Raštimani “koncert” stare strojnice “Thompson” i “pjevača” (Kraljevića) Marka Perkovića u gradu u kojem žive moji dragi prijatelji Hrvati

Povezani članci

• Kost u grlu
• Kurspahić: Kontinuitet spiskanih godina
• Holandija se prisjeća najveće sramote u svojoj povjesti
• Povijest pamćenja
• Ptica koja kljuje svoj hrbat
• Građani Mostara su umorni od svega

Drage moje prijateljice i prijatelji Hrvati, sretan sam i ponosan, da i vi živite u Mostaru! Volim vas što ste Hrvati! Volim vas što i vi živite u Mostaru!

Piše: Sergio Sotrić

Strojnica / maišnka “Thompson Sub Machine Gun” ili kako su joj neki tepali „Tommy Gun”  je konstruisana tokom velike klaonice naroda – Prvog svjetskog rata – od američke firme / poduzeća u vlasništvu američkog generala John-a T. Thompson-a.

U toku još veće klaonice naroda – Drugog svjetskog rata – ova automatska puška je doživjela vrhunac svoje slave i bila je proizvedena u velikom broju primjeraka za savezničke snage – američku i britansku vojsku. Bezbrojne olovne kugle iz strojnice “Thompson” su tih godina efikasno skratile živote mnogobrojnih fašista, koji su tada imali običaj pozdravljati se fašističkim – Hitlerovim pozdravom, a danas se taj pozdrav u Njemačkoj sankcioniše krivičnim zakonom.

Pošto su tih krvavih godina Titovi partizani – na prostoru bivše Jugoslavije – bili jedini priznati partneri savezničkih snaga u borbi protiv fašizma, ne mali broj strojnica / automatskih pušaka “Thompson” je od strane Amerikanaca i Britanaca isporučen u ruke hrvatskih, srpskih, muslimanskih, slovenačkih, makedonskih, crnogorskih, albanskih i ostalih antifašista – u ruke jugoslovenskih partizana.
Sa zvijezdom petokrakom na kapi, sa uzvicima “Smrt fašizmu – sloboda narodu”, sa strojnicom / mašinkom “Thompson” u ruci, ovi partizanski borci nisu štedjeli američko olovo, upućujući ga u pravcu svih domaćih fašista, koji su sebe nazivali nekim čudnim imenima, kao što su napr: ustaše, četnici itd.

Tih godina je strojnica “Thompson” bila efikasno sredstvo za uništavanje fašista sa velikim slovom  U, tako da niko od njih tada nije mogao ni sanjati, da će upravo ovu strojnicu – njihovog smrtonosnog neprijatelja – jednoga dana “moderni” fašisti – “moderne” ustaše slaviti i da će pjevati sa istoimenim “pjevačem” Markom u gradu na rijeci, na kojoj su partizani u Jablanici srušili željeznički most – i na kraju pobijedili, a na kojoj su “moderni” fašisti – “moderne” ustaše u Mostaru (iz vlastite nemoći) srušili najljepši most iz baštine UNESC-a – i na kraju izgubili.

Moguće je da se ovdje radi o velikoj zabuni ili o velikom neznanju naivnog pučanstva, koje još nije obaviješteno, da je II svjetski rat, da su i ratovi 90tih godina već odavno završeni porazom fašista-ustaša, četnika i ostalih…
A možda se ovdje ipak radi o nekoj velikoj tajnoj zavjeri američko-britanskih obavještajnih službi, sa ciljem da se na jednom mjestu okupe još preostali fašisti-ustaše na ovim prostorima, da se utvrdi njihov identitet, da se pohrane u bazu podataka – kako bi se možda nanovo pokrenula proizvodnja strojnice / mašinke “Thompson – efikasnog sredstva za uništavanje fašista sa velikim slovom  U?
Zbog realne terorističke opasnosti? Tajna američka operacija? Rat protiv ustaškog terora?
Sve je kod Amerikanaca moguće! Ne budimo naivni – sve opcije su otvorene.

Strojnica „Thompson“ je naime od strane FBI bila korištena sve do 1976. godine, a nakon toga je čitav kontigent u vlasništvu Sjedinjenih Američkih Država uništen ili poklonjen muzejima i antikvarijatima.

A u savezničkim knjigama u Pentagonu naime stoji još uvijek zapisano, da su Ustaše (puni naziv: “Ustaša – Hrvatska Revolucionarna Organizacija” – skraćenica UHRO, osnovana od ratnog zločinaca Ante Pavelića 10. Januar 1929. godine):
nacionalističko TERORISTIČKA organizacija, koja se razvila u fašistički pokret.

Auuuu, Isusa ti i Alaha svemogućeg, da su ovo znali posjetioci koncerta pod Bijelim Brijegom u Mostaru, obukli bi radije majice sa američkim zastavama, a ne crne majice sa velikim slovom U.
A mnogi posjetioci su na ovom koncertu uslikani, kako pozdravljaju Hitlera fašističkim pozdravom (zar ne znaju da je odavno mrtav? Ubio se čovjek, odmah nakon vlastitog vjenčanja), što bi kasnije strane obavještajne službe, mogle efikasno koristiti, da opravdaju bombardovanje “strategijskih” ciljeva – sve u cilju borbe protiv terora.
Pa svi vrapci na granama znaju, da su Amerikanci u novijoj istoriji / povijesti, koristili i puno bezazleznije povode da pošalju nosače aviona u borbu protiv terorističkih organizacija.

Auuuu, Isusa mi i Alaha svemogućeg i majke Božije i svetog Nikole – nije ovo dobro narode!
Sve vas fino okupiše na jedno mjesto – iz svih krajeva BiH i Hrvatske, uslikaše vas modernom tehnologijom, a slike pohraniše na računarima NSA i drugih tajnih organizacija, za koje se još i ne zna da uopšte postoje…Baza podataka je sada puna puncata sa vašim nasmijanim licima i vašim “modernim” frizurama. Auuuu, nije ovo dobro narode…natalizaše vas Amerikanci na tanak led….

Ovdje želim da budem jasan – ja nisam bio prisutan / nazočan na ovom raštimanom “koncertu”!
Ja sam odgojen na evropskoj antifašističkoj tradiciji i volim da pjevam neke sasvim druge pjesme, od ovih koje je ovaj Marko (Kraljević) Perković urlao u mikrofon.

Ipak jedna stvar me je kod ovog „pjevača“ Marka oduševila!
Ovaj „hrabri“ pjevač obučen u crno (da ne bude zabune), se obratio nazočnim posjetiocima sa jednim nevjerovatnim otkrićem, koje mi je konačno otvorilo oči. Marko Thompson je ovom prilikom rekao „istorijske / povijesne“ riječi: „u Vukovaru i u Mostaru žive Hrvati!.

Ma ljudi moji, za Vukovar sam znao odavno! Ali za Mostar?
Kao da me je u tom trenutku Svevišnji svojom božijom rukom dotaknu i ja ugledah zasljepljujuće svjetlo…Počeh da mrljam kao opsjednut:  ISTINA JE BOŽE! ISTINA JE – Hrvati – moji dragi prijatelji Hrvati žive u Mostaru!

Kako mi to do sada “nije palo na pamet”, iako sam odrastao u ulici “Stjepana Radića” u Mostaru?

Kako toga “nisam bio svjestan”, kada sam i prije 30 godina na kraju randesa pratio moju današnju suprugu njenoj kući u ulici “Matije Gupca”?

Kako sam mogao da završim osnovnu školu “Braća Ribar”, a da me tome “niko u školi ne nauči”?

Kako sam mogao da redovno posjećujem grob pokojnog punca Nikole Boškovića na mostarskom groblju „Masline“, a da mi ta misao “ne prođe” groz glavu?

Kako sam mogao da u staroj mostarskoj gimnaziji sjedim u klupi sa mojim prijateljem, koga i danas volim kao rođenog brata, a da mi “niko ne reče” da je i on Hrvat?

Kako sam u mladosti mogao često da ljubim u parku Franjevačke crkve, a da “ne primjetim” moje drage sugrađane Hrvate?

Kako je moguće, da čitavo ovo vrijeme “nisam znao” da moje drage prijateljice i moji dragi drugovi Hrvati žive u Mostaru? Kako je to moguće?

Da li sam stvarno čitavo vrijeme živio u mraku? Sve do „koncerta“ jedne američke strojnice, jedne automatske puške, koja već odavno počiva u muzeju, ali se ovaj put pojavila pod „Bijelim Brijegom“, govoreći ono, što se do toga dana niko nije usudio reći? Tu među nama žive Hrvati – tu u Mostaru!

Hvala ti (Kraljeviću) Marko – američka strojnice Thompson!

Hvala ti što si mi otvorio oči!

Nakon ovog otkrovljenja, mogu konačno da kažem ono što mi je oduvijek bila velika želja:

„Drage moje prijateljice i prijatelji Hrvati, sretan sam i ponosan, da i vi živite u Mostaru”!

VOLIM VAS ŠTO STE HRVATI!
VOLIM VAS ŠTO I VI ŽIVITE U MOSTARU!

Presretan sam, da je Mostar i vaš grad!

P.S.
Citaocima ovog cijenjenog portala, koji se interesuju za najnovija saznanja stranih obavještajnih službi, želim da poručim: Ustaše na sreću nisu Hrvati – to su izrodi Hrvatskog naroda! To su teroristi!
Ako ne vjerujete meni, pitajte Amerikance, pitajte Engleze, pitajte Nijemce, pitajte Jevreje…
Pozovite telefonom informacije NSA, CIA, MI6, BND, MOSSAD…
Osim toga niti Marko Kraljević, a niti Marko Perković nisu nikada živjeli u Mostaru!