ENG
Policijsko prase ili Nušić u Hrvata
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Vrhovni sud je ovih dana ukinuo presudu kojom je bivši načelnik policijske postaje u Dalju osuđen zbog primanja mita u iznosu od dva praseta i 15 kilograma junetine, smazanih na zajedničkoj fešti hrvatskih i srpskih policajaca…
Piše: Predrag Lucić, Novi list
– Ma jesi li ti, trafikant, vidio tu svinjariju…
– Koju svinjariju?
– Ovu u jutrošnjim novinama.
– A na koju od svinjarija iz novina misliš?
– Pa na ovu s prasetinom. Sjećaš se priče s onim bivšim načelnikom policijske postaje u Dalju koji je početkom ove godine na osječkom sudu zaradio godinu dana zatvora zato što je primio mito u iznosu od dva praseta i 15 kilograma junetine?
– Šta je sud stvarno presudio da je to mito?
– A šta ti misliš: da je sud pogriješio?
– Ne bih komentirao sudske odluke, ali koliko se sjećam – to je bila baš smiješna i zabavna priča.
– Tebi je zabavno što nam je policija takva da je možeš podmitit prasetinom?
– Pa šta ja mogu kad mi je bilo zabavno čitat kako je tekla primopredaja prasadi?!
– Misliš: primopredaja mita?
– Štono bi reko izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske: nabijem te na političku korektnost! Mogu li ja ispričat ono što ja znam o toj prasadi, a ti onda skviči o mitu i korupciji koliko god ti drago…
– Šta se tu ima znat osim da je načelnik policijske postaje u Dalju svome rođaku oprostio neke prometne prekršaje, pa ga nakon dva mjeseca nazvao da mu kao protuuslugu nabavi neku mesinu za policijsku feštu na kojoj su naši policajci krkali prasetinu skupa s kolegama iz Srbije?!
– Pa treba znat i za sve one vesele detalje kad je načelnik poslao policajca da službenim kombijem preuzme prasad, a ovaj je bio toliko pijan da se putem izgubio, i kad je napokon uspio pronać načelnikovog rođaka, uspio mu se i zakucat kombijem u skromni džip marke BMW. Rođak nazvao načelnika, ovaj ispalio na živce, poslao ophodnju da presretne pijanog kolegu, da se spase i prasci i fešta…
– Šta se smiješ ko blesav, kakav zapravo i jesi…
– Moram se smijat kad mi je to samo po sebi smiješno, a i podsjetilo me na jednu beskrajno smiješnu priču koju je Branislav Nušić napisao prije sto i kusur godina, dok je nadničario po novinama.
– Šta su hrvatski i srpski policajci, dok su mljackali korupcijsku prasetinu, prepričavali Nušića?
– Ne vjerujem da jesu, ali mogu ti reć da mi je baš žao što tom prigodom nisu čuli Nušićevu priču.
– Šteta što tebe nisu zvali na feštu, da se skupa zabavite i nakrkate…
– Ma vrijedilo bi bit tamo samo zbog ovog Nušića, pa makar me poslije izvelo pred Turudića!
– Još nam je policija mila mati kad su nam takvi trafikanti…
– Ne popuj već slušaj! Priča se zove »Ministarsko prase« i u njoj se pisac žali kako, za razliku od ostalog svijeta, za Božić nije ni okusio praseta, iako je na vrijeme kupio baš lijepo prasence i sve pripremio za klanje. Ali avaj, avaj ali, prase baš uoči klanja pobjeglo iz dvorišta kroz rupu na ogradi. Cijela se familija dala u potjeru po beogradskim ulicama, ali od praseta ni traga. I dok je pisac očajavao nad siromašnom božićnom trpezom, tješio ga je glas da je istoga dana pobjeglo i prase gospodina ministra unutrašnjih poslova. Ali gospodin ministar nije jurio za svojim odbjeglim prasetom već je jednostavno telefonom okrenuo gradsku upravu i prijavio šta mu se dogodilo.
– I onda se policija rastrčala po gradu pa ministru donijela Nušićevo prase?
– Ma ne, to bi bilo prebanalno za priču… Elem, kad se među notarima svih gradskih kvartova raščulo kakva je nevolja zadesila ministra, svaki je od njih došao na istu plemenitu ideju da uzme jedno prase, natovari ga na priručnog žandara i – pravac ministrovo dvorište. Svakih bi se desetak-dvadesetak minuta pred ministrovom kućom pojavio novi notar s novim prasetom i s istim tekstom: »Gospodine ministre, čast mi je izvestiti da sam preduzetom istragom odmah pronašao prase.« I jasno, s istom računicom da će mu to prase osigurati napredovanje u službi.
– I to je sve?
– Naravno da nije. Na kraju je stigao notar palilulskog kvarta u pratnji žandara koji je nosio tukca. Ministar se uzgalamio da njemu nije pobjegao tukac nego prase, a požrtvovni notar ga pita: »Jeste li vi sigurni, gospodine ministre, da to nije bio ćuran?«
– I šta je bilo dalje?
– Izvoli pa zamisli… Nušić piše: »I tako, dok sam ja ostao bez praseta, u gospodin ministrovoj avliji grokće po jedan predstavnik svakog kvarta, a po jedan pisar u svakom kvartu očekuje unapređenje o Novoj godini.«
– Meni to, trafikant, uopće nije smiješno. A pogotovo mi nije smiješna odluka Vrhovnog suda da se bivšem načelniku policijske postaje u Dalju ukine presuda za primanje mita, jer da – slušaj ovo! – »u trenutku počinjenja kaznenog djela nije bilo govora ni o kakvom mitu niti ga je optuženik mogao očekivati…«
– Oprosti, ali zašto sad to čitaš?
– Kako zašto? Pa zato što to piše u novinama i zato što je to jedna pravosudna svinj…
– Nećeš ti meni ovdje komentirat sudske odluke!
– Nego šta ću?
– Kupi prase, stavi ga u auto i – vozi, Miško!
– A šta će mi prase u autu?
– Nikad ne znaš iza kojeg te ugla čeka pravna država…
– I šta ću reć kad me pravna država upita za prase? Da sam čitao Nušića?
– A šta bi joj ti rekao? Da si čitao odluku Vrhovnog suda?
Autor/ica 👤Predrag Lucić
