popiju kavu na određenim lokacijama izvan strogog centra grada, u kojima će biti postavljene donacijske kutije Caritasa, namijenjene sakupljanju novčane pomoći za sanaciju štete na poplavljenim područjima u Hrvatskoj«.

   Ako vjerujemo Urbanoj desnici, nema razloga da ne vjerujemo i ravnatelju Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije, gospodinu Slavku Jerončiću, kada na novinarsko pitanje zašto se ustanova kojom ravna odlučila priključiti rečenoj »humanitarnoj akciji« i koliko moralnim drži prikupljanje pomoći za potopljene Slavonce u kontekstu bojkota Povorke ponosa, evo ovako odgovara: »Vjerujte da uopće nismo gledali koji je to datum kad smo dobili dopis Urbane desnice kojim nas mole za sudjelovanje u akciji ”Prazan grad”.«

   Vjerujmo, dakle, da ravnatelj Caritasa nije pravio blesavim ni sebe ni novinarku Slobodne Dalmacije kada joj je izjavio ovo što ste upravo pročitali, a po čemu ispada da mu ni nakraj pameti nije bilo da se akcija »Prazan grad« datumski poklapa sa Split Prideom, iako mu je u dopisu urbanih desničara lijepo pisalo i kada će se ona održati i što će se njome bojkotirati. Vjerujmo stoga i da gospodin Jerončić blesavim ne pravi ni sebe ni bilo koga drugoga kada u prvom licu množine kaže: »Naša suglasnost za sudjelovanje ne znači i da se slažemo s nečijim političkim ciljevima. Postoji li motivacija da se nekome ovim napakosti, stvarno ne znamo.«

   Ajmo, onako karitativno, povjerovat da se Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije u »humanitarnu akciju« bojkota Parade ponosa uključio baš zato što se ne slaže s političkim ciljevima inicijatora »Praznoga grada« i baš zato što nije siguran ni u postojanje ni u nepostojanje motivacije da se tom akcijom nekome napakosti. Ajmo vjerovat i da je ravnatelj Caritasa, kad je već spomenuo nečije političke ciljeve i nečiju možebitnu pakosnu motivaciju, bio daleko od svake primisli da bi prikupljanje karitativne pomoći za postradale od poplava u Slavoniji na dan održavanja Split Pridea moglo poslužiti u iste svrhe kao i ono mahanje slikom i sudbinom nesretne Antonije Bilić što su ga splitski intelektualni performeri iz kafića »Bubamara« upriličili uoči Parade ponosa 2012. godine.

   I ne iscrpimo svoju vjeru na tome, i nikada se ne umorimo od vjerovanja.

   Vjerujmo, više od svega, u riječi Isusa Krista, Gospodina našega, kazane na gori galilejskoj: »Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Inače nećete imati plaće kod svoga Oca nebeskoga. Zato, kada daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.«

   Pa tko u Krista vjeruje, neka svojom milosrdnom pomoći za potrebite u Slavoniji ne paradira kao što to čini Urbana desnica. Neka tu pomoć, ne trubeći pred sobom, udijeli u tajnosti, daleko od kutija što će ih Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije ove subote postaviti po splitskim kafićima. I daleko od humanitarnih licemjera koji će svoju milostinju davati javno, samo zato da bi svjetina slavila i njih i njihov bojkot Povorke ponosa.