Heni Erceg: Građanin Zimmerman

Povezani članci

• Dunja Mijatović: Novi javni emiter u BiH doveo bi u pitanje finansijsku održivost postojećeg
• Papa vas ne gleda
• Tadić je marioneta srpskih nacionalista
• Slučaj Divjak: Pariz zove Sarajevo
• Pravosudni masakr notornom silom
• Draganče

Građanin Robert Allen Zimmerman trebao bi se uskoro pojaviti pred Kaznenim sudom u Parizu, točnije u njegovom odjelu 17, specijaliziranom za slučajeve klevete, poticanja na rasnu mržnju i medijske slobode. Tu bi gospodin Zimmerman sucima imao objasniti zašto je, s kojim pravom i na temelju čega klevetao malu, demokratsku Hrvatsku, a ako mu to ne pođe za rukom mogla bi ga sljedovati kazna od godinu dana zatvora i 45 tisuća eura.

Uglavnom, kada je lani u razgovoru za časopis Rolling Stone Zimmerman, poznatiji inače kao Bob Dylan, kazao kako su Hrvati sitničavi rasisisti prema svojim Srbima, takozvana domovinska Hrvatska se totalno razgoropadila, a ona iseljena se našla toliko uvrijeđena da je njen ogranak u Francuskoj Dylana tužio sudu zbog širenja rasne, nacionalne i vjerske mržnje, pa neka tamo fino pjeva odkud mu elementi za bacanje ljage na čitav jedan plemeniti narod. I ne, ne traže oni od njega nikakve pare, to ne bi bilo onako hrvatski uljuđeno, nego od pjevača i uredništva Rolling Stonea traže javnu ispriku. Hm, da, komedija zabune, reklo bi se, s obzirom da su baš događaji u Hrvatskoj najbolja obrana Dylana od apsurdne tužbe za klevetu, to jest otvorenog prokazivanja Hrvata u kontekstu njegova uobičajeno kritičnog odnosa prema etničkim i rasnim netrpeljivostima. Utoliko ne bi trebalo biti posebno teško uvjeriti francuske suce kako nije uputno građaninu Zimmermanu suditi zbog verbalnog delikta.

Jer delikt rasne, etničke i seksualne mržnje u Hrvatskoj je postao tako gadno činjenično stanje, da bi Dylanovim odvjetnicima bilo dovoljno sudu pokazati snimke one besprizorne gomile Hrvata koja čekićima razbija ćirilične ploče po trgovima i ulicama, ili pak predočiti tonski zapis na kojemu slavni nogometaš euforično izvikuje fašistički pozdrav, ili dokument od 650 tisuća potpisa, netom prikupljenih za referendum o zabrani ćiriličnog pisma. Ili presudu ovdašnjeg suda kojom je ovih dana od svake odgovornosti za širenje rasne mržnje oslobođen jedan gadan tip, inače potpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, a koji za jednog ministra učestalo kaže da zbog srpskih krvnih zrnaca mrzi sve hrvatsko, te da mu „iz očnjaka curi krv“. Zagrebački sudac nije, međutim, tu našao elemente etničke mržnje, niti smatra da bi taj Mamić mogao time utjecati na širu javnost, jer da nije „on Dalaj Lama pa da ga se slijepo slijedi“.

Zašto dakle one Dylanove tužibabe, ta grupa iseljenika u Francuskoj, žele dokazati da Hrvati nisu ono što oni sami uistinu žele biti? Kakav je to poremećaj u ponašanju ako se većina građana jedne države tako smrtno uvrijedi kada im se kaže da se prema svojim manjinama ponašaju odvratno rasistički, a sami čine sve da im država sliči na malu, zagušljivu fašističku jazbinu? U kojoj policija promtno privodi na ispitivanje vlasnika jednog medijskog portala zato jer je objavio montažu hrvatske zastave s kukastim križem, kao dobru ilustraciju referenduma o braku kojim su desničarski fundamentalisti uspjeli do kraja dezavuirati i diskriminirati homseksualne i izvanbračne zajednice. Policija je, kaže, postupala po zakonu, zbog vrijeđanja grba, zastave i bla, bla…, eh, još samo da organi reda nisu tako selektivni u zaštiti zakona, jer da nije tako valjda bi onda priveli i šefa jedne desničarske političke stranke koji je ovih dana uputio pismo ravnateljici Spomen područja Jasenovac, to jest koncentracijskog logora u kojemu su pobijene hiljade pripadnika manjina i komunista, pismo u kojemu dotični fašist optužuje ravnateljicu da dobro živi upravo od svojih laži o Hrvatima i Jasenovcu, te upozorava: „Vaše laži i mržnja prema svemu što je hrvatsko samo pridonose vašem kraju… takvi kao vi samo su ostaci truleži na hrvatskom nacionalnom tkivu i osuđeni ste na izumiranje“. Potom slijedi fašistički pozdrav „Za dom spremni“ i njegov potpis, da bi uskoro ravnateljici stigao još jedan mail. S fotografijom metka!

Prijetnja? Ma kakvi. Barem tako svoju odvratnu poslanicu ne vidi dotični fašist, a bogami ni organi reda, koji ga eto nisu uznemiravali, a kamoli privodili, kao onoga novinara zbog fotomontaže kao poruke o opasnom stanju u zemlji. Štoviše, gospodin fašist kazao je da u potpunosti stoji iza svojih riječi, i ponovio da ravnateljica Jasenovca svjesno obmanjuje javnost i širi neistine o Hrvatima kao genocidnom narodu, uh, nešto kao Bob Dylan, i dodaje kako „postoje stotine dokaza da je popis žrtava u Jasenovcu lažan“, pa stoga on odlučno negira da je riječ o prijetnji. I doista, kakva je to prijetnja kad nekome kažeš da je osuđen na izumiranje i to potkrijepiš slikom metka? Ili, zar je prijetnja fašistički pozdrav „Za dom spremni“, inače zakonom zabranjen? Naravno da nije u okolnostima kada se otvoreno propagiranje nekadašnjeg naci režima i svih njegovih konzekvenci, uz minoriziranje zločina u ustaškom logoru Jasenovac, smatra iskazom ultimativnog domoljublja. Nešto kao poslati pismo upravi Auschwitza, s nježnim pozdravom „Sieg Heil“.

Ali kada opasno ludilo jedne nacije registrira netko izvana i nazove ga pravim imenom, e onda se traži sudska intervencija. I tako je dakle Dylan nadrapao. Jer je pjevao istinu.

Mladina