Božica Jelušić: Divlja ruža, crni kos

Povezani članci

• Fažana – od amfora do pašarete
• ODLAZAK PROFESORA
• Sa stvarnim likovima o stvarnim događajima iz filma Quo vadis, Aida?: Jer, stvarnost je uvijek gora!
• Još jedan veliki uspjeh Balet Mostar Arabesque na svjetskoj sceni
• Bogdan Bogdanović: Mostarski grad mrtvih
• Amila Ramović: Umjetnost vam ne daje šta treba da mislite

Piše: Božica Jelušić

U malom seoskom vrtu, kakav sam uvijek željela, procvala je “divlja ruža, šipku mati”. Ona plebejska, “pasja ružica”, koja zakiti živice, ograde, ruševine, koju svatko može pomirisati i pogledom pogladiti. Lijepa kao otisak anđeoskog kažiprsta na modrom proljetnom svitku. Istinska i nepatvorena ljepotica među snobovskim kultivarima, osjetljivim na svaki dodir vjetra i jači pljusak. Veselo mi ona maše, ja veselije odmahujem: Dobro mi došla, uspomeno iz djetinjstva, nedužna i nenadmašna baš kao prva ljubav!

Doskakutao je i crni kos, gospodin Turdus merula, odani čuvar vrta, i prema Kunderi “pouzdani vjesnik čistoga okoliša”. Odmjerio me zrnatim okom, pokazao žuti kljun i uređeno perje, podsjetivši da je upravo on (od 304 vrste koliko ih ima) baštinik panonske širine, amblematska ptica našega zavičaja. Živi pet godina, gnijezdi se u grmlju i šumi, jaja su mu zelenkasto-plavkasta- čuvajte ih obavezno! Rečeno je nedavno (gospodin Richard Swartz na Literarnoj konferenciji u Berlinu) kako je upravo kos “najuvjerljiviji Europljanin”, jer samo ovdje stanuje i razvija svoje potomstvo. Drži se stila, tradicije, boljih običaja. Nadzire naše ponašanje prema prirodi, tuguje, ljubuje i pjeva korak od naših vrata.

Istinski gospodar na koga se valja ugledati i kome posvećujemo i ovu malu pjesmu za današnji dan, posvećen slavi vrta i tišini postojanja na obodnici svijeta:

K O S

Pogledaj u vrtu kosa,
Koji glača crni frak!
Kus jabuke, zrno prosa,
Bistra voda i čist zrak!

Mladoj Flori daje vjeru:
Vježba triler i sinkope.
Svakom jatu znade mjeru-
Ptičji regent Europe!

Flora Green