Smrtna težina jednog slova

Povezani članci

• Javna uprava – Rak koji se razvija
• PREMIJERA PREDSTAVE “JOŠ JEDNO PISMO PREKO CRVENOG KRSTA“
• Mostarski srkletli izbori
• Nenad Veličković: Majn kampf na bosanski način
• Jovan Nikolaidis: KROKI
• Ko će s kim praviti koalicije?

Zamislimo da nam od pravilnog izgovora jednog slova zavisi život. Pripadnici većine naroda nejasno artikuliraju “R”, ono im je mutno-kotrljajuće. Rusi umjesto “H” izgovaraju “G”. Teško ih se razumije kada kažu Gegel, Gitler… Zato se čistota izgovora u izvornom bosanskom ne može drugačije okarakterizirati osim kao superiornost, ne samo lingvistička, već i sociokulturna. Ali, kao i u svemu ostalom, sve je dobro dok se ne umiješa politika koja presuđuje prema samo jednom glasu.

Piše: Marjan Hajnal

Za ilustraciju štetnog uticaja državnih djelatnika na stvarnost poslužiće nam biblijski primjer pogubnosti svjesne zlonamjernosti i bolesti uma odjevenog u politiku:

Izraelsko pleme Efraim bilo je uvrijeđeno, jer ih Gilađani nisu pozvali u rat protiv Amonaca, pa su poveli rat protiv njih. Gilađani ih pobijede, a bjeguncima su presjekli odstupnicu i zaklali svakog ko nije mogao izgovoriti “Š” u riječi “Šibolet” (hebr. – klas), jer Efraimovci “Š” izgovaraju kao “S”. I tako su poklali 42.000 Efraimovaca, “uz Božji blagoslov”.

Skupiše se ljudi od Efraimova plemena, pređoše Jordan put Sjevera i rekoše Jeftahu: “Zašto si išao u boj protiv Amonaca, a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalićemo ti kuću i tebe!” Jeftah im reče: “Ja i narod moj imali smo tešku borbu sa sinovima Amonovim. Ja sam vas pozvao, ali me vi ne izbaviste iz ruku njihovih. Kad sam vidio, da mi vi nećete pomoći, stavih svoju glavu u torbu i pođoh protiv sinova Amonovih, i Gospod mi ih dade u ruke. Pa zašto danas dolazite protiv mene, da me napadnete?” Tada Jeftah podiže sve ljude od Gilada i udari na Efraimovce. I Giladovci poraziše Efraimovce. Ovi su naime bili rekli: “Bjegunci Efraimovci vi ste, a Gilad leži usred Efraima, usred Menašea”. Gilad zauze gazove jordanske u Efraimu, i kad bi koji bjegunac Efraimovac zamolio: “Htio bi preći”, upitali bi ga ljudi od Gilada: “Jesi li iz Efraima? Ako bi odgovorio: “Nisam”, onda bi mu zapovjedili: “Reci Šibolet!” Kad bi rekao “Sibolet”, jer ne bi pravilno izgovorio, uhvatili bi ga i zaklali na gazovima jordanskim. Tako pogibe tada četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efraima.

(Knjiga “Sudije”,12…)

Kako bi danas prošli anglofonci koji umjesto subota (hebr. Šabat) izgovaraju Sabat (Sabbath)? Arapi, kao i većina Jevreja rođenih u arapskim zemljama ne mogu jasno izgovoriti “P”, čuje se “B”.

Da li je “Š” suglasnik ili onomatopejski poluvokal, pitanje je za lingviste-fonetičare, ali ne i za političku filosofiju i filosofiju jezika. No, ta bukva (starosl. oznaka za slovo, otuda “bukvar”) muči i BoŠnjake/BoSance.

Stanovnici Bosne nikada nisu bili toliko opterećeni atmosferom sudbonosnosti reflektiranoj u gorućoj dilemi: Bošnjak ili Bosanac. Istina je da se ne kaže “desnjak”, već “dešnjak”, “ostrašćen” a ne “ostrasćen”, “premošćen” a ne “premosćen”, “pritješnjen” a ne “pritjesnjen”… Prema analogiji, stanovnik Bosne je, Bosnanin, Bošnjanin, a kako se došlo do verzije Bosnak, Bošnjak, odgovor treba tažiti u posebnom kontekstu. No, ako, na sreću, i u strogoj lingvistici postoje izuzeci, zašto ne bi postojali spasonosni kompromisi i u politici? Ne mora istrajavanje na jednom slovu prerasti u političku sudbinu naroda, države, podneblja. Nije vrijeme za palatalizacijsko propitivanje tragičnog povijesno prisutnog dvoumlja, već se treba uhvatiti u koštac sa pitanjem šta poslije pada u klopku projektovanu u sferi sujete i nepouzdanih informacija o prioritetu: uzrok ili realnost (koka, ili jaje). Za teologe bitan je uzrok, za znanstvenike bitne su ovozemaljske realne činjenice. Obogotvoreni političari opčinjeni su uzročnošću i zato uzrokuju. Narod ispašta posljedice.

Da ne bi ispalo da ni sam pisac ne zna (ili je zaboravio) šta je htio da kaže, a tiče se sudbine Bosne, par zaključaka-savjeta:

– Zlokobni post-genocidni Popis je upravo u toku, jer tako žele projektanti genocida. Neće ga bojkotovati zlonamjerni, lakovjerni, naivni, popustljivi i kukavice.

– Državljani nezavisne RBiH su Bosanci, nisu “takozvani”.

– Ko god da se odluči pristati na popis i u rubriku “Nacionalnost” (= državnost) upiše Bošnjak, Srbin, Hrvat, pristao je na genocidnu daytonsku podjelu i defitivno uništenje svoje matične države. Bošnjak, Srbin, Hrvat, pripadnici su naroda, pa je to narodnost, a ne nacionalna pripadnost. Državnost, ili, nacija, samo je jedna, svima zajednička – bosanska. Ko to ne razumije ili svjesno krši, suprotstavlja se zvaničnom Ustavu, što podliježe pravnoj tj. krivičnoj odgovornosti zbog izdaje, prema Članu 154., 155. istog Ustava.

– Sunarodniče moj bosanski, ne budi zaslijepljen svojim laicizmom i kvazi-znanjem krvožednih tribuna koje si sam izabrao vjerujući im da su oni manje zli i pokvareni od onih koji zbog jednog slova sijeku grlo. Dokazili su, ne jednom, da im otadžbina ne znači ništa, i da im je susjed manje vrijedan od žrtvenog marvinčeta. Nije strašno što ova besjeda na njih neće ostaviti nikakav dojam, debelokošci su to beskrupulozni, bezmilosni. Strašno je što slijedeći u zombi-transu ono što su ti implantirali kao slijepu bespogovornu građansku poslušnost, pretvarajući te u kukavicu a preci su ti bili neustrašivi, pristavši na popis potpisuješ vlastitu smrt, i duhovnu i fizičku. Dok te popisivač hipnotizira nemaš ni toliko volje i snage da mu kažeš neka prvo popiše sve pobijene i protjerane Bosanke i Bosance, od vremena Ilirije, Bosne bogumilske, do kantonizirane Bosne bošnjačke današnje.

Budi trezven, inteligentan kao što imaš naslijeđenu predispoziciju, niko Ti ne brani da privatno kao pripadnik naroda ili narodnosti budeš Bošnjanin, Bošnjak, Tatar, Turčin, Nijemac, Bugar, Francuz, Slovak… ali, ne zaboravi da si u Bosni – Bosanac. Pa ti sad odluči o sudbini zemlje koja te hrani i koju, navodno, voliš.