AZRA ŠEHOVIĆ: DUBIOZA KOLEKTIV JE VALTER
Povezani članci
Koncert Dubioza kolektiva održan u Skenderiji je više od koncerta kao muzičkog spektakla bezobzira na odličan scenski nastup, na momke iz kojih je frcala energija! Ljubav za ono što rade gotovo da ste mogli dlanom dotaknuti, svirka koju je, kažu upućeni, došlo slušati i sa njima pjevati oko 8 000 „mozaka“! Među tih hiljede „mozaka“ bio je i moj, i to ne samo zato što ih sluša moja malodobna kćer, naprosto i ja uživam u odabiru ritma i tekstovima koji su, kako opet vele učeni novinari angažirani tekstovi jer prokazuju, upućuju na goruće društvene probleme zajednice u kojoj i nastaju!
Poštujući želju moje kćeri, našla sam se na parteru u masi čijoj dobi odavno ne pripadam, masi koja, da nije kako jeste, već odavno, je morala organizirati ako ne revoluciju, onda bojkot življenja kakav joj režira politički diskurs u BiH, onaj isti, zahvaljujući kojemu su ovi momci i nastali! Dubioza kolektiv je medij, krik koji neumorno muzičkom trasom kao signal ili podražaj šalje mladim masama informacije o dubiozi u kojoj žive!
Da su dosljedni u nakani da osvijeste ove mlade mase dokazali su i scenarijem koncerta. Naime, predgrupa na koncertu, dječaci iz Srbije, svirali su pedesetak minuta, uvukli u ritam masu, potaknuli adrenalin i povukli se sa scene. Narednih pola sata, ako ne i četrdeset minuta, bina je bila prazna, bez svjetala, a muzika koju su nam puštali, najblaže rečeno „niđe veze“! Nisam mogla da vjerujem da masa ne zviždi, da ne negoduje, da se naslonila na osobna stopala i bezlično stoji i čeka, neko sa cigaretom, neko sa čašom piva, vode, svejedno, samo poslušno stoje i čekaju! Perspektiva iz koje posmatram status quo na koji pristaje nekoliko hiljada „mozaka“ je poražavajuća činjenica naše stvarnosti, a onda iz tame dolazi glas Orvelovog Velikog (polu)brata koji provocira masu, izaziva i poziva na bojkot, na pobunu, nazivajući Dubiozu šupcima i kojim sve nestandardiziranim oblicima riječi, nisam ni zapamtila. Ah taj sleng, koji zaslužuje posebnu analizu, je svojevrstan pečat Dubioze, i kao takav, već je izgubio vulagarnu konotaciju i postao poštapalica. Sleng je jezički izričaj našeg društva danas! Tek na riječi Velikog (polu)brata začuo se stidljiv, jedvačujan zvižduk, na koji su momci iz Dubioze odgovorili sa dva sata neprestane svirke koja je atmosferu dovela do tačke ključanja
Nemam para, daj posudi
il’ mi zirant, makar budi
steglo brate, sa svih strana
trebam pomoc od jarana
Banka nece kredit dati
pustit ce me, da se patim
skupa struja, skupa hrana
kirija od stana!
Od svih zvučnih imena iz svijeta muzike, koja bi se bez razmišljanja odazvala Dubiozinom pozivu, momci su u goste pozvali „Kokuza“ Suvada iz Ferhadije, ko ne zna, to je momak koji živi u uvjetima nedostojnim čovjeka, ne prosi, ali u Ferhadiji pleše i tako se prehranjuje! Ovacije na pojavljivanje Suvada, plesača iz Ferhadije, su iskoristili i pozvali masu da se sutradan prošeta Ferhadijom!
„Na TV-u neki dan majmun u kravati
kaže da je nevin i da emotivno pati
htjeli da ga sude i za privredni kriminal
terete ga da je pljačk’o carinski terminal“
Zbog emotivne patnje majmuna u kravati, biće da „ Krivo je more“, momci su simbolično bacali banane u masu na parteru! Osjetila sam se majmunom sa govornom manom, majmunom koji bleji, a kako su se ostali osjećali? To prepuštam njima.
Gotovo sve tekstove mladi su pjevali, ne znam jesu li ti njihovi mladi konzumenti svjesni da su Dubioza momci umjetnički aktivisti, nisu nikakve nevladine organizacije i udruženja koja za cilj imaju „istu stvar“, koji ne žive od donacija i budžetskih sredstava, koji žele odgovor na stanje države u kojoj žive bez naznaka da će se distancirati, kao mnogi drugi umjetnici, od iste! Cilj rada je, čini mi se, ironizirati apsurdnu, ali nesagledivo raširenu tendenciju kojom se proklamira odustajanje od razvoja svijesti, istinskih vrijednosti čovjeka, originalnosti, kreativnosti!
Ne znam gotovo ništa o biografiji „momaka iz mahale“, iako su u regionu već prepoznatljivi kao osvježenje su na muzičkoj sceni. To su momci koji pjevaju o begovoj čorbi, o cevapima u pola somuna, o stećku, koji bosanskohercegovačke tradicionalne ritmove na poseban, prepoznatljiv način komponiraju u svoj hip hop pravac, puni ljubavi i samopouzdanja, momci koje su Bosanci i Hercegovci nazvali Zmajevima, sasvim sigurno izrastaju ne u zvijezde Granda, ni Hayata, već u Valtera koji se opire institucijama „moći“ sa ekskluzivom na vlast da bi mijenjao status quo u Apsurdistanu, ostalo je do nas!
Zvučna scena: Pad Semihe Borovac , gradonačelnice Sarajeva i Samira Silajdžića premijera KS zapamćenog po čuvenom iskazu: „Ne dam ostavku“!!!
Valter
Nit’ si zbunjen
nit’ si lud
tebi ovo je normala
puna usta lažnih ideala
Zar si gluh, zar si slijep
misliš život ti je lijep
nemaš časti ni poštenja
dok puniš svoj džep
Al’ nećete na vlasti
vječno biti
svi drugi su gladni
a vi ste siti
Sprema se oluja
dosta bilo je suše
gledaću s merakom
kako snovi vam se ruše
Stoj, zar ne vidiš znak
znaj, može pojest’ te mrak
Stoj, sada gledaj na sat
Otkucava posljednji čas
Sve se vraća i sve plaća
pa bolje ti je, priznaj
tvoje zadnje putovanje
biće zatvorski turizam
To je put u jednom pravcu
više neću da te gledam
odjebi iz fotelje
glasove ti ne dam
Ova zemlja nije djeljiva sa tri (one, two, three)
i vas nacionalizam nije moj patriotizam
slušaj šta poručuje ti Branko Klubička
vrijeme je da odeš, ispao si pi***
Tacno je 11 sati i 55 minuta
Vratiće se Valter
jebaće vam mater
Novo vrijeme, novi ljudi
okupator novi
motivi su im isti
pravim imenom ih zovi
Izadji na ulicu
za sebe se izbori
vazduh treperi
k’o da nebo gori
Za tvoja prava
nece drugi da se bori
nema mjesta za strah
kad masa progovori
Za akciju smo spremni
Valtera pozovi
a on će da se stvori
samo ovo izgovori
Valter, nema stajanja sad
Valter, zauzmi grad
Valter je tu oko nas
svi smo mi Valter kad kucne čas
Valter, nema stajanja sad
Valter, zauzmi gard
Ovaj grad, ova zemlja
ima zajeban karakter
najviše kad treba
vratiće se Valter
Photo by Irfan Redzovic