Emir Suljagić: Nije cilj da neko četiri godine ima vozača

Povezani članci

• Kurspahić: BiH u evropskom ćorsokaku
• Sarajevski univerzitet i bahati vlastodršci: ŠTRAJK ILI PROPAST
• Intervju – Nikola Vučić: Toksična muškost, svakodnevica našeg postojanja
• Reciklaža
• FTV i RTRS: Velika razlika u kvalitetu
• Demonstracije u Sarajevu se nastavljaju: BiH i Sarajevo čekaju veliki utorak

Ovog je ponedeljka u Potočarima potpisan dogovor oko zajedničke liste takozvanih „probosanskih stranaka“ u Republici Srpskoj za ovogodišnje opšte izbore. Platformu koalicije „Prvi mart“ su u Memorijalnom centru potpisale Demokratska fronta BiH, Hrvatska stranka prava, Posavska stranka, Savez za bolju budućnost, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Stranka demokratske akcije, Stranka dijaspore, Socijaldemokratska unija i Stranka pravde i povjerenja. Cilj je jasan: tri poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH iz manjeg entiteta, te čak deset poslanika u Narodnoj skupštini RS.

Iako je lider „Prvog marta” Emir Suljagić siguran u pobjedu, čitav se dijapazon poteškoća u postizanju međustranačkog dogovora pokazao već prilikom vođenja pregovora. Neke su se stranke povukle, neke, izgleda, nikad nisu ove ideje shvaćale ozbiljno, neke, pak, nisu ni svjesne posla koji slijedi.

Razgovarala: Paulina Janusz

Ovo je u stvari tek prvi korak, meni se čini da ovaj drugi, odnosno sastavljanje predizbornih lista, može biti još teži.

Nije tako, ovo je najteži korak. Mi smo dosad sjedali u nekoliko navrata i jedino što dosad nismo mogli dobiti je bilo čvrsto i jasno preuzimanje obaveze da će stranke biti na zajedničkoj listi. O svemu smo razgovarali – i o kvotama i o relativnoj zastupljenosti i učešću na listama. Manje više o svemu osim o imenima i o ovome što se dogodilo u ponedeljak, dakle o javnom preuzimanju obaveze da će se biti na listi. Drugi razlog zašto je ovo najvažnije je da smo mi donedavno imali SDP u svim konsultacijama, neke su stranke dolazile, neke su izlazile, i sad mi po prvi put konačno znamo ko će biti na zajdničkoj listi.

Prije svega, dosad je u svemu ovome učestovao predstavnik SDP-a, koji je jednom govorio da je tu u svojstvu posmatrača, pa u svojstvu učesnika i onda je na posljednjem sastanku rekao da ako se pojavimo na slijedećem onda ćemo ići, a ako nećemo onda nećemo ići. I kad se nisu pojavili nisu našli za shodno da nas obavijeste da neće doći.

Ukoliko mi je poznato na ovom sastanku se nije pojavila ni SDA.

SDA se nije pojavila zbog nekih unutarnjih problema. Ja mislim da je kod njih tada bila donešena odluka o tome ko će „kadrovirati“ u njihovoj kvoti zajedničke liste – da li će to biti Centrala ili regionalni odbori ili će biti ovaj dio ljudi u SDA koji su iz entiteta RS. Tako da smo u tom trenutku postali koletaralna šteta SDP-ove nezainteresovanosti za ovo i SDA-ih unutranjih nesuglasica.

Nije Te strah da će „Prvi mart“ i dalje biti koleteralna šteta prilikom sastavljanja lista?

Ljepota ovoga što smo potpisali je da se niko nikome neće miješati u kadrovska rješenja i svi su se obavezali na to. Svako će dostaviti imena unutar kvote i to je to.

Kakve će to biti kvote?

Nije to tačno dogovoreno, dogovoreni su principi. Bitni će biti rezultati za dva zadnjia opšta izbora i za dva zadnja lokalna izbora ili za zadnjih opštih i zadnjih lokalnih, to ćemo da vidimo. Nije svaka stranka jednako jaka u svakoj izbornoj jedinici ili u svakom djelu entiteta. Dakle, ima djelova RS-a gdje nemate nikog drugog osim SDA, ali imate i djelova gdje nema nikog drugog osim SBiH-a, imate i djelova gdje imate neke nove stranke koje su se pojavile. Dakle, neće to biti problem.

Neki kadrovi iz RS-a imaju garantovana mjesta na listama, ovo je sad unutar stranaka više pitanje redoslijeda. Ovo su takozvani „vječiti Bošnjaci“, mislim tu prije svega na SDA, koje svi znaju, ali koji, čini mi se, godinama dokazuju da nemaju nikakvih drugih kvaliteta osim bošnjačke nacionalnosti.

Ovo je problem čitavog političkog sistema u Bosni i Hercegovini da se ljudi regrutuju u vlast na temelju etničke pripadnosti. I to je tačno. Etablirane političke stranke će vjerovatno ponuditi ljude koji su svima poznati. Zato je dobro prisutstvo ovih manjih stranaka, koje će doprinijeti tome da ljudi imaju neki izbor.

U RS-u ima dobrih kadrova. Imaš naprimjer ljude koji su iz SBB-a u Banjaluci, imaš ljude u SDA u Zvorniku, naprimjer Ilijaz Miralemović (odbornik SDA u Zvorniku, prim. aut.), imaš Amira Kulaglića, koji je u srebreničkom DF-u. Dakle, imaš tu ljudi. SDA ima kadrove koje svi znamo, Ramiza Salkića i Sadika Ahmetovića, ali sad će na listu ući neki novi ljudi koji inače ne bi imali šanse da nema ove zajedničke liste. I zato je, između ostalih, dobra stvar ono što mi radimo.

Zašto neće biti zajedničkog kandidata za predsjednika RS?

Nije sigurno da neće. Naš je stav da ne treba da bude, ali ako se oni dogovore oko toga onda super. Ali prvo, ovo je ustavno zagarantovana pozicija, koju možeš dobiti sa sto glasova. Zadnjih sto Bošnjaka u RS-u će imati bošnjačkog potpredsjednika u RS-u. Drugo, mi strankama ostavljamo komad svog identiteta. One će ući na zajedničku listu oko platforme „Domovina“ i ja mislim da im treba ostaviti komad njihove prepoznatljivosti. Svakako svaka od njih će voditi svoju kampanju i treba im omogućiti da imaju svog kandidata. I treća stvar, ovo je toliko irelevantna pozicija da ne vrijedi trošiti vrijeme i para za nju.

Prije nekoliko sedmica u emisiji „Pošteno“ Mehmed Bradarić ti je prigovorio da si „frustriran“ u odnosu prema SDP-u. Ovih je dana „Prvi mart“ prozvao Denisa Bećirovića za populizam, sve zbog verbalne podrške majkama Srebrenice. Istovremeno potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić slična bezsadržajna saopštenja „štanca“, a „Prvi mart“ ne reaguje. Ima li u tom odnosu prema SDP-u i SDA duplih aršina?

Ramiz Salkić je tu beznadežan. On bi trebao biti jedan političar koji kad su pozivali Šuhru Malić (srebrenička majka optužena za narušavanje reda i mira za ulazak u zemljioradničku zadrugu u Kravici u julu prošle godine, prim. aut.) na sud u Srebrnici kao potpredsjednik Skupštine dođe u sudnicu i prisutstvuje ili barem pošalje nekoga. On to ne radi nego piše saopštenja.

A Denis Bećirević je predsjednik državne Skupštine. I on isto kao Ramiz Salkić gađa saopštenjima. Zna li neko od njih koliko košta 400 dolazaka na ročišta na sudu u Srebrenici? Ove troškove mi snosimo mjesecima. Mi smo samo rekli da bez konkretnih mjera saopštenja nam ne znače ništa.

Ovo je godina problem bošnjačke politike u RS-u, dakle ona se praktično svela na pisanje saopštenja. Da li misliš da „Prvi mart“ ovo može promjeniti?

Može, zato što sad nema konkurencije. Njih sad tamo ima pet pa gledaju da niko ništa ne radi. Nemoj ti ništa, neću ni ja. Što će ih biti više, veća će biti mogućnost da neko stvarno nešto uradi. Slijedeća stvar, možda ja neću biti tu, ali sigurno Prvi mart neće prestati da postoji i sigurno nećemo prestati da ih pratimo, na svakom koraku.

Dakle, mi ćemo gledati da oni rade svoj posao.

Dakle, iza „Prvog marta“ će biti drugi mart, neka vrsta evaluacije?

Upravo tako. Mi nećemo stati, nije cilj ovog što smo napravili da neko četiri godine ima vozača.

Poznavajući političku scenu u RS-u mogu sa sigurnošću reći da većina od njih misli upravo na ovog „vozača“.

Onda su ludi. Mi sad radimo ono što su oni ovih 17 godina trebali da rade, a samo su gledali kako propadamo. Ovo je za sada najozbiljniji korak.

U zadnje vrijeme bio si predmet komentara tvog nekadašnjeg stranačkog šefa Zlatka Lagumdžije, koji Te je u razgovoru s Duškom Jurišić uporedio sa Šešeljem. Ovo je izjava bila zloupotrebljavana na sve moguće načine, ali u suštini on je Tebe optužio da si prošao put od ljevičara do desničara. Da li je tako, da li si se odrekao građanskih ideja?

Jedino čega sam se odrekao je Zlatko Lagumdžija. Ja sam 2008. s mojim prijateljem Reufom Bajrovićem ušao u njegovu kancelariju i našao sam jedan politički leš. Mi smo ga podgrijavali, pa upravljali njime, pa šminkali, pa govorili ovo je dobro, ovo ajmo ovako, ajmo onako. I on je slušao. I onda je u jednom trenutku u roku od 24 sata odlučio da sve što je radio od 2008. do 2011. potpuno zaboravi i da se dogovara sa Čovićem i Dodikom.

Dakle, za njega je desničarenje kad ja odem da se izborim za to da djeca u Konjević Polju ne moraju učiti da su im roditelji mudžahedini, a socijaldemokartija je kad on i Milorad Dodik sjednu i dogvaraju Zakon o prebivalištu koji Dodiku omogućava da reguliše broj građana RS-a. On je sjedeo za istim stolom s Rajkom Vasićem, nisam ja. Saša Magazinović je sjedeo s Rajkom Vasićem. I sad sam ja desničar a oni su socijaldemokrati.

Onda je u tom smislu Lagumdžija Šešelj.

Ne, ne, Zlatko Lagumdžija je sramota sama za sebe, ovog se na da uporediti ni s čim. Ali nema on sigurno prava nikoga upoređivati sa Šešeljem.

Pa moguće je da zabuna o Tvom „desničarenju“ je rezultat preokreta nekih radikalnih glasila, poput SAFF-a, u odnosu prema Tebi. Nekad si bio njihov neprijatelj broj jedan, danas Ti pružaju podršku.

Ovo je meni smiješno da ljudi sad vide nešto dobro u tome šta ja radim, a nisu vidjeli ništa dobro u tome što sam radio kad sam se borio za prava jedne druge manjine u drugom entitetu, a odbrana građanske manjine je bila svrha čitavog slučaja oko vjeronauke. I ko god vidi razliku između te dvije stvari onda meni njegova podrška ne treba.