Željko Grahovac: SAMO SJAJ ČISTOG SAGARANJA

Povezani članci

• Završen IMEP projekat: Ostali su jači i profesionalniji mediji
• VRIJEME KOJIM NE ZNAMO KORAČATI
• Michel Slomka: “Srebrenica, povratak na zemlju”
• Predstavnik OSCE-a za slobodu medija izrazio zabrinutost za sigurnost novinara u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nakon nedavne presude MKSJ za ratne zločine
• Dinamo pregazio Neftchi
• BESMRTNOST I KAKO JE STEĆI

SAMO SJAJ ČISTOG SAGARANJA

ako je tačno a izgleda jest baš tako da pjesnik ustvari ništa
ne piše preostaje ti samo tragati dokučiti rub do kojeg vodi
istina i iza ponor u dva smjera…stol je bio splav kojim smo
se otisnuli / na pučinu…tu gdje bi se u pravilu trebale sjeći
topla i hladna struja stajala je pepeljara od mutnog stakla
u prizoru moraš vidjeti i ono što jest i to čega nema…u nju
sam povremeno otresala pepeo/ u koji sam se pretvarala…

predrasude su visina i dubina gore i dolje kao poštapalice u
govoru koje ničemu ni ne služe jedino zamagljivanju stvari
pri slobodnom padu i u času spoznaje osjetiš kako je u tebi
istovremeno sve ono povrh jednako kao i ono ispod upravo
kao što…zvijezde ne postoje da nam uljepšaju / noćno nebo
one su crno ugljevlje ostaci materije/ koja se nije štedjela…
i sve što se ima reći stalo bi u te dvije riječi padati i izgarati

gravitacija i oksidacija i… u sveopćem rasulu sjaj će drugih
zvijezda / padati na naša mrtva tijela / i činit će se izdaleka
kako još titramo/ pulsiramo odašiljemo svjetlo…nema smrti
ako si dovoljno daleko ako ništa do tebe ne dopre samo sjaj
čistog sagaranja…sjećam se da sam se branila govoreći/ idi
molim te dok je još vrijeme/ od tebe mi se nesvjesti…i dobro
bi bilo dlanovima zapriječiti prilaz bar na pola metra ionako

svjetlost traži rastojanje kako ne bi u sebe utopila ozarenost
u studen potok blud pobada sebe i boli…s rukama do lakata
uronjenim u otvorenu ranu dana moraš sve redom prešutjeti
da ništa ne bude i da ništa ne preostane kako bi bila pjesma
kao u igri skrivača pretvarača izmamiti od svega poslušnost
nepostojanja darivati milost preimenovanja… otkud snijeg u
ovo doba godine šta vam je / to se mamino brašno prosiplje

na sve strane… nema vremena i nikad nigdje nikako…nema 
opravdanja za moju radost… to će doći kasnije tako kasnije
definišemo vrijeme koje još uvijek ne dolazi s opravdanjem
za ime nisam siguran biće da je svako ipak samo uzurpacija
…sve je već bilo gotovo/ onog trenutka/ kad je Juda shvatio
izdaja se ostvaruje čim se imenuje…zato pusti riječi da otiču
nijedna rijeka nije stala nikom to u zasluge nećemo pripisati

Željko Grahovac