Nermin Bise: Kad prođe Mundijal u Brazilu slijedi otrežnjenje

Povezani članci

• Zmajevi poručuju: Borit ćemo se do krajnjih granica naših mogućnosti
• Stara dama pregazila Napoli, slavila i Fiorentina
• Sudar divova: Federer protiv Nadala u četvrtfinalu
• Od očaja do sjaja: Preokretom do historijske pobjede!
• Šetkić zaustavljen u četvrtfinalu ATP Challengera u Kini
• DA LI JE FUDBAL U BIH REGULARAN: Sudije FSBiH Haris Kaljanac i Sead Kahrić zaposleni u SIPA-i!

Naša reprezentacija u St.Louisu umjesto 22 igrača, imala svega 17 i vjerovanto je jedina u ovom trenutku koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo, a da nema izvjesnu ni početnu postavu od prvih jedanaest igrača.

Piše: Nermin Bise

Na Svjetskom prvenstvu će biti nedopustivo odigrati utakmicu kako su to izabranici Safeta Sušića uradili u St.Louisu protiv Argentine. Bez obzira što je bila riječ o prijateljskom susretu koji se nije igrao za bodove, ta utakmica mora poslužiti kao opomena. Na Mundijal niko ne ide da se samo pojavi i zabilježi nastup, a ako takvih i bude, jednostavno će biti pregaženi bez milosti. Kako su naša javnost, posebno navijači reprezentacije, skloni oscilacijama u raspoloženju, tako je i blijeda beskrvna partija protiv Argentine potvrdila da ljudima treba samo malo od oduševljenja do razočarenja.

Od heroja do neznalica

U samo mjesec dana, od Kaunasa do St.Louisa, isti igrači koje je Sarajevo dočekalo s preko 100.000 na ulici kao heroje, sada su postali potpune neznalice koje su zalutale na teren. Ali, dobro, znamo da volimo pretjerivati u svemu, pa što bi izuzetak bio i to da u našoj državi imamo toliko fudbalskih stručnjaka, otprilike koliko i korisnika Facebooka koji se razumiju u postavke formacija, defanzivne i ofanzivne zadatke, tranziciju igre, formacije 3-5-1-1 ili 3-4-2-1, 4-4-2 i ostale. Ljudi su toliko zaneseni fudbalom i navijanjem da potpuno zanemaruju kako se u formacije na terenu ne razumiju nikako, ali eto, pričaju o tome i govore kako bi to oni uradili. Najdalje je otišao jedan razočarani navijač koji je prokomentarisao nastup naših igrača Argentine i na kraju zaključio: ”da sam ja 20 godina mlađi, čuvao bih Aguerra koji se ne bi ni vidio”.

I ovdje ustvari dolazimo do poraznog saznanja: kod nas svako može svašta. Oštrina kritike poslije poraza od Argentine ne mora imati onu ubojitu jačinu. Ipak, prijateljski je to susret, a nekako takve utakmice BiH lako gubi. Na onim značajnijim utakmicama, slika je potpuno drugačija, i tu rezultat nije izostao. Potvrdio je, uostalom, to i historijski plasman na Svjetsko prvenstvo i to u premijernom izdanju. Opet, s druge strane, kritike mora biti i ona treba da je oštra onoliko koliko će ubosti da zaboli, ali ne i da napravi krvavu ranu.

Budućnost je neizvjesna

Gotovo potpuno neopaženo prije početka utakmice s Argentinom provukao se jedan rekli bi posve banalan i trivijalan detalj, a ustvari u njemu se krije suštinsko pitanje za budućnost fudbalske reprezentacije BiH. Poslije početnih sastava na ekranu je prikazan i popis rezervnih igrača koji su na klupi. Popis Argentinaca na klupi bio je maksimalno popunjen, od vrha do dna, bukvalno drugih jedanaest. Kada je postavljen spisak naših rezervnih igrača na ekranu je ostalo tačno polovica praznog prostora. Svega šest rezervnih igrača, odnosno ukupno sedamnaest je pomalo neozbiljno i to posebno što za pola godine počinje Mundijal na kojem igraš. I ovdje dolazimo do onog suštinski važnog pitanja: šta će biti u skoroj budućnosti s reprezentacijom BiH? Šta će biti uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo? U Brazilu će svakoj reprezentaciji trebati 22 igrača, a naša reprezentacija bez obzira na povrede nekih prvotimaca, za takmičenje takvog ranga, nema još ni početnih jedanaest.

Ovdje se dolazi do glavnog problema, a on je u ovom trenutku u našoj mladoj U-21 reprezentaciji. Teško je reći da je ovo što se sad naziva U-21 tim uopšte reprezentacija, više to liči na usput pokupljenu družinu, valjda samo njihov selektor Vlado Jagodić zna po kojim kriterijima i po čijim ukusima, odnosno po kojoj cijeni. Umjesto da u toj reprezentaciji grizu i pucaju od snage i umijeća igrači koji će do odlaska u Brazil pokucati na vrata Safetu Sušiću, ti mladići se sramote i brukaju u Zenici protiv Španije koja ih je ponizila i osramotila.

Savez je na potezu

Hajde dobro, Španija je, čini mi se još na Zemlji, ali kako neke kolege u pretjerivanju vole reći igra fudbal s druge planete, ali zar su i Mađarska i Austrija toliko moćne da se poigravaju s našim mladićima? Očito je da jesu moćne. Bar se tu radi stručno i prate se one najvažnije reference: znanje, talent, kvalitet, disciplina. Samo oni koji to posjeduju mogu unutra, pa bilo da je riječ o kadetskoj reprezentaciji uzrasta do 16 godina, ili o A timu sastavljenom od vrhunskih profesionalaca.

Šta poslije Brazila?

Sve se može rasprsnuti kao balon od sapunice već poslije Svjetskog prvenstva. Jer, s uma ne treba smetnuti realnost i činjenicu da će se fudbal igrati i poslije Brazila, da će biti i reprezentacija i kvalifikacija, i ostalih velikih takmičenja. Pitanje je samo šta možemo očekivati mi poslije Brazila kada će se oprostiti stari igrači, i kada će neki i odustati ili biti precrtani jer nisu na reprezentativnom nivou, kao što trenutno nije Edin Džeko, naš najbolji strijelac i igrač.

Uzalud su potrošene dvije godine, a niko od mladih ne dolazi i niko od njih nije konkurentan za A tim. Tu je naš najveći problem, i tu se treba opravdano tražiti polaganje računa i odgovornost. Ako je poraz od Argentine donio nešto dobro, onda je to potvrda da će Kolašinac biti ogromno pojačanje za reprezentaciju. Međutim, ne treba se uzdati u to da ćemo dugo moći lagano po Evropi kupiti igrače naših korijena i stranih papira koji će željeti igrati za BiH. Ovo je izuzetak jer je BiH na Svjetskom prvenstvu. Čim dođe kriza i rezultata više ne bude, takvi igrači će se uvijek prije opredijeliti za Njemačku, Švicarsku, Belgiju, Švedsku ili Ameriku nego za zemlju svojih predaka.