Dokle, licemjerno i podlo ćutanje, sa miševima u vlasti!

Povezani članci

• Aferim Doglavnice, gospođo Kolinda Kitarović
• Blokirani granični prelazi između BiH i Hrvatske
• Srđan Gavrilović: Danas je poezija uglavnom malokrvna, a proza sterilna i neproživljena
• Švedski sto
• Internacionalni dan animacije 2012
• Opstrukcija za opstrukcijom: Ured za reviziju FBiH – sam protiv svih?

Aluminij iz Mostara je jedinstveni primjer u zemlji Bosni i Hercegovini, uzajamne, osmišljenje kolektivne pljačke i kriminala i protiv sopstvene države i uz pomoć njenih struktura vlasti, te neviđene diskriminacije radnika nehrvata na nacionalnoj osnovi. Karike u lancu ove kriminalne hobotnice su brojne i njeno opisivanje pojedinačno iziskivalo bi mnogo vremena i prostora, a već je u proteklih 20 godina mnogo toga rečeno i napisano,  ali u suštini nije ni poželjno u zemlji, naširoko i duboko obuhvaćenoj ovim i sličnim kriminalnim radnjama, tako da je to postala normalna svakodnevna pojava ili bezvrijedna informacija.

U svakome slučaju vrijedi možda i navesti najveće aktere ove pljačke i diskriminacije, počevši od svih prethodnih vlada Federacije, koje su obećavale i lagale, ali u suštini nemoćne i nemarne, i do posljednje sa premijerom Nikšićem i ministrom Trhuljem, od kojih smo i očekivali pravilna i ljudska rješenja naših radničkih prava, do neposrednih akterima pljačke „jamadžijama„ i diskriminatorima poput Mije Brajkovića i Ive Bradvice, te drugim njihovim stranačkim kolegama. Dakle, poslije 18- godišnje borbe za svoja radnička prava i za povrat državne imovine, konačno na scenu su stupili koalicioni partneri od crvenih u „borbi za dobro čovjeka„ i njihovoga premijera Nikšića, zelenih i njihovoga „cestovnoga„ stručnjaka ministra Trhulja, koji bezočno rasprodaše državnu imovinu, kao svoju babovinu, do „čimbenika„ sa šahovnicom, do RVP – registra vrijednosnih papira, mi obespravljeni radnici Aluminija, ponajviše radnici srpske nacionalnosti, sa malobrojnim Bošnjacima i nepodobnim Hrvatima, nismo uspjeli ostvariti i svoja prava na dionice ili na one mrvice koje su tako velikodušno podjelili Bošnjacima, a sebe obilato nagradili i za pljačku i za agresiju.

Činjenice dovoljno govore i ukazuju na sveukupni lopovluk i stanje u ovoj firmi, ako se zna da ni vlada Federacije  i njeni vlastodršci, nisu htjeli ili nisu mogli ući u ovu nacionalističku utvrdu, koja je vladala po svojim aršinima i zakonima njihove lijepe Herceg Bosne, u duhu „talova„ sa svojim partnerima iz Bošnjačkoga korpusa, po devizi ne dirajte vi nas, nećemo ni mi vas, da se međusobno ne dotiču obostranih pljački državne imovine na širim prostorima ove Federacije i u drugim firmama sa sličnom sudbinom.

Ovih dana, konačnim izborom novoga direktora ove firme, sa ličnošću Željka Kordića, bez ikakvih njegovih radno- poslovnih podataka i kvalifikacija, stranačkoj pripadnosti za širu javnost, da li je istinski anonimac, da li ima stručnih i rukovodnih sposobnosti za ovu odgovornu funkciju, za ove sve nataložene višegodišnje probleme i prljave radnje, a posebno da li je nestranački čovjek uz dužno poštovanje ili se definitivno nastoji da se i konačno podvuče  crta ispod svih kriminalnih radnji poput Brajkovića i Bradvice, te državnih struktura veoma odgovornih za sve dosadašnje propuste i nečinjenje svojih obaveza, do konačnoga rasturanja ove imovine, te konačno „posušiti„ sve prljave radnje i odnose, ne polažući i konačni svoj račun pred javnošću. Finansijska policija, koja je konačno, ali bi se reklo i veoma kasno ušla da pročešlja ovu lopovsku ujdurmu njenih rukovodioca, postavlja se i pitanje da li i sa realnim i stvarnim namjenama i zadacima ili forme radi, što će nam pokazati, ako ugledaju i svjetlo dana i ti njeni najnoviji nalazi i izvještaji. Pitamo se normalno, da li je po onoj narodnoj „zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju„ ili je premijer Nikšić i njegovi brižni „za dobro čovjeka„ unaprijed osmislio scenarij ponuđenoga izvještaja, ostaje da vidimo uskoro.

Naša šira javnost zaista zaslužuje da o svemu ovome bude istinito i informisana, bez laži i obmana, što je godinama činjeno i što je slušala ili čitala.

Dakle, uporno se nastavlja višegodišnja simfonija na temu subvencija i potreba da država snabdjeva firmu sa jeftinom strujom, a da oni i dalje prikazuju neke fiktivne gubitke u svome poslovanju, ne namjeravajući i da konačno riješe svoje prljave višegodišnje, kao i sadašnje diskriminatorske odnose u priznavanju svih prava bivših radnika ove firme. Gurajući te probleme stalno pod tepih, veoma svjesno i namjerno, jer im se sada i državna vlast sa diletantima Nikšićem i Trhuljem priključila, tako će zajedničkim snagama uspjeti i konačno da protjeraju i radnike srpske nacionalnosti, nepostećim na spiskovima i nemogućim dioničarima za neka buduća vremena. Nadaju se nekoj ljepšoj budućnosti, sopstvenom razvoju, razvoju Hercegovine  i znatnim doprinosima određenim strukturama u gradu Mostaru i u Hercegovini, najvjerovatnije računajući na „iskrivljenu i pogurenu grbaču“ građana i stanovništva Federacije, koji moraju, zajedno sa rudarima stvarati akumulaciju godišnje dobiti u Elektroprivredama, kao i pokrivati sve beneficirane subvencije velikim potrošačima električne energije, kako bi i oni nastavili sa ubiranjem „kajmaka„ ostavljajući surutku širokim potrošačima, građanima i stanovništvu.

Svakodnevne su priče i obmane od pojedinaca, poput Nikšića, Trhulja i drugih, uključeni u ovaj lanac kriminala sa firmom Aluminij, ali neposredno i veoma neprofesionalno podpomognuti sa sredstvima javnoga informisanja, kao i raznih televizijskih emisija, iznoseći laži i nebuloze i na taj način obmanjujući svoje gledaoce i čitaoce. Možda im je to do oktobra i omogućila pozicija vlasti, ali su to trusni i neprihvatljivi temelji za izricanjem bilo kakve svjetlije budućnosti svim učesnicima u ovim kriminalnim radnjama.

Na upućene mnoge pozive i konstatacije, od strane radnika srpske nacionalnosti, a ima ih preko 700, da se i javno očituju i Nikšić i Trhulj, uvijek su njihove priče maglovite, lažne, neistinite i pričice za malu djecu, bježeći od stvarnosti i skrivanja njihovih propusta u diletantskome radu za poslove i odnose, kojima su nedorasli. Vjerovatno razmišljaju da ih i njihova stranačka pripadnost svojim partijama i šefovima može vječno štititi, da budu mravojedi i štetočine, makar to i bilo isključivo srpskome radničkome rodu. Aferim, svima vama koji tako licemjerno posmatrate situaciju, lažno i podlo ćutite, dok miševi iz vaših redova kolo vode, u firmi Aluminij u gradu Mostaru i u Federaciji.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /

Mostar, januar 2014. god.