Flamur Gashi, ambasador Republike Albanije u BiH: Najpoznatiji umjetnici Albanije rođeni su u Sarajevu

Povezani članci

• Ekonomski položaj kmetova i raje pod turskom vlašću
• “Nobelovac i Travnik” (Ivo Andrić: život, literatura…)
• Enver Kazaz: Sretni zbog rasizma
• Uprava Kliničkog centra u Sarajevu optužuje anesteziologe da su dio ‘političkog plana’
• „Strah nikada nisam imao jer sve je to jednostavno muzika“
• Božje Novosti

Foto: Damir Ćumurović

Polovinom maja ističe četverogodišnji mandat ambasadoru Republike Albanije u Bosni i Hercegovini Flamuru Gashiju, koji iza sebe ovdje želi ostaviti spomenik Majci Terezi. Nj. e. Gashija, novinara po profesiji, prvo smo pitali odakle je njegova porodica.

PIŠE: Edina KAMENICA, Oslobođenje

– Gashija ima oko tristo hiljada po cijelom svijetu i svi smo porijeklom iz Niša. Srbi su 1786. izvršili veliki progon Albanaca na Kosovo, a pola Niša i 28 sela je pripadalo Gashijevima. I danas u turskim defterima piše, nahija Gashi. Ostali su oni koji su prihvatili pravoslavnu vjeru. Aktuelni gradonačelnik Kruševca je, recimo, Gašić, porijeklom iz Niša.

A od kada ste u Albaniji?

– Mi smo već sedam koljena jedni na Kosovu, jedni u Albaniji. Moja djeca su rođena u Albaniji, njihova majka je Albanka. Ja sam na Kosovu rođen, moj otac u Albaniji, a njegov otac na Kosovu. Majka mi je rođena u Albaniji. Ljeti smo dolazili na Kosovo, a zimi bili u Albaniji, jer je tamo toplo. No, ’47. zatvore se granice. Mi smo tada živjeli u Peći i Srbi nisu mojima dozvolili povratak u Albaniju, pa je moj djed sa djecom ostao na Kosovu, a njegov brat sa djecom u Albaniji.

Bosna, kolijevka soli

To je problem naše regije, što neki ne mogu shvatiti šta se i kako desilo. A mi na Balkanu imamo mnoge pa i nepoznate veze. Samo malo treba pročešljati i odmah se ispostavi da su korijeni tamo gdje nikad ne bismo mislili. Evo, Brčaci su pravi Iliri, a samo u Brčkom, Trebinju, u Krajini i kod Albanaca, imaju one prave gusle, ne one koje postoje u Srbiji.

Eh, kada bi nas historija spajala, a ne razdvajala kao danas?

– Jako malo znamo jedni o drugima. Evo, u Sarajevu ima Dobrinja, aerodrom je tu i Butmir. Butmir se samo na albanskom može prevesti. Botmir – dobra zemlja. Jeste, najbolja zemlja u Sarajevu je Butmir. Ima puno ovdje ilirskih naziva. S prof. Spahićem, ne Ibrom, nego autorom dvije knjige o porijeklu Bosanaca, pričao sam o tome, i sa gradonačelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem. U jednom trenutku, gospodin Imamović se izvini, izađe, i vrati se sa knjižicom, na kojoj piše “Porijeklo imena Bosne”, akademika Mađara, iz vremena Austro-Ugarske. Objasnio je, na staroalbanskom jeziku Bosna znači kolijevka soli. Drveni sud za sol koju koriste ovce na sjeveru Albanije zovu bossn. A Bosna je, poznato je, kolijevka soli, prva ruda soli u Evropi je u Tuzli vađena.

Ili, bosančica. Rječnik na njoj napisan je 387 godina prije rječnika Vuka Karadžića. Naučnici u Albaniji kažu da u dosad najstarijoj pronađenoj knjizi na albanskom jeziku ima 5 slova na bosančici, a knjiga je iz 1555. godine. Dakle, mi moramo učiti istoriju, a prebogata je istorija i Albanaca, i Srba, i Crnogoraca, i Bosanaca, i Hrvata i Makedonaca. Veliki problem su predrasude zbog neznanja i zbog namjera. Zna se šta se i ovdje za Albance isključivo govorilo prije pedesetak godina. Sada se priča o ‘glupim Bosancima’, ne slučajno. Evropa nema snagu da rješava sve i svašta, do nas je.

Ali, ista ta Evropa sveže nam prvo ruke, pa onda daje domaće zadatke…

– Mi sami moramo izvršiti te domaće zadatke, ali prvi i osnovni zadatak je da budemo patrioti svoje zemlje i svoga naroda. To ne znači da ja mrzim tebe kao Bosanku, ili nekog kao Srbina i kao Hrvata. Ako si istinski patriota, ti nikada nećeš mrziti drugi narod. Naša je sudbina da živimo zajedno. Ja bih volio da mi je prvi komšija Amerikanac ili Šveđanin, neko ko ima para, visok standard, ali moj komšija je Crnogorac, Bosanac, Srbin, Hrvat, Makedonac, Grk, Italijan, i tu realnost ne možemo mijenjati. Pa, hajde, nađimo tačke dodira između nas.

Koliko ima tih tački između Albanije i Bosne i Hercegovine?

– Koliko god hoćete. Prvo je historija, iako u Bosni neki priznaju porijeklo od Iliraca, neki ne. Ne ulazim u te sporove, ali imamo vjekovne veze i od prije turske imperije i poslije. Evo prezimena Arnaut, Arnautović. Turci su zvali Albance Arnautima. Posljednjih 50-ak godina htjeli su neki uspostaviti podjelu između Albanaca iz Albanije i onih s Kosova, pa kad bi se govorilo o ovima iz Albanije, rekli bi da su to Arnauti, a kad je bilo riječ o ovim sa Kosova, onda bi rekli Šiptari. A svi Albanci u svijetu se zovu Šiptari. Za mene  nije poniženje da kažem da sam Šiptar, ali kada bi se ovdje reklo Šiptar, to bi bilo zlonamjerno, s ponižavanjem. Ja se ponosim time što sam Šiptar. Ljudi ne znaju, moja država se zove Šiprija, a narod Šiprije su Šiptari. Kao, Albanija – Albanci.

Albanski zet i Jovo Divjak

Ponavljam, ključ problema na Balkanu je neznanje. Mi smo pet stoljeća bili pod istom imperijom, bili smo, pola stoljeća dio Jugoslavije, više od polovine Albanaca na Balkanu i sve su to tačke dodira. Ovdje, u Sarajevu, rođeno je četiri ili pet najpoznatijih ljudi albanske kulture. Bekim Fehmiju, rođen nema ni sto metara odavde (zgrada ambasade je pored Vijećnice; op. a), najveći prevodilac albanskog jezika, porijeklom Jevrej Robert Švarc, ovdje je rođen, a živio je do smrti u Albaniji. Odmah iznad Inat kuće rođena je Tinka Kurti, najbolja albanska glumica. U Sarajevu je živio najveći albanski pjesnik Đerđ Fišta, naš Homer, katolički sveštenik, franjevac. Ovdje ima prezime Bušatlije, Bušatlić. A Bušatlije je bilo najveće pleme u Skadru i danas je to tamo najveća familija. Mehmed-paša Sokolović je bio albanski zet… U BiH je došlo dosta ljudi s područja Kosova i sjeverne Albanije, ljudi koji su postali slastičari, pekari, ćevabdžije. Poslije 2. svjetskog rata na Baščaršiji se najviše čuo albanski, a Sarajlije se sjećaju Albanaca koji su im rezali drva. Danas ne možeš naći trojicu Albanaca koji ne rade u cijeloj BiH. Ima šala: Ko radi stalno? Semafor i Albanac. Sada u BiH ima Albanaca učitelja, rektora, dekana, vlasnika univerziteta, ljekara, do prve žene kardiohirurginje u BiH. U posljednjem ratu, narodni heroj je postao Bajram Zenuni. Albanci su bili na strani naroda BiH, neću reći protiv Srba, ovih ili onih, bili su protiv agresora, a ko je bio agresor znaju svi. Moj je prijatelj Jovo Divjak Srbin, ali je bio protiv agresora. Samo u Sarajevu je s puškom na ramenu stradalo 186 Albanaca, imali smo nekoliko komandanata, bili smo i u generalštabu.

Koliko je postojanje Albanije i Kosova mogući razlog za balkanske, blago rečeno, nesporazume?

– Albanci su ratovali više od sto godina, od 1878, od Berlinskog kongresa za to da imaju jednu domovinu, kao i Srbi, Hrvati. Niko nije pitao Albance kada je stvorena Kraljevina SHS i nikad kasnije, a svaki put su se Albanci borili za slobodu i da budu u jednoj državi. Poslije rušenja Jugoslavije, slika Balkana je drugačija. Mi mislimo, kao Albanci, da smo dosta od sebe dali da budemo jedna država, i nismo mogli to postići. Sada tražimo da cijelo albansko biće bude pod pokroviteljstvom EU, jer je to najlakši i najkraći put za ujedinjenje svih ljudi u Evropi. Nismo za promjene granice, a ako neko treba da ih mijenja, to smo mi, koji živimo u šest država.

Da li je Albanija miljenica EU zbog svog stava o granicama ili zbog NATO-baza u njoj?

– Zbog mira i stabilnosti u regiji nećemo promjenu granica i poslije proglašenja nezavisnosti Republike Kosovo naš cilj je EU. A Albanija podržava Republiku Kosovo na svakom koraku. Albanski narod Kosova je odlučio da bude neovisna država i mi smo i to podržali. Imat ćemo specijalne odnose, to ne krijemo. Jest da to nije ono što su sanjali naši preci, ali istorijska činjenica je: mi, kao Albanci, zajedno igramo veliku ulogu u tome da cijeli Balkan bude u evropskoj zajednici. Zato smo mi sada u NATO-u, prije neki dan je i Kosovo kao posmatrač primljeno u parlamentarno vijeće NATO-a.

Ukrajina je velika škola

Dakle, ne želimo promjene granica, nikako, ali ako ih neko htjedne mijenjati, onda se i Albanci moraju pitati. Jer se igra efekt domina. Ukrajina je velika škola za sve, ne naučimo li tu lekciju biće još gore kod nas. Inače, kompletna Albanija je sada NATO-baza, svaki naš milimetar je dio tog Saveza. Evropa je počela shvatati da je pogriješila teško s Albancima, i na Berlinskom kongresu, i na Versaju, i između dva rata, i poslije balkanskih ratova. Ne znam koliko se mogu te greške ispraviti, ali Evropa duguje Albancima. Odluka velikih sila Evrope je bila da se podijeli albanska teritorija.

Podijeljen je i Bosanski ejalet?

– Ja govorim samo o Albaniji. Jer nijedna država na svijetu nije, kao mi, okružena svojim bićem, sa svih strana granica. Dajte, nađite mi još jednu takvu. Sjeverni dio Grčke su Albanci, u Makedoniji, komplet pogranični dio stoposto Albanci, Kosovo, južna Srbija, Crna Gora. Više ima teritorije s Albancima izvan Albanije nego što ih je unutra. I opet mi Albanci kažemo, hajde, zajedno ćemo. Da budem jasniji, nisam govorio o dijaspori, nego o Albancima koji žive na vjekovnim ognjištima, a to nije dijaspora. Naravno, bez albanske dijaspore ne bi bilo ni neovisnosti Albanije 1912, ni neovisnosti Kosova, dijaspora je doprinijela demokratskim procesima u državi, a najviše je i doprinijela povezivanju albanske političke, kulturne elite sa najvećim našim prijateljima u svijetu, sa SAD-om, s Englezima, Francuzima, Austrijancima, Nijemcima i Talijanima. Da nije bilo te podrške, sasvim bi druga situacija bila i sa Kosovom, ali naši prijatelji su imali pokriće da nas brane. Branili su nekoga na čijoj je strani pravda, a kada je tako, onda ga je lakše podržavati. Iako, nije bilo lako.

Ne može žena kod muža

– Prema Ustavu Albanije, dužan sam braniti svakog Albanca koji živi van granica Albanije, a poslije proglašenja nezavisnosti Kosova, napravljen je sporazum da tamo gdje ne postoji njihovo diplomatsko predstavništvo, Kosovo predstavlja ambasador Albanije. Tako da na neki način radim na što boljim vezama između BiH i Kosova. Znamo koje su poteškoće u BiH oko priznanja nezavisnosti Kosova, a ja uvijek kažem: ljudi moji, radite samo ono što radi Srbija. Kosovo i Srbija su ratovali prije nekoliko godina, a sada se mjesečno sastaju njihovi premijeri. Sada može građanin Kosova ići slobodno preko teritorije Srbije, koja priznaje LK, vozačke dozvole i druge dokumente Kosova. Ovdje, ništa od toga. Jeste apsurd, ali nije do kosovske strane. BiH teži slobodnom kretanju građana i roba, traži bezvizni režim između BiH i EU, a ne da prvom komšiji da joj dolazi slobodno. Iako ste živjeli više od 50 godina zajedno, iako je samo u Sarajevu više od 20 hiljada građana porijeklom s Kosova, a najmanje oko deset hiljada građana Kosova su porijeklom Bošnjaci. Problem je i ekonomska razmjena. Prošle godine je bilo oko 155 – 160 miliona, ali u omjeru 80:20. BiH dobije 80 posto, a ostalo Kosovo. Do 15. januara, kada je vlada Kosova donijela mjere reciprociteta s BiH, vaši šleperi su mogli ići na Kosovo, i ljudi. Sve je otad stalo. Nije vrijeme za prebacivanje loptice, i mene samo interesuje stav Vlade BiH, stav Predsjedništva BiH, a toga nema. Najviše gube neki ljudi koji žive ovdje: porodice su podijeljene, ne može žena kod muža, sin kod oca, a u BiH su rođeni i obrnuto. Dok drugi građani BiH imaju po dva-tri pasoša i mogu ići svugdje, pa i na Kosovo.