Diana Burazer: Svjedok

Povezani članci

• Predrag Lucić: A s kim vi cinkarite?
• U znak protesta zbog cenzure ruske kulture, napuljski umjetnik naslikao mural Fjodora Dostojevskog
• Marinko Čulić:Josipović na Tuđmanovom putu bezumlja
• MASLO CRKVE I HDZ-a
• Vođa od gline
• Božica Jelušić: Otočnost kao stanje

Kako se nosite sa svim ovim tužnim, besmislenim,…(i ne mogu naći riječi) događanjima koje se vežu (a to je najveća sramota) uz Vukovar?

Mediji su puni likova kojima je najveći problem što nije govorio na mitingu, likova koji (kao u lošim ratnim filmovima) žele riješiti sve probleme svom narodu mašući zastavama, uz galamu,….

Mi, malo stariji, sjećamo se istih slika, likova,….rečenica koje su izgovarali desetljećima neki prošli ratnici, pripadnici ratnih stožera, iz nekih drugih ratova. Nevjerojatan “Deja vue”!
Uz dužno poštovanje svima koji su dali cijela sebe za domovinu (vrednovanje toga uopće nije upitno nikome!), ali druga vremena nose i drugačije načine komuniciranja; nova vremena i drugi problemi traže druge ljude,….i to je tako! Inače nećemo se maknuti iz ove, već pomalo nepodnošljive, situacije.
Bila sam jako ljuta,…sada sam tužna! Bespomoćna!

Mislila sam da će me sinoćnji književni program u DHK  (govorenje poezije za Vukovar) malo oraspoložiti (bilo mi je drago čuti da je DHK uvrstio i pjesnike iz drugog društva HDP!),… ali onda se “stvar otela kontroli” (barem se tome nadam!?) i počeli su govori,….tako da moji stihovi, koje sam planirala govoriti, nisu više imali smisla. Ili jesu, ali ja ih nisam željela govoriti u tom, novo-nastalom kontekstu.

Evo te pjesme:

SVJEDOK

Niti jedna revolucija
niti jedan, pa i najmanji, rat
koji je vođen bilo gdje u svijetu
nije, nakon završetka,
volio svoje tajne svjedoke.
One koji su sve znali,
svjedoke koji su mogli postati opasni
jednog dana kada se sve zaboravi.
One koji su mogli svjedočiti o istini.
A istina k’o istina,
nije uvijek jednostavna
niti posve jasna.

Svjedoci iskrsnu kad se najmanje nadamo,
traže osvetu
kad živimo već drugim životima,
vrate nas unatrag,
podsjete na drukčije dane,
i očekuju da se upitamo
kako smo mogli oprostiti.

Tek dosta kasnije,
kad im podlegnemo pritiscima
i počinimo pogrešku,
shvatimo
da je to njima trebala
još jedna patnja.
Još jedan rat.

Diana Burazer