Čovjek u kojeg je zaljubljena nacija: Nikada nismo voljeli jednoga trenera kao Aleksandra Petrovića

Povezani članci

• Tužioci suglasni: Dogovor Lagumdžija-Dodik je udar na nezavisnost pravosuđa
• Psihijatrijski scenarij pretvaranja države u kolektivnu ludnicu
• Plenković na čelu američke „Legije stranaca“
• Haški optuženik Šešelj stigao u Beograd
• Zoran Pusić: Liliputanski imperijalizam
• Prilozi za istoriju borbe protiv nacional-socijalističkog režima Slobodana Miloševića

Aco je za ovih nekoliko dana koliko su košarkaši bili u Sloveniji uspio veliki broj ljudi natjerati da posvete svoje vrijeme košarci i gledanju bh. reprezentacije. Uspio je vratiti kult reprezentacije i vratiti košarku gdje joj je i mjesto.

Piše: Haris Ljevo

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine završila je nastup na Eurobasketu u Sloveniji sa tri pobjede i dva poraza, što je, nažalost, bilo nedovoljno za prolazak u drugi krug takmičenja.

Izabranici Aleksandra Petrovića su ujedno i jedina reprezentacija koja se od takmičenja oprostila sa tri pobjede. Ostaje žal što nećemo u drugom krugu gledati reprezentaciju koja je, ruku na srce, kvalitetnija od Belgije, Ukrajine, Finske, pa i od Latvije, iako je upravo Latvija u prvom kolu bila bolja od Acinih Zmajeva i tako ih natjerala da se bore do samog kraja.

Većina košarkaških stručnjaka se složila nakon velike pobjede protiv Litvanije u posljednjem kolu da bi ova reprezentacija da je kojim slučajem savladala na startu Latviju dobila krila i da bi slavila možda i u svih pet utakmica prvog kruga, ali, nažalost, to nikada nećemo saznati.

Košarkaška reprezentacija BiH slavila je tri pobjede i oprostila se od takmičenja, što je onako gledajući na prvu rezultatski neuspjeh, jer je i sam selektor Petrović prije početka prvenstva isticao kako je cilj plasman u drugi krug. Međutim, stvari treba gledati i s jedne druge strane.

Šta zapravo znače ove tri pobjede i nastup Acinih momaka u Sloveniji?

Cjelokupna ekonomska, politička, a samim tim i sportska situacija u BiH, nije bila gora od osamostaljenja države, pri tome ne mislim da rezultate nogometne i košarkaške reprezentacije, nego na stanje u domaćem sportu, klubovima, savezima…

U sumornoj i sivoj bh. sportskoj stvarnosti, košarka se posljednjih godina nalazi, čini se, u najtežoj situaciji. Situacija u košarkaškom savezu je katastrofalna, iz saveza je pobjegao ko je god mogao, dok se za opastanak košarke bori tek nekoliko entuzijasta. Kormilo reprezentacije je preuzeo gospodin Petrović što je u ovakvoj teškoj situaciji iznenadilo sve one koji iole poznaju stanje u bh. košarci.

Košarka je više od sporta na ovim prostorima

Košarka je uvijek bila simbol kulture na prostorima ex Juge, nešto više od običnog sporta. Ovaj sport su uvijek igrali najbolji momci u društvu, na utakmice su išli najbolji i najpametniji među nama. Na košarkaške se utakmice išlo da bi se uživalo u majstorijama Delibašića, Kićanovića, Dalipagića, Petrovića, Kukoča, Rađe, Divca, košarkaškom navijaču bili su nepoznati predmeti poput bejzbol palice, pajsera, lanaca i fantomki na glavama.

Kada pomislite na košarkaša ili košarkaškog navijača, to vas odmah asocira na nekog fakultetski obrazovanog, na nekoga kome je normalno odlaziti na rock koncerte, redovno čitanje knjiga, a ni posjete operama i likovnim izložbama nisu strane, za razliku od nogometa koji se uvijek vezao za turbo folk, koride, žene jeftinog morala, huligane i nasilje na nogometnim terenima.

Košarka je i u onim najtežim i najmračnijim danima devedesetih zadržala svoju kulturnu i gospodsku stranu. Većina košarkaša u novim državama nastalim raspadom Jugoslavije zadržala je svoja prijeratna prijateljstva, nije bilo ružnih riječi, a na antiratnim prosvjedima na ulicama Beograda devedesetih uvijek se mogao vidjeti veliki broj poznatih srpskih košarkaša.

Od rata je prošlo 18 godina, dijeca rođena u zadnjoj godini rata danas su punoljetna, kreću na fakultete ili počinju raditi, a hrvatske nogometaše u Beogradu i srpske fudbalere u Zagrebu još uvijek mora čuvati po nekoliko hiljada policaja u punoj ratnoj spremi. Košarkaši Cibone u Beogradu ili Partizana u Zagrebu igrali su prije 15 ili 18 godina bez ikakvih problema, što je samo jedan od dokaza koji govori o kulturi navijača koji dolaze na košarkaške utakmice.

Šta je Aco dao bh. košarci?

E sad se opet vraćamo na priču o Aci Petroviću i njegovim košarkašima. S bh. ulica već odavno su nestali skoro svi koševi gdje su klinci mogli igrati košarku, društvo nam se nalazi u jednom živom blatu iz kojeg se teško izvlačimo ili bolje reći polako ali sigurno tonemo sve dublje.

Aco je za ovih nekoliko dana koliko su košarkaši bili u Sloveniji uspio veliki broj ljudi natjerati da posvete svoje vrijeme košarci i gledanju bh. reprezentacije. Uspio je vratiti kult reprezentacije i vratiti košarku gdje joj je i mjesto. Košarkaši i košarkašice su jedini koji su se od nezavisnosti države uspjeli kvalificirati na Evropska prvenstva, ali ni to nije bilo dovoljno da košarka u BiH zadrži nekadašnje mjesto.

Koliko ljudi u BiH prate ili bolje reći ne prate košarku najbolje svjedoče video isječci sjajnog komentatora Edina Avdića po društvenim mrežama gdje se hvale njegove komentatorske kvalitete i uzvici ” evo ga Teletović s parkinga ili Teletović iz svlačionice”. Nije ovo prvi put da Mirza pogađa iz svlačionice ili s parkinga. Mirza je uz Edinove komentare pogađao s istih mjesta prethodnih godina dok je nosio dres španske Caje Laboral, ali većina ljudi u BiH nije pratila košarku, pa nije mogla to vidjeti ili čuti. Neki su za Edina Avdića čuli tek sada iako imaju priliku gledati najmanje tri utakmice španske, grčke ili jadranske lige sedmično koje on prenosi na Areni sport.

Ukoliko ove tri pobjede bh. košarkaša, koje nisu bile dovoljne za drugi krug, budu razlog da stotine ili hiljade bh. klinaca uzmu loptu u ruke i izađu na ulice, počnu se baviti košarkom, onda ovo društvo, možda, ima neku perspektivu. Možda jednog dana košarka i sport postanu dio kulture u pravom smislu riječi, a sportski tereni prestanu ličiti na koride u Čevljanovićima. Onda će ove tri pobjede košarkaša značiti mnogo više i to će biti najveći doprinos Ace Petrovića ovoj zemlji. Ne samo u sportskom smislu!