Igor Serdar: Svršetak bajke o Vladi

Povezani članci

• 100 dana ruske invazije na Ukrajinu
• Homofobni napad u Super Superu: Dosta je prešutnog odobravanja nasilja Vlado RH!
• Heni Erceg: Gospođa zastava
• Vukovar, još jedna prećutana priča
• Zdravi egoizam i nezdrava misao
• Većina građana Srbije bi Aleksandra Vučića za premijera!

Svemu dođe kraj pa je tako došao i svršetak bajke o Vladi Republike Hrvatske.

Piše: Igor Serdar

Sasvim je svejedno na koji konkretan način  će se završiti  njezino praktično postojanje.

Ono što je bitno jest činjenica da je sada svima potpuno jasno da sistem po kojem rade ne donosi nikakav rezultat.

Dugo su upravljali odlukama, ali baš nikome nije niti mrvicu bolje nego prije njih. Neuspjeh. Failed.

Potpuno su nas uvjerili da način na koji išta provode ne može zaživjeti ni u kakvom razumnom roku i ne može proizvesti nikakav boljitak za širu populaciju.

Smjerovi , način i prezentacija djelovanja koje je ova vlada odabrala potpuno su promašeni.

Nitko nije zadovoljan ovom vladom. Čak su i članovi vlade toga svjesni.

Da biste nešto napravili uz pomoć EU – sredstava koje vlada osigurava – naš nenjegovani prosječni hrvat u najboljim godinama kojeg još nije ubila glupost, depresija, banka ili opća zaostalost…., mora biti spreman biti učenikom  cijeli život, a pravila, novi ispiti, nove okolnosti, novi neplanirani troškovi, novi pravilnici, nove cijene, itd, itd, itd…., sve  će se samo još „nadograđivati“ – da bi sprdačina bila veća.

Ako slijedite naputke i kriterije ministarstava neminovno upadate u zavisnost od  banaka,  a o vlastitoj  sudbini više ne odlučujete.

Razblaženo i razvodnjeno rečeno to je ovako nekako:

Idemo redom:  gospodarstvo.

–          Da biste nešto napravili u gospodarstvu morate „prilagoditi“ regulativu, smanjiti broj ljudi, prodati višak nekretnina za nikakvu cijenu, uzeti nepovoljan kredit, dovesti konzalting tvrtku…., uglavnom, da ne nabrajam dalje jer ta radnja nema neki egzaktan kraj…, skraćeno    rečeno: nemoguća misija.

Ajmo dalje: poljoprivreda

–          Da biste nešto napravili, na primjer – u voćarstvu –  morate imati najmanje 5 hektara da biste bili „isplativi“. Morate imati 50% vlastitih sredstava za investiciju, morate osigurati nasad kod osiguravateljske kuće, morate položiti ispit za „upravljanje integriranim procesom“, morate položiti poseban ispit za „upravljanje motornom pilom“, zatim osigurati stručni nadzor, markice za sezonske pomoćne poslove, voditi knjige, imati osigurano skladište s pomoćnim prostorima, dozvolu za kupnju sredstava zaštite, i da, morate imati atomizer s integriranim spremnikom čiste vode za pranje ruku….., uglavnom, nemoguća misija.

Turizam:

Dovoljno je o našem turizmu reći da niti jedan jedini jebeni hotel na obali ne mora prodavati nikakvo meso uzgojeno u našoj zemlji. Niti voće. Povrće također. Čak niti ribu.

Naši  lorencini, oprostite, brancini mogu biti na tržištu, ali hoteli će kupiti neke druge brancine jer ih Lorencin iz uprave ove države nije nekako nagovorio da bi se prvo trebalo potrošiti naše brancine. Predlažem sebe za ministra i obećajem da će hoteli prvo kupovati našu robu kao što Britanci prvo moraju kupiti britansko, a ako nema britanskog može i europsko. Kako? Ja znam kako i zato mi dajte da budem ministar turizma – zaradit ću Hrvatskoj 5 milijardi više svake sezone samo na znanju. Postavite me i shvatit ćete koliko su ovi bili  beskrvno-nikakvi.

Spika o zelenoj i plavoj lijepoj našoj završila se na zelenoj boji kao što je dolar nekako zelenkast i na plavoj boji kao što je euro nekako plavkast. U podjeli  te zelene i te plave hrvatske sudjelovali su svi ministri od postanka RH.

Idemo, nažalost dalje po našoj gluposti lupat jer ta pizdarija nema kraja. Neverending stori.

Zločesti mađari, kaže vrludavi  vrduljak oštetila je nas, a zaboravlja da smo i mi vrludali s plinom i oštetili njih –  kako tvrde – pa će stvar oštećivanja ići na međunarodnu instancu. To vam je kao i tužba za genocid. Tužimo mi. Tuže oni.

Nije rat nego pat. Pat su tri slova kojima dodate logičan nastavak: nja,nja, nja , nja, i eto ti hrvatske situacije

Toliko o energeskom njakanju od Jurčića preko Šukera do Sanadera i Vrdoljaka koji su svi – pokraj živog Šterna – najobičnija neupućena poslušnička neznalačka grupa poltrona i poslušnika koji čak i  znaju ponešto, ali, kao,  „nisu mogli drugačije u tim vremenima i takvim  uvjetima…, itd, itd, itd….

Ajmo sad dalje: zdravstvo, školstvo, vanjski i unutarnji poslovi, vojska…., sve je to „zrelo za potpunu demontažu i mislim da nema potrebe dalje obrazlagati.

Tko razumije zašto ova vlada mora odmah otići taj razumije……,  pa makar bio i esdepeovac i ljevičar i sljedbenik samoupravnog modela socijalno osviještene mladeži, stareži , partizana, ma svega od spomenice do tuđmanice…., jednostavno rečeno u brojalici:

Učio je učio od srijede do petka, al se nije mako dalje od početka… – u našem slučaju – nije se mako dalje od „ispravnosti ideologije“. Milanović. I kako sad pomaknuti nešto pokraj takvog ideologa bez interesa za ljudske potrebe kao što su materijalna sigurnost i dostojanstvo?

Jedino bi se veliki vođa mogao možda uvjeriti da je ideološki savršeno odradio i da će ga se pamtiti po tome.

Uvjet je da sad i odmah  smjeni gotovo sve, osim sebe naravno, uz obrazloženje da su ljudi koji vode sva ta ministarstva izgubili njegovo povjerenje – zato jer on predstavlja volju građana ove zemlje, a ljudi više ne vjeruju gotovo niti jednom izabranom ministru – i zato moraju otići.