BiH razmatra o eutanaziji uličnih pasa

Povezani članci

• Južna Koreja: Kako vas može udaviti hrana
• Veterinarka podijelila suptilne znakove koji ukazuju da se vaš ljubimac pregrijava
• Posjedovanje psa moglo bi vam produžiti život
• KP: Etika naše partije je drugarska, a pas je, kažu, najbolji čovjekov prijatelj
• 9 Razloga: Zašto je dobro zaljubiti se baš u vlasnika životinje?!
• Novi Zeland: Pticama bi trebalo 50 miliona godina da se oporave od ljudskog uticaja

BiH parlament razmatra mogućnost amandmana na zakon o zaštiti životinja  iz 2009. godine dozvoljavajući eutanaziju pasa nakon 15 dana što budu držani u prihvatilištima za pse.

Ova jednostavna promjena sa samo jednom rečenicom izazvala je krvavu požudu zagovornika za uništenje pasa te gnjev kod onih koji se brinu o psima.

Čekanje od 15 dana prije opcije eutanaziranja nije osobito značajna. U mnogo “razvijenijim” zemljama uklanjanje pasa eutanaziranjem je dopušteno mnogo ranije. Važno je pitanje kako će se ova jedinstvena kazna sprovesti.

Hoće li biti korištena kao humani kraj za pse koji se pate zatvoreni i gladni u prljavim prihvatilištima ili će se samo koristiti kao obruč za njihovo izrabljivanje? Ta odluka će biti donesena na lokalnom nivou.

Znamo da ne postoji jednostavno rješenje za suočavanje zajednice sa problemima pasa na ulicama. Sve zajednice imaju različite percepcije o svojim psima te različite razine tolerancije za njih.

Postoji niz alata i svatko ima svoj omiljeni:

– promocija odgovornog vlasništva kroz obrazovanje

– osiguravanje sredstava koje potiču odgovorno ponašanje

– zakonodavstvo

– programi – uhvatiti-cijepiti-uškopiti-i povratak

ali samo kombinacija nekoliko alata će napraviti razliku i prava kombinacija će varirati od zajednice do zajednice.

Mi ne možemo reći koju će kombinaciju zajednica koristiti. To treba proizilaziti iz njihovog kulturnog konteksta, njihovih resursa, njihovih međusobnih odnosa i odnosa sa psima s kojima žive.

Moj rad u sjevernoj Bosni prošlog mjeseca dao mi je vrlo osobni uvid u to kako dvije različite zajednice Lopare i Sanski Most osjećaju probleme napuštenih pasa na ulici.

U obje općine ljudi su zabrinuti da ih ne bi psi ugrizli ili napali, ali mnogo ljudi ipak voli pse.

Savjet koji dajemo ovim općinama nije kako riješiti problem već radije kako oni sami mogu razviti vlastita humana rješenja za određene zabrinutosti koji će dugotrajno donijeti dobrobit za životinje.

Nešto što znamo, nedvojbeno, je da uklanjanje pasa sa ulica samo po sebi nikada neće riješiti probleme. Bez dodatnih mjera, psi će i dalje biti izgubljeni, napušteni, ili će im biti dozvoljeno od strane vlasnika da slobodno lutaju (što nužno nije problem vezan samo za pse!).

Ako se samo koristi metoda uklanjanja pasa, morat će se vječno nastavljati, bilo da je uništavanje ili masovno zbrinjavanje. Ako ih samo odstranite, to će biti zauvijek, uzrokovat će te raskol u svojim zajednicama, traume onima koji vole pse (obično su to djeca) i trošit će te sredstva za liječenje jednog simptoma, a ne uzroka- zauvijek.

Za provođenje humanih, održivih planova upravljanja psima u zajednicama, potrebno je posvećeno i pažljivo razmišljanje na temelju lokalnih informacija.

Općine koje su tražile savjet od UNDP-a izabrali su put koji ih ujedinjuje i osposobljava.

Uložili su u razumijevanje onoga što žele za pse u budućnosti u svojim zajednicama te uložili energiju da se to ostvari.

U obje zajednice s kojima smo radili ustanovili smo da svatko osjeća nelagodu zbog ubijanja pasa, i spremni su raditi težak posao kako bi pronašli načine poboljšanja odnosa pasa i ljudi.

Spremni su sjediti zajedno u sobi i imati veliki izazov u pregovaranju da bi se došlo do rješenja. Bilo da se dogodi promjena ili ne, kako će se implementirati bit će u rukama ljudi. Lopare i Sanski Most daju primjer.

Piše: Rebecca Brimley, ifaw.org