Nadbiskupi i udbiskupi

Povezani članci

• Pacijent na vlasti
• Kako je teško oboljeli Hajrudin otišao u Pariz, ali nije vidio Zlatana
• Uskrsnuće kuma Đoke
• Oproštaj od dragulja ljudskosti: Pokopan simbol Splita Milorad Bibić Mosor
• Pravni stručnjaci poručuju Dodiku i Lagumdžiji: Sudije moraju biti nepristrasne i neovisne
• Praštanje zločina

   – Šta kažeš, trafikant, na ono što je msgr. Marin Barišić poručio s proslave blagdana Male Gospe u Solinu?

   – Žalim, ali – moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh! – nisam nazočio misnom slavlju. Trafikanti su, kao što je poznato i našim socijalno senzibiliziranim biskupima, primorani radit i nedjeljom i blagdanom, i petkom i svetkom…

   – Pa mogao si onda barem pročitat u novinama šta je nadbiskup splitsko-makarski poručio!

   – Vidio sam samo naslov »Neka se napravi i popis suradnika Udbe!«, pa sam pomislio da su mi ovi iz distribucije poslali novine stare šest-sedam godina.

   – Kako ćeš to pomislit? Ja se ne mogu sjetit da je nadbiskup Barišić prije toliko godina istupio s takvim zahtjevom.

   – Ne mogu ni ja.

   – Pa zašto si onda pomislio da su ti jutros dostavili stare novine?

   – Zato što mi je bilo za očekivat da je nadbiskup splitsko-makarski još prije šest-sedam godina apelirao da se napravi takav popis, dakle – u vrijeme kada je tadašnji papa Benedikt Šesnaesti zatražio da se i u Crkvi u Hrvata provede lustracija. Sjećaš se, tada je izbila frka oko friško imenovanog varšavskog nadbiskupa Stanisława Wielgusa koji je, nakon što se razglasilo da je surađivao s komunističkom tajnom službom, morao podnijet ostavku dva dana prije već zakazanog ustoličenja…

   – Bog me ubio, trafikant, ako si ti normalan! Pa ne mogu novine objavljivat da je nadbiskup Barišić nešto rekao godinama prije nego što on to doista kaže! I neće valjda biskupi tempirat svoje poruke sukladno tvojim trafikantskim očekivanjima!

   – Ne radi se o mojim očekivanjima već o papinom zahtjevu. A koliko se sjećam, upravo je nadbiskup Barišić sav ushićen pozdravio izbor kardinala Josepha Ratzingera za papu, kazavši: »Svi smo radosni i vjerujem da imamo razloga biti radosni, jer Gospodin uvijek izabere pravu osobu za pravo vrijeme i snagom svoga Duha nadahne kardinale da prepoznaju i potvrde njegov izbor.« Stoga me čudi da je tek sada, mjesecima nakon što je Ratzinger prestao bit papa, trznuo na njegov zahtjev da se obavi lustracija unutar Crkve.

   – Ma nije on ni sada govorio o tome.

   – Kako nije ako je zatražio da se napravi popis svih suradnika Udbe?!

   – Evo slušaj šta je nadbiskup zapravo rekao u Solinu: »Vjerujemo da će nova pokoljenja, oslobođena od ideološkog ujeda i otrova zmija, s pogledom na svoga učitelja, na križ Kristov, na našem putu slobode, kao ljubitelji istine, a ne osvetnici, bez poteškoća poštivati propise i popise – popis branitelja i popis suradnika Udbe, popis žrtava svih totalitarnih režima, pa konačno i onog nakon Drugog svjetskog rata, kao i popis birača i točan broj stanovnika u svim hrvatskim gradovima.«

   – Šta mu to, bogati, znači da će nova pokoljenja poštivat i popis suradnika Udbe? Zašto bi itko trebao poštivat udbaše?

   – Ma ne misli nadbiskup, buzdovane, na poštivanje udbaša već na poštivanje vjerodostojnog popisa udbaša, ako takvo nešto ikada bude napravljeno!

   – Što god on mislio da mislio, ostaje činjenica da Crkva u Hrvata nije napisala domaći rad koji joj je zadao bivši Pontifex Maximus!

   – Je li ti to insinuiraš da je i među katoličkim svećenstvom bilo Udbinih doušnika?

   – Ništa ja ne insinuiram. Ja samo čitam šta o tome pišu veliki katolici poput Bože Vukušića koji objavljuju svoje popise suradnika Udbe na kojima ima i katoličkih i ne samo katoličkih svećenika. A nedavno je objavljena i knjiga jednog hrvatskog povjesničara koji tvrdi da je »Udba za doušnike u Crkvi imala biskupe ili osobe bliske biskupima«.

   – Nije vrag da nasjedaš i na najprozirnije komunističke potvore?

   – A otkad to komunisti rade za firmu u vlasništvu Privatne katoličke medijske zaklade koja tu knjigu propagira na sva zvona i koja je njezin glavni distributer?!

   – Ma koja je to knjiga?

   – »Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.–1980.«; autor je dr. Miroslav Akmadža, a nakladnici su Despot Infinitus d.o.o. i Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje pri Hrvatskom institutu za povijest. Elem, gospodin Akmadža veli da su Udbini doušnici u crkvenim redovima »uglavnom bili svećenici i biskupi koji su imali ‘putra na glavi’, tj. ili su uhvaćeni u nekim financijskim malverzacijama ili su imali život neprimjeren svećeničkom, najčešće kršenje celibata« i koji su »da bi izbjegli zatvor ili javno sramoćenje, pa i rizik izbacivanja iz Crkve, pristajali na suradnju sa sigurnosnim službama«.

   – Ma ne mogu slušat te tvoje blasfemije i objede na račun Crkve!

   – Nisi ti čuo ni pola mise… Ako je vjerovat gospodinu Akmadži, u Crkvi je bilo i gorih likova od biskupa i svećenika koji su informacijama opsluživali Udbu.

   – Pa šta može bit gore od uhoda?

   – Oni koji su, prema povjesničarevim tvrdnjama, pljuvali po doušnicima, a ponašali su se i gore od njih. Bili su to »pojedini svećenici i biskupi koji službeno nisu bili suradnici sigurnosnih službi, nego su zdušno surađivali s vjerskim komisijama rovareći protiv Crkve i crkvenoga vodstva«. Pa ti sada sam zaključi zašto nadbiskup splitsko-makarski tek sada traži da se napravi popis suradnika Udbe, a ne i popis onih koji su, kako gospodin Akmadža kaže, bili i gori od njih. I zašto, kad je već tako dobrohotan, ne zatraži i da se sačini potpis svih suradnika svih tajnih službi koje su ordinirale i ordiniraju po Hrvatskoj, a ne samo udbaške klateži?!

   – Pa valjda Crkva zna šta radi…

   – Naravno da zna. A tko će ako ne ona, kao pramajka i nedosegnuti uzor svih udbi ovoga svijeta, znat kako se čuvaju i ispovjedne i zapovjedne tajne, i zašto se samo neke od njih s vremena na vrijeme puštaju u javni optjecaj?!