Povezani članci
Foto: AP
Obični ljudi su položili ispit. Političari su pali. Bolje bi bilo reći da su pali na popravnom ispitu jer su na osnovnom pali još davno dok su gradili šoping centre i nabavljali skupe limuzine umjesto čamaca, helikoptera, kanadera ili pak reguliranja riječnih tokova. A od njih ništa drugo nije ni bilo za očekivati, da se ne lažemo.
Piše: Amila Kahrović-Posavljak
“Inicijativa Vlade FBiH da se vanredna situacija proglasi na nivou BiH, a oni neće da je proglase u Federaciji BiH je lakrdija. Mislim kako je to samo igra i politiziranje pojedinaca. Sigurno je bilo više nego očekivano i potrebno da Vlada FBiH u uslovima kada je pola entiteta pogođeno poplavama proglasi vanredno stanje na teritoriji Federacije BiH. Da je Vlada FBiH proglasila vanredno stanje u Federaciji BiH, a Vlada RS je to već učinila za teritorij RS-a de facto bi imali proglašeno vanredno stanje u cijeloj BiH”, reče Sredoje Nović. Drugim riječima, jebo lud zbunjenog. Inače, ovaj ministar civilnih poslova BiH, koji by the way uzima ogromne novce da ne radi svoj posao, je poznat po dubokom suosjećanju sa građanima BiH. Ko se sjeća njegove ključne uloge u nedonošenju zakona o JMBG-u zbog čega su umirala djeca, zna o čemu govorim. Desnoje Nović je, osim nesuosjećajnosti, ovom izjavom pokazao iznimno nepoznavanje prirode i društva. Na to upućuje i njegova izjava kako sjednica Vijeća ministara neće biti odgođena jer on dolazi sutra na posao iz Banja Luke u Sarajevo. Dakle, otišlao je dalje od parole: “Država to sam ja”. “Vremenska prilika to sam ja”, otprilike je Novićev credo. Ako ja ne mogu doći na posao, vanredno je stanje. Ako ja mogu doći na posao i nije. A to što su samo do sada poginule desetine ljudi, što vlada prava humanitarna katastrofa, što su klizišta poharala sve, nije toliko ni bitno. Bitno je da Desnoje može doći na posao koji ionako ne radi.
Nasreću, postoje ljudi koji za razliku od Desnoje Novića jako dobro znaju da vode teku nizvodno, da se klizišta mogu javiti svugdje a da kišni oblak nazvan Tamara koji je poharao Balkan ne krši Dejtonski sporazum kada kiša pada i u RS- u i u Federaciji već jednostavno odrađuje svoj prirodni posao. Dijametralno suprotno od Desnoje Novića.
Dijametralno je to suprotno i od režimskih medija koji su, u pričama o poplavama, uglavnom izvještavali sa svog dijela zemljine polulopte, svog maleckog omeđenog dijela kosmosa zvanog entitet.
A ljudi koji se ponašaju drugačije od Desnoja i režimskih medija su obični ljudi koji su prešli entitetske granice da pomognu svojim najbližima s one strane imaginarne crte. Doduše, vrijedi spomenuti i da je bujica dobrim dijelom odnijela imaginarnu crtu. Nevolja je ujedinila ljude. Svjedoče to Bišćani koji su spašavali ljude u Doboju, ljudi iz Federacije koji odlaze kao pomoć u Bijeljinu ili pak oni koji su iz RS učestvovali u pomaganju u Žepču. Ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu su se punili kamioni pomoći za Doboj i Bijeljinu. Za razliku od entitetskih čistunaca i njihovih medijskih kerbera, obični ljudi su pohrlili u pomoć jedni drugima. Doduše, za obične ljude vlada stanje prirodne nepogode i katastrofe jer oni poput Desnoja Novića ne mogu doći na posao, neki od njih čak više nikada. A neki od rata na ovamo i ne znaju šta znači dolazak na posao. Zato je njihova svijest drugačija od Desnojeve, Dodikove, Bakirove, Nikšićeve i niza drugih svjesti kojima je i dalje bitno kako da dobro unovče sve što se događa. Ako ne može u novcu može i u predizbornim poenima. Bitno je da se stekne korist. Nije baš protupravna, ali jeste protuprirodne. I dok proganjaju sve drugačije, svojim potezima pokazuju da su jedini u ovoj državi koji čine taj famozni protuprirodni blud upravo oni. Preciznije rečeno, protuprirodni mentalni blud. A sve zbog toga što očito ne shvataju kako su ljudi dovedeni u takvo stanje da im je potrebna voda, hljeb, pelene za bebe, mlijeko i ćebad. Nikakav luksuz i nikakvo nacionalno čistunstvo. Potrebno im je ono najnužnije, ljudsko. Protuprirodnom mentalnom bludu svjedoče i potezi narodnih wannnabe vođa koji su sve što imaju materijalno i nematerijalno stekli na podjelama. Njima ne odgovara naše ujedinjenje. Zbog toga je vrlo bitno da se jedna strašna poplava, jedna kataklizma, pretvori u dvije odvojene. A, onda nije zgoreg uposliti i mentalne kerbere da pričaju kako je sve što se dešava Božija kazna anam’ njima.
Nadati se, a situacija na terenu svjedoči da bi moglo biti tako, da su poplave srušile ćuprije na kojima su nas mentalno nabijali na kolac dvadeset godina. Umjesto njih su tu ćuprije naše solidarnosti. Obični ljudi su položili ispit. Političari su pali. Bolje bi bilo reći da su pali na popravnom ispitu jer su na osnovnom pali još davno dok su gradili šoping centre i nabavljali skupe limuzine umjesto čamaca, helikoptera, kanadera ili pak reguliranja riječnih tokova. A od njih ništa drugo nije ni bilo za očekivati, da se ne lažemo.