Tko može promijeniti našu crkvenu platformu ako ne mi?

Povezani članci

• NOVAK I 11 ZMAJEVA
• Dragan Markovina: Haris Pleho i Rasim Smajić vratili se vjeri otaca
• Boris Dežulović: Pet najvećih hrvatskih mitova: Lijepa naša domovino bajki
• OBEZVRJEĐIVANJE PREDSJEDNIŠTVA
• Veliki filozof Bernard Henry-Levy: Evropa ne smije ostaviti Bosnu na cjedilu
• Tihić: Susret Fule – Dodik je loša poruka EU državi BiH

U prigodnom uskrsnom intervjuu naslovljenom „Mladi više ne smiju čekati da im sudbinu kroje stranački poslušnici“  što ga je, još i uoči skorih dubrovačkih Susreta hrvatske katoličke mladeži, specijalizirani novinar Slobodne  Dalmacije g. Damir Šarac odradio (srpski: otaljao)  s biskupom dubrovačkim msgr. Matom Uzinićem, uvodno predstavljenim kao „jedna od najomiljenijih osoba najjužnije hrvatske biskupije, koja riječima, djelima i primjerom svjedoči kako bi suvremena Crkva trebala komunicirati s vjernicima i s javnošću“,  posebno su istaknute riječi intervjuiranog: „Primjećujem da su stranke neučinkovite jer ne dopuštaju najuspješnijima, najkreativnijima, najobrazovanijima da izađu na površinu, nego na funkcije dolaze oni najposlušniji stranci.

Ako je to jedan od korijena problema, tko onda može promijeniti našu ekonomsku platformu ako ne mi?!“  Iz razgovora zaključujemo da se ta suvremenost u komunikaciji manifestira  u biskupovoj otvorenosti modernim medijima (Facebook, „selfie“ fotografija), odnosno u njegovom poniznom priznanju i pitanju oproštenja od vjernika zbog afera oko nestanka relikvijara iz katedralne, a kapitala iz biskupijske riznice, odnosno njegovim relativno skromnim primanjima i općenito skromnim materijalnim statusom i prohtjevima.  I time je msgr. Uzinić po svom, ali, očito, i novinarovom mišljenju stekao sva  (moralna) prava da s pozicije svoje kao i svekolike Crkve (u Hrvata) koju predstavlja opandrči po politici, političarima i strankama, koje su ovo društvo, ovu zemlju, i njezinu „ekonomsku platformu“ doveli do bezizlaza. Da oproste fine novinarske i još finije biskupske uši, naš narod običava politiku prispodobiti s kur…., pardon, s obrtnicom koja se bavi najstarijim zanatom na svijetu, baš onim koji je upražnjavala ona čiju je sigurnu smrt kamenovanjem spriječio Onaj, čijem će kasnijem Uskrsu prva posvjedočiti baš ona…

A Njegove riječi  koje su paralizirale sve ruke i svo kamenje spremno da po zakonu gomile presudi nesretnici glasile su: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen.  Sve da je msgr. Uzinić i bezgrešan, tko mu daje pravo da ovako nonšalantno i zapravo bahato popuje, odnosno „biskupuje“, u konkretnom slučaju,  političarima i političkim strankama? Po čemu je to njegova Crkva (u Hrvata) učinkovitija od na primjer HDZ-a, odnosno po čemu je on kao biskup dubrovački učinkovitiji od dubrovačkog gradonačelnika? Je li on uopće svjestan odgovornosti svoje crkve za postojeće moralno, pa i političko, pa i gospodarsko stanje u zemlji?  I da ne bih u nedogled nizao slična (retorička) pitanja, da pokušam na koje i odgovoriti, recimo na prvo postavljeno.  Pravo, u konkretnom slučaju, biskupu Uziniću da docira ovako s visine dajemo svi mi tzv.građani odnosno vjernici, odnosno svi mi „mladi koji više ne bi smjeli čekati da nam sudbinu kroje poslušnici Crkve (u Hrvata)“. Odnosno novinari  poput (i ne više tako) mladog  g. Damira Šarca kojima ni u primislima nije trznuti nekog  crkvenog visokodostojnika, pa što ne baš i „najomiljenijega“, protutezom tipa: „A ja, primjećujem da je Crkva (u Hrvata) neučinkovita, jer ne dopušta najuspješnijima, najkreativnijima, najobrazovanijima da izađu na površinu, nego na funkcije dolaze oni najposlušniji Crkvi (u Hrvata).

Ako je to jedan od korijena problema, tko onda može promijeniti našu crkvenu platformu ako ne mi?“

Darko Kaciga Dubrovčanin